Josip Kuže u maksimirskoj je povijesti “više od trenera”. Ljubimac navijača, stručnjak koji čiji je nogomet bio lepršav i privlačan, čovjek koji je na noge dizao jednu talentiranu generaciju i vraćao Dinamo iz gliba kad je još sam glava bila iznad površine. Naravno, besmisleno je i nepošteno uspoređivati Marija Cvitanovića s Kužeom, aktualni Dinamov trener tek je na početku svoje prave trenerske karijere, nitko ne zna u kojem će ona smjeru ići, niti je nakon sedam ozbiljnih utakmica uputno donositi neke dugoročne zaključke.
No, činjenica jest da se Mario Cvitanović nalazi upravo u situaciji u kojoj je prije 12 godina bio Josip Kuže, po tome su slični. Danas je kao i tada Dinamo zapao u blato, skinut je s trona i mora se vratiti tamo gdje mu je mjesto, a svlačionicom “vladaju” mladi igrači. Cvitanović je dobio u ruke taj zadatak, krenuo je dobro, čak i odlično. Dinamo je osovio na noge, “išamarao” Hajduk i Rijeku u derbijima, preuzeo vrh i još “samo” treba proći preko Skënderbeua da bi učinak bio skoro maksimalan.
- To je jedan prirodan put za Dinamova trenera. Bio je igrač, pa je kao trener u omladinskoj školi napravio odlične rezultate, s juniorskom momčadi u Ligi prvaka stigao je do četvrtfinala, gdje nije igrao zbog administrativne pogreške. U B momčadi također je pokazao napredak i logično je bilo da baš on preuzme klupu Dinama - govori nam Tomislav Svetina, Dinamov glavni direktor, potvrđujući da je Mario Cvitