Nedvojbeno jači i u dvije utakmice bolji takmac ide u četvrtfinale Europske lige. Benfica je prolaz potpuno zaslužila, a Dinamu ostaje priznanje da se od sjajne im europske sezone oprostio na častan način. Modri nemaju za čim žaliti jer su dali najbolje od sebe u dvije partije, ali nije to dovoljno da bi se eliminirala momčad razine Benfice. U Zagrebu je njihovo najbolje izdanje bilo dovoljno za 1:0, a u Lisabonu je bolje izdanje Benfici donijelo 3:0. U tome je sva bit ovog dvoboja…
Brzo gubili posjed
Taktički gledano, Bjelica je odigrao istu priču kao u Maksimiru. Odabrao je Moru da bude Šunjić, iza četiri ofenzivnija vezna, ali bilo je vidljivo da on ne može biti slične agresivnosti i učinkovitosti. Dinamova formacija je patila zbog manjka pokrivanja tog prostora ispred obrane, jer je pogotovo Kadzior, uz Gojaka, bio neuvjerljiv u defenzivnom segmentu.
Benfica u prvom dijelu nije bila osobito opasna jer je posezala sa čestim centaršutovima s bokova, ali bez snažnijeg napadača, sve su te lopte u pravilu bile plijen odličnih stopera Dilavera i Theophilea, odnosno Livakovića. Problemi su, međutim, za Dinamo nastajali kad god bi domaćini kombinatorikom kroz sredinu probali lomiti blok suparnika.
U prvom poluvremenu su to malo uspijevali, ali u nastavku, s pojačanim tempom i pravovremenim uvođenjem važnih igrača, Benfica je baš tako slomila Modre. Točno je da su golovi pali udarcima s distance, ali to je samo potvrda da je Dinamo u središnjici bio odveć mekan i kasnio u bloku. Možda je jedno od rješenja mogla biti opcija s dva stražnja vezna igrača, da se ojača ta sredina, lakše osvoje odbijene i tzv. druge lopte, odnosno da se i lakše kroz pas iziđe iz defenzive. Modri su se u tome mučili i brzo bi gubili posjed, što je samo pojačavalo pritisak na obranu i grizlo koncentraciju.
Činjenica jest da je Dinamo u prvom dijelu bio bez šuta na gol, kada je Benfica manje dobro izgledala u ovoj utakmici. To sugerira da su Modri možda trebali biti hrabriji u napadačkom dijelu, gdje su i teško dolazili jer su bili odveć daleko od gola Benfice, zaokupirani prioritetno obranom svoga gola. Na dužu stazu to nije moglo donijeti ploda...
No, u konačnici, da ponovimo, na Luzu se dogodilo ono što je bilo logično za očekivati s obzirom na razliku u moći. Istina je da je Dinamo imao zicer (Gojak) koji je mogao promijeniti dinamiku produžetaka, ali nije iskorišten. Benfica je bolja momčad, koja je u obje utakmice bila poduzetnija, s inicijativom, uz razliku da je u Zagrebu bila jalova u završnici, a kod kuće konkretnija. Dinamo je napravio senzacionalnu sezonu u Europi i uzdignute glave mogu se Modri vratiti kući, jer su pomogli sebi i hrvatskom nogometu. Bravo svima!
TRI RAZLOGA POBJEDE BENFICE
1. RAZLIKA U KUBIKAŽI
Ne možemo reći da Benfica ima neke klase, ali redom su to tehnički potkovani i motorički snažni igrači. To im omogućava da stalno igraju u višem ritmu, a što na dugu stazu Dinamo nije mogao (is)pratiti. Stalni pritisak je prije ili poslije negdje morao proizvesti pukotinu u obrani Modrih.
2. NISKA OBRANA
Dijelom je vjerojatno posljedica nametanja Benfice u igri, ali u svakom slučaju Dinamov je defenzivni blok bio odveć blizu Livakovića. Previše su se povukli i odali dojam da prioritetno žele braniti prednost iz Zagreba. Kad bi i osvojili loptu, Modri su bili predaleko od suparničkog gola i teško su dolazili u zonu šuta.
3. ODSUSTVA IGRAČA
Pokazalo se da je odsustvo prije svega Šunjića (ili Ademija), a potom i Leovca i Hajrovića, preveliki hendikep za Dinamo. U sredini je nedostajalo agresivnosti, jer Moro nije profil Šunjića, a k tome je rano dobio žuti karton. Uz to Kadzior je nedovoljno pokrivao defenzivni prostor. Kroz sredinu su domaćini radili najviše problema gostima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....