‘Treći gol? Iskreno, nisam znao što radim, a Tottenham nas je možda podcijenio. Dres? Evo što ću s njim!‘

Mislav Oršić je Dinamov Doc Holliday, junak iz mitskog obračuna kod O.K. Corrala. Jer, baš poput Doca, došao je tiho iz Južne Koreje i ušao u legendu. Definitivno, popularni Orša je Dinamova živa legenda. S tri pogotka protiv Tottrenhama postao je najbolji strijelac Modrih u europskim natjecanjima sa 17 postignutih pogodaka, dva više od Slavena Zambate i Igora Cvitanovića.

Jučer smo s glavnim junakom velike Dinamove povijesne pobjede razgovarali nakon ždrijeba četvrtfinala Europske lige.
- Znao sam da će četvrtfinale biti teško koga god dobijemo za protivnika. Ali, Villarreal je momčad s kojom ćemo moći igrati, nadigravati se. Možda prema njima nećemo imati toliki respekt kao prema Spursima, pa će nam opet možda, s tog aspekta, biti lakše, no mi primarno moramo misliti na sebe, na svoju pripremu tih utakmica. Nadam se da ćemo se opet u najboljem svijetlu pokazati u Europi, a isto tako se nadam da ćemo proći u polufinale. Španjolci su poznati po tome da vole posjed lopte, igraju više tehnički nego na snagu i duge lopte, dobro ćemo se pripremiti za njih. Pobjeda i izbacivanje Spursa donijelo nam je ogromno samopouzdanje. Ove posljednje dvije sezone igrali smo dobro, ali uvijek nam je nešto malo falilo, zato nam ovaj trijumf i četvrtfinale Europske lige tako puno znači. No, trebamo ostati ponizni i skromni, ići korak po korak - kazao nam je za početak Oršić.

Pitali smo ga je li imao neku drugu želju...
- Ne, baš ne... Zaista je svejedno s kime igramo u četvrtfinalu, bilo bi zahtjevno s bilo kojim suparnikom u ždrijebu.

Kakvo je bilo buđenje u petak ujutro, kako se probuditi kao legenda Dinama?
- Ma, kakvo buđenje, ha, ha, ha... Nisam spavao cijelu noć. Bilo je previše adrenalina, san nije mogao doći na oči. Legenda kluba? Ne znam što da vam kažem. U petak ujutro smo svi u svlačionici bili nasmijani, veseli, uživamo u ovim trenucima. Imali smo sezonu i kad nam nije išlo, kad smo imali osjećaj da su svi protiv nas, a onda nam se protiv Tottenhama vratilo sve na jedan ovakav divan način.

Kad smo ga pitali je li ovo njegova najbolja utakmica u karijeri, samo se nasmijao...
- Pa, naravno, apsolutno mi je ovo najbolja utakmica u karijeri.

Jose Mourinho je nakon utakmice kazao da je već prije vidio sve pogotke Mislava Oršića, da je na njega upozorio svoje nogometaše, a opet mu nisu mogli ništa. Vježba li na treninzima posebno onaj poznati udarac desnicom u suprotne rašlje?
- Kad nam treneri dozvole da nakon treninga ostanemo pucati, ostajem koliko god mogu na travnjaku. Volim vježbati taj udarac. Ali, na treningu mi Livaković i Zagorac ubijaju samopouzdanje! Njih dvojica su izvanserijski vratari. Možda od deset ovakvih udaraca kao protiv Spursa uđe samo jedan! Nemoguće kako mi skidaju. Kako mi uspijeva pogađati na važnim utakmicama? Ne znam što bih vam kazao... Jednostavno, puknem po golu, znam gdje gađam i to je to. Nego, nekad sam i predvidljiv u driblingu prije udarca, pa dosta puta izgubim loptu. Ali, kad prođe, onda sam sretan...

Velimo mu da je trener Krznar kazao kako mu uđe više...
- Ha, ha... Trener me hvali, ali nije točno. Teško zabijam njima dvojici, stvarno me uništavaju, ha, ha...

Treći pogodak, onaj kad je primio loptu na svojoj polovici, pa poput Maradone protiv Engleza sve prošao i zabio, bio je još veći spektakl.
- Hoćete iskreno? U tom trenutku nisam znao što radim. Samo sam čuo da mi suigrači viču: "Leđa, leđa"... Onda sam odlučio ići prema naprijed, rekao sam sam sebi: "Orša, trči što dalje od svog gola". Vidio sam tada da se otvorio neki prostor, samo sam instinktivno krenuo i savršeno je ispalo.

