Stigla je i Vukasova velika utakmica. Velika za cijeli klub, shodno tome i za njegova trenera. Utakmica u kojoj Hajduk nema imperativ, nema očekivanja i onoga pritiska "mora se". Galatasaray je favorit, a Hajduk vreba iz sjene. Utakmica je to koju je Vukasov pomoćnik Jurica Vučko prije šest dana jasno titulirao sintagmom "dvoboj koji se igra vrućeg srca i hladne glave". Mogu li Bijeli zaista tako odigrati? Ne treba sumnjati da mogu, ali pitanje je hoće li takav pristup biti dovoljan za prolaz. Jer nije sporno da je Galatasaray bolji u svim kategorijama usporedbe.
Igraju Turci na svom terenu, imaju pozitivno ozračje u svlačionici, zaredali su s tri pobjede na otvaranju sezone i jasno je da ništa neće prepustiti slučaju. Žele prodavati igrače preko Europske lige i gledajući da im je Hajduk prepreka na putu ka cilju, naizgled nemaju velikih razloga za brigu. Hajduk je teško prošao Renovu, mučio se s realizacijom, a potom i s obrambenom fazom u nastavku. Izgubio je prethodno u domaćem prvenstvu od Dinama i jasno je da forma Bijelih nije adut s kojim će zabrinuti domaćina, a niti sebe ohrabriti.
Na papiru je sve tako izgledno, pa gdje je onda šansa Hajduka?
Da je sve tako jasno i predvidljivo, ne bi se ni Šveđani radovali protiv Galatasaraya prije tri godine. Östersund je u dva susreta izbacio favorizirani Galatasaray koji je tog ljeta vodio upravo Tudor, a na klupi mu je asistirao Hari Vukas. Vidio je Vukas kako izgleda s druge strane "barikade", kako pada Galatasaray u dvoboju s nominalno slabijim suparnikom. Dogodilo se to Galati na početku sezone, a do kraja je ugrabio titulu u turskom prvenstvu. Upoznao je Vukas Galatasaray iznutra, zna kako funkcionira klub, kakvo je ozračje oko kluba. Igra u poznatom okruženju, Türk Telekom Arena nije za Vukasa gostujući teren.
Gotovo godinu dana za njega je stadion Galatasaraya bio domaći teren, stoga će mu izlazak na poznati travnjak biti svojevrsni "deja vu". Već viđeno. Zna s kim se susreće, zna veličinu i snagu suparnika, premda se momčad gotovo u potpunosti promijenila od njegova odlaska u prosincu 2017. Bez ustručavanja se pritom može reći da je danas još jači i bolji. Time je i motiv veći.
Prvi razlog smo apsolvirali, Vukas izlazi na njemu dobro poznat teren, a s druge strane na klupi ima suparnika koji mu je nešto ostao dužan. I njemu i Tudoru. Terim je smijenio splitski dvojac, u ljeto 2018. proslavio i naslov u koji su Vukas i Tudor ugradili svoj rad i trud u prvom dijelu sezone. Terim je izazov za Vukasa u svakom pogledu. Skupio je Terim 18 trofeja u karijeri, a Hari Vukas ima tek 10 pobjeda s Hajdukom. Ni blizu pobjeda koliko Terim trofeja. Pa kako onda neće za Vukasa biti izazov nadmudriti Terima.
S kakvim ljudstvom kreće Vukas u veliki boj? To je ključno pitanje. Jer, može Vukas sve pripremiti, a opet, igrači su ti koji zamisli provode u djelo. Maksimalna koncentracija svih igrača, njihov doprinos na "high-levelu" potreban je za pobjedu. Barem devet naših igrača, ako ne i svi moraju biti na najvišoj osobnoj razini izvedbe - kazao je jednom Goran Vučević prije derbija s Dinamom u HNL-u.
Isto se traži od hajdukovaca. Velika količina trke, agresivnost i borbenost od prve minute. Galatasaray je primio dva pogotka u tri početna susreta ove sezone, ali je pritom zabio osam i uzeo sve tri pobjede. Nisu kroničari Galatasaraya bili zadovoljni zadnjom linijom u dvoboju s Neftčijem, ali već je protiv Basaksehira obrana otišla na višu razinu izvedbe. Ne treba stoga tražiti manjkavosti kod Galate, jer analogno tome, krenemo li istim putem u analizu Hajduka, opet će na papiru izaći računica koja jasno pokazuje tko je veliki favorit.
Galatasaray je taj unatoč optimizmu koji vlada u taboru Bijelih, te posebno kod navijača Hajduka. Generalna je poruka "jednom se i nama mora otvoriti". Ali, neće se otvoriti samo od sebe. Treba sreću i rezultat izazvati, treba odigrati utakmicu u kojoj će kompletna momčad biti na najvišoj razini izvedbe. To je jedini put u utakmici u kojoj Hajduk može samo profitirati. Ako ne prolazom, onda makar pojedinačnom izvedbom koja će zainteresirati mercato.