Wolfsberger, suparnik Dinama u Europskoj ligi, vratio se kući u Korušku s posljednjeg domaćeg ligaškog gostovanja kao pobjednik. Naime, svladali su zasluženo Altach (0:2), napunili se samopouzdanjem uoči sraza s Dinamom u četvrtak u Klagenfurtu. Svoju klasu opet je, i u ovoj pobjedi, potvrdio Michael Liendl, asistent kod oba pogotka koje su postigli Eliel Peretz i nas Dario Vizinger.

Povodom predstojećeg dvoboja s dinamovcima razgovarali smo s Mariom Pavelićem (27), nekadašnjim prvotimcem bečkog Rapida i Rijeke. Istaknimo da je naš sugovornik u igru ušao u 87. minuti umjesto Stefana Perića.

Virus se osjeti na tijelu

Kako ste sa zdravljem, navodno i vi ste bili pozitivni na koronu?
- Da, istina je, prebolio sam koronu, ali trenutačno mi je zdravlje jako dobro. Međutim, iskren ću biti i reći da se ipak na tijelu osjetilo da sam imao taj virus bez obzira što treninge odrađujem bez poteškoća.
Po pisanju medija, još su vam dvojica suigrača inficirani opakim virusom?
- Vjerujte mi da ni ja ne znam tko je sve pogođen koronom, uvijek se priča o testiranjima i o nekima koji imaju ili možda imaju koronu. Te ima ovaj, te onaj... već su ti razgovori postali svakodnevica, a ja sam se isključio iz tih priča. Uglavnom, reprezentativna stanka nam je odlično sjela, svi koji smo imali taj virus smo sada zdravi i spremni za najveće napore.
Hoće li biti momčad biti maksimalno spremna za dvoboj s Dinamom, u uzvratu Europske lige, u četvrtak 26. studenoga?
- Sve činjenice i pokazatelji govore da smo već spremni za taj okršaj, a potvrda je i posljednja prvenstvena utakmica koju smo dobili (0:2) na gostovanju kod Altacha.
Kako komentirate zagrebačku utakmicu i vaš poraz (1:0), jeste li mogli više, zapravo, jeste li mogli i gore proći?
- Utakmica je bila dosta otvorena, mi smo se dobro nosili, dugo držali nulu. Naš veliki problem je bio što su naši glavni igrači, nositelji igre, zbog korone tada morali biti izvan ekipe. Naš plan zbog tih činjenica nismo mogli ostvariti, teško smo prolazili kroz protivničku sredinu... No, imali su sličan slučaj i u Dinamu, ali zagrebački klub ima veći izbor kvalitetnih igrača. Nedvojbeno, mi smo znali koliko je Dinamo kvalitetan sastav, top ekipa, znali smo da će nam raditi opasne neprilike. U međuvremenu se dogodio crveni karton koji nas je ostavio s igračem manje i bili smo oslabljeni cijelo poluvrijeme. Primili smo taj jedan gol, više našom pogreškom, u 76. minuti. Na koncu, moje mišljenje je da je Dinamo zasluženo pobijedio.

Rora trener u Dinamu

Uvjeti igranja na Maksimiru?
- Travnjak, svlačionice, sportski prijem i svi ostali uvjeti bili su na visokoj razini. Nemam zamjerki, nikakvih! A tako je bilo i kad sam gostovao u Zagrebu dok sam nosio dres Rijeke pa mi to nije ni iznenađenje.
Svojevremeno ste zamalo završili u dresu Dinama?
- Točna je i ta informacija! Imao sam 14-15 godina i odradio sam probne treninge u Dinamu. Nekoliko dana sam bio u Zagrebu. Mislim da mi je trener bio Rora. Odigrao sam i jednu utakmicu, protiv Maribora ili Ljubljane, ne sjećam se više. Bili su svi zadovoljni, sjećam se da je Zdravko Mamić u razgovoru s mojim roditeljima želio da ostanem, da nam osigura sve potrebne uvjete za život, školu i treninge. Međutim, moji roditelji su prije toga zbog rata izišli iz Sarajeva, počeli novi život u Austriji i jednostavno nisu bili spremni za novi početak, tada u Zagrebu. Na koncu sam završio u bečkom Rapidu.
Igrali ste za Rijeku, kakva su sjećanja iz tog vremena, jeste li još u kontaktu s nekim iz Rijeke?
- Moja odluka je bila da pristupim Rijeci zbog toga što je Rijeka u vrhu hrvatskog nogometa, što mi kao takva može pomoći u daljnjem igračkom razvoju, što uvijek igra za prestiž u domaćoj ligi i na europskoj sceni. Praktički, nudila je platformu za pokazati se, za poboljšati igračke vrijednosti, omogućiti transfer u sljedeći klub... No, imao sam strašan peh, ozlijedio sam se, nisam se liječio kako treba i zbog toga izgubio sam dragocjeno vrijeme, što me koštalo. S druge strane, o Rijeci i svom životu u tom klubu i gradu mogu pričati samo najljepšim riječima. Klub je europski sređen, vođen odlično, uvjeti rada su izvrsni, grad, klima, navijači, obični ljudi druželjubivi... Sve, sve je za poželjeti. Drago mi je danas, s ove distance, da sam bio dio tog kluba i grada. Još sam u kontaktu s nekoliko bivših suigrača, primjerice s Čolakom, Gorgonom, Punčecom.
U to vrijeme, također ste bili gost Dinama. Koje su razlike u igri Dinama, tada i sada?
- Dinamo je i sada jak, moćna momčad i klub. Tada su imali zvučnija igračka imena, kao Olmo, Gojak, Moro, ali i današnji Dinamo je Dinamo. Respekt!
Ukratko, u čemu vi vidite dobre i loše strane današnjeg Dinama?
- Dinamo u svojim redovima ima strašne individualce koji su u stanju u trenu riješiti utakmicu u svoju korist. U igračkom smislu ponekad su arogantni, u trenucima kad ispadnu iz svoje formacije. Ako im se to uzme, nisu spremni na veliki presing suparnika jer jednostavno u Hrvatskoj nogometnoj ligi to ne doživljavaju često. Dinamo je svugdje u ulozi favorita.
U čemu je snaga Wolfsbergera?
- Kompaktnost, disciplina u igri. Znamo vješto i kvalitetno prijeći iz formacije u formaciju, napraviti presing na protivničku ekipu... Imamo i par izvrsnih individualaca koji svoje vrijednosti učinkovito pokazuju u standardnim situacijama.

Slavili u gostima

Mislite li da ćete pobijediti u četvrtak navečer u Klagenfurtu?
- Šansa postoji i mi razmišljamo na taj način. Cilj i želja su nam uspješno odraditi svoje zadaće, napraviti pozitivan rezultat i dočekati proljeće u Europi.
Jeste li počeli s pripremama za taj europski dvoboj?
- Još ne, to predstoji ovih dana koji su pred nama.
U čemu vidite vašu šansu?
- Opet smo kompletni i kompaktni, naši glavni igrači su sada svi tu, možemo igrati našu igru, vratiti se svom stilu. U Zagrebu smo vidjeli da se možemo nositi i s Dinamom. Dobrog smo raspoloženja, pozitivno razmišljamo, posljednju prvenstvenu utakmicu dobili smo u gostima... Imam dobar osjećaj.