Da ste kojim slučajem odlučili prije mjesec dana uložiti 100 kuna i prognozirati da će austrijski "vukovi" iz Wolfsberga uzeti bod protiv CSKA (1-1), a potom i poraziti Feyenoord usred Rotterdama (4-1), danas biste otprilike udeseterostručili ulog. No, i taj odnos bookmakera pokazuje koliko je AC Wolfsberger nepravedno podcijenjena momčad.
Wolfsburg za siromašne, koji posljednjih 15-ak godina vodi i sponzorira vlasnik Dietmar Riegler te njegova kompanija RZ-Pellets, još je lani pokazao šamarom Gladbachu (4-0) te s dva upozorenja Romi (1-1, 2-2) što je u stanju učiniti neopreznima i arogantnima, a ove je sezone, u svom drugom euroizlasku, nakon dva kola s četiri boda izbio ne čelo Dinamove skupine K. Upravo je stoga susret u Maksimiru u četvrtak vrlo značajan u daljnjem lovu na prolazak skupine.
Koja je tajna?
Tamošnji insajderi tvrde da je momčad, koja vrijedi tek 13,75 milijuna eura, iznimno kompetitivna i lišena stresa, a plan igre sustavno se gradi i glanca još od doba Christiana Ilzera, koji je proveo u WAC-u četiri godine, doveo klub do trećeg mjesta i Europske lige, da bi ga predsjednik poslije "unovčio" prelaskom u bečku Austriju. Poznat scenarij, zar ne?
Bjeličin poučak
WAC-ova uspješna priča kreće s Nenadom Bjelicom, koji je 2010. preuzeo klub i dvije godine kasnije izborio povijesni ulazak u 1. Bundesligu, da bi godinu kasnije, kao petoplasirani debitant, dobio poziv bečke Austrije. Bjeličin put bio je početak... Vlasnik kluba shvatio je svoje limite, ali i mogućnost dizanja nogometnog brenda: dok su velikani poput Austrije, Rapida i Sturma uletjeli u nemirno nebo prepuno turbulencija, Riegler nije "ludovao", dao je svu slobodu trenerima, no u skladu s mogućnostima. Najočitiji su primjer, naravno, financije: od doba Bjelice do danas, primjerice, plaće su možda rasle 10-15 posto te danas nekolicina najboljih može računati na maksimalno deset tisuća eura mjesečno, dok je prosjek plaća sedam-osam tisuća eura. Iako je ovoga ljeta odlični strijelac Shon Weissman (24) prodan u Valladolid za četiri milijuna eura, a blagajna se punila i trećim mjestom te direktnim plasmanom u Europsku ligu, klub nema namjera povisiti godišnji budžet, koji se kreće do maksimalnih deset milijuna eura.
- Ulaže se i u infrastrukturu, u Lavanttal-Arenu, no vrlo pažljivo, bez megalomanije. Primjerice, podignuta je tribina s tri tisuće natkrivenih mjesta, a ove se godine stvarao i prostor za gostujuće navijače iza gola. Sve planski - otkrivaju nam sugovornici.
"Ovo je katastrofa. Rušenje rejtinga austrijskog nogometa. Pa oni će odmah ispasti iz lige", pisali su austrijski mediji 2012. kada je Bjelica prvi put u povijesti uveo klub u Prvu ligu, što je bila senzacija za gradić od 25 tisuća stanovnika u Koruškoj na jugu Austrije. No, Bjelica je utro put koji je dosegao, eto, do dvaju uzastopnih izleta u Europsku ligu. WAC više nije katastrofa.
Čudotvorci
- Riegler je pragmatik. Nogomet prepušta trenerima, a u neplansko ulaganje ne ulazi jer, ujedno, zna da je prvak - Salzburg. Osnovni je uspjeh ući u gornji dio play-offa, pa što bude - dodaju nam austrijski insajderi.
Današnji trener Ferdinand Feldhofer (41) mala je čuda stvarao u niželigašu Lafnitzu, i to mu je donijelo poziv Wolfsbergera gdje je zadržao geometriju igre kojoj je forte sustav 4-4-2 u rombu, sa stalnim visokim presingom, koji donosi i mnogo zabijenih, ali i primljenih pogodaka. Nerazmjer rezultata u austrijskoj ligi, gdje je WAC sedmi, sa samo šest bodova iz šest susreta, u odnosu na Europu krije se u kratkoj klupi. Nema širinu da može igrati jednako kvalitetno na oba fronta, pogotovo stilom igre koji igrače troši do krajnjih granica. Prvo ime momčadi je 35-godišnji kapetan Michael Lindl, koji igra u vršku romba i odlikuju ga i asistencije, ali i pogoci, te potom mladi srpski napadač Dejan Joveljić, koji posuđen od Eintrachta.
- Dinamo mora biti maksimalno oprezan, bez arogancije. WAC igra svoju igru, i to bez kompleksa, a kako nema baš nikakav pritisak rezultata, to mu daje dodatni elan - zaključuju "dossier WAC" naši sugovornici, uz jasnu poruku:
- Dick Advocaat komplimentirao je WAC-u, koji ih je praktički ponizio usred Rotterdama, tvrdeći da su nepredvidivi, brzi i jako opasni, lišeni ikakvih kompleksa.