U opuštenom razgovoru nam je pričao kako jednostavno ne može prebrojati sve čestitke koje je dobio, mobitel mu je "izgorio". Zanimalo nas je kakav mu je bio osjećaj kad ja zabio onaj treći, odlučni pogodak?
- Čudesan adrenalin. Samo sam to osjetio. Vidio sam da je lopta ušla u mrežu, samo mi je bilo na pameti negdje trčati, slaviti. Kad sam nakon slavlja došao do centra, tek sam onda vidio koliko sam bio umoran, pogledao sam na semafor da vidim koliko je još minuta do kraja. Sva sreća da smo izdržali do kraja, super. Makar, nama na terenu niti u tim zadnjim minutama nije izgledalo da je neka panika, nismo imali taj osjećaj. Svi smo se na terenu odlično osjećali i disali smo kao jedan.

Kazat će da se nakon utakmice ni sa kime nije zamijenio za dres, ovaj u kojem je zabio tri pogotka Spursima sačuvat će do kraja karijere. U Londonu se za dres zamijenio s Aurierom, čovjekom kojeg je potpuno izludio u Maksmiru. Također, sačuvao je i loptu s kojom se igralo...
- Nisu mi se još na loptu potpisali svi dečki iz svlačionice. Sad idem u akciju prikupljanja potpisa.

Postao je najbolji strijelac u povijesti Dinama kad se radi o europskim natjecanjima, kako se osjeća kao najbolji od najboljih?
- Svi su mi stalno govorili prije ove utakmice kad sam na kontu imao 14 pogodaka: "Frende, daj još samo jedan da stigneš Zambatu i Cvitanovića". Svom društvu sam govorio: "Dečki, dajte me s tim pustite na miru". Nisam želo razmišljati o tome, razmišljao sam kako loviti beka Tottenhama! Igrao sam petog u liniji, morao sam Franjiću zatvoriti leđa. Samo mi je to bilo u glavi. Prije utakmice sam zapravo samo o tome razmišljao. Nisam uopće mislio o tome što ću napraviti prema naprijed.

Je li ikad igrao na poziciji koju mu je namijenio Krznar?
- Da, kad je bio Bjelica, kad smo imali Europsku ligu Rrahmani je igrao lijevog beka, pa sam igrao nešto slično, malo više sam se vraćao. Nije mi bilo nepoznato, ali kad to ne igraš stalno, moraš u glavi posložiti stvari, drukčije je kad imaš takve obrambene zadatke. Morao sam, da tako kažem, više upaliti mozak na utakmici protiv Spursa, morao sam paziti da kad Franjić izađe na krilo, da mi se na ubaci bek...

Je li možda stekao dojam da je Tottenham malo podcijenio Dinamo?
- Ne znam, možda i jesu. Možda su mislili da im je 2:0 dosta. Da ćemo mi biti isti kakvi smo bili u Londonu. A tamo to nije bila naša prava slika. Mi smo u četvrtak stvarno bili jako dobri, samo smo gledali sebe, nama je bilo važno kako ćemo mi odigrati. Nismo uopće puno gledali Spurse. Kad sam zabio drugi pogodak, otrčao sam po loptu u mrežu i trčao prema centru. Osjetili smo da ih imamo, da bismo mogli i prije produžetka zabiti treći. Ali, onda smo se ipak smirili, znalo smo da imamo produžetak, znali smo da smo poljuljali Mourinhovu momčad i da će oni još više pasti.

Veli da mu je bilo jako žao što stadion nije bio ispunjen, što se igralo bez gledatelja.
- Joj, stvarno šteta. Bio bi to onda još veći spektakl.

Nego, kako mu je bilo u zraku? Navijači koji su se nakon utakmice okupili ispred stadiona visoko su ga bacali u zrak?
- Ha, ha, ha... Sjajno. Još me nitko nikada nije tako bacao u zrak. Dok sam letio, samo sam mislio: "Valjda se nitko neće izmaknuti", ha, ha, ha... Onako, iz fore. Stvarno me iznenadio dolazak navijača. Još za vrijeme utakmice smo čuli da nas izvan stadiona bodre. Nego, čuli smo svi i kako ste nas vi novinari bodrili iz novinarske lože. Ma, sve je bilo sjajno...

Pretprošle zime je mogao završiti u WBA. Sad mu sigurno nije žao što je ostao?
- Nije mi žao, tu sam doma, stvarno uživam. Igramo u Europi, igramo dobro, pobjeđujemo. Stalno rastemo, ne padamo, uvijek koračamo prema naprijed. Sad ćemo vidjeti dokle ćemo ove sezone stići u Europskoj ligi.

Misli li da se s ovom nezaboravnom utakmicom plasirao na Europsko prvenstvo?
- Ne znam, vidjet ćemo. U ovom trenutku ne razmišljam o tome.