Nije ni najljepši, ni najbolji, nije čudo arhitekture, niti stadion na kojem ćete se osjećati kao niti na jednom drugom. Međutim, Allianz stadion u Beču, koji u UEFA-inim natjecanjima nosi naziv Weststadion, nije slučajno postao preslika za ono što bi trebalo Zagrebu i Dinamu.
Otto Barić, sin legendarnog trenera Dinama i Rapida, arhitekt kojemu su stadioni svojevrsna opsesija, trebao je doći kao gost Dinama u Beč, međutim, u zadnji se tren ispričao, iz privatnih razloga nije mogao doći na utakmicu. A upravo je Barić više puta zadnjih godina istaknuo kako je Rapidov stadion idealna skica za građevinu koja bi trebala izrasti u Maksimiru.
- Stigli smo jučer (srijeda, nap.a.) i otišli do stadiona i Rapidova fan shopa. Taj je stadion koštao samo 54 milijuna eura!? Pa za Zagreb ne može imati takav? - pitao nas je jedan od Dinamovih navijača, kojega smo na dan utakmice zatekli u hotelu.
I, nije jedini, zadnjih dana puno smo puta čuli to pitanje, s raznih strana. Znalo se da je Rapidov novi stadion jedan od tih koji bi mogli poslužiti u izgradnji novog Maksimira, međutim, tek sad, kad ga vidiš izbliza i kad čovjek krene malo dublje analizirati, počne se hvatati za glavu. I pokušava shvatiti kako je moguće da je stadion u Zagrebu uopće takva tema i takva ‘rupa bez dna‘.
Dakle, Allianaz stadion nastao je na mjestu starog Gerhard Hanapi stadiona, zarotiran je za 90 stupnjeva u odnosu na stari. Kapacitet mu je 28 tisuća mjesta, u međunarodnim utakmicama nešto manji, oko 24 tisuće. No, dobro, to je sad stvar detalja, naravno da bi se u Zagrebu mogla dodati još koja tisuća. Ono što se prvo primijeti kad ga se pogleda s ceste, Allianz stadion sjajno se uklopio u okolinu, nije negdje na osami, izoliran, kao recimo, minhenska Allianz Arena, već je dio kvarta. Dojam je da je pozicija maksimirskog stadiona i prostor oko njega još bolji i pogodniji za gradnju stadiona od ovoga u Beču.
E sad - brojke. Prvo; od same ideje gradnje novog stadiona do njegova otvorenja prošle su četiri godine. Od početka radova u prosincu 2014. do prve utakmice u lipnju 2016. (na otvoranju je gostovao Chelsea u prijateljskom susretu) samo 18 mjeseci. Da, ukupna cijena svih radova bila je oko 54 milijuna eura! I sad, pazite ovo, 20 milijuna osigurao je Grad Beč, zamislite, nije to ni u Austriji sramota, ostatak je donio glavni sponzor Allianz te sam klub Rapid na osnovu dogododišnjeg zajma. Sve je već izmišljeno, samo mi filozofiramo...
Naravno, unutar stadiona otvoren je i veliki fan shop u kojem možete kupitibaš sve što vam padne napamet s logom Rapida, iz fan shopa ulazi se u Rapidov muzej, ulaznica je sedam eura. Razne memorabilije iz povijesti kluba, naišli smo na fotografije Otta Barića i Cice Kranjčara, ali sveukupno, nije taj muzej nešto velebno i senzacionalno, prođe ga se u 15-ak minuta. Preko puta stadiona veliki je pub koji, službeno, nije klupski, ali se u njemu prije utakmice ukupljaju navijači, a naljepnice po zidovima otkrivaju da su i navijački ultrasi u njemu stalni gosti.
Na samom stadionu ima 2300 mjesta u poslovnim ložama, čak je 41 loža, a postoje i dvije dvorane za evente, postoje 52 mjesta za invalide u kolicima i njihovu pratnju te 184 novinarska mjesta. Ako znamo da mjesto u VIP-u stoji otprilike 300 eura po utakmici, a gosti uživaju u izuzetno bogatoj gastronomskoj ponudi, onda je jasno da se uloženo već pomalo i vraća. Podrazumijeva se, pokraj stadiona je i podzemna garaža, Rapidova, koja je na dan utakmice uvijek prepuna.
- Uživat ćemo igrati na ovom stadionu i u sjajnoj atmosferi i nadati se da ćemo i mi jednom imati ovakav stadion - u najavi utakmice u Beču kazao je Damir Krznar.
Da, nadat ćemo se, iako o nadi kruže razne priče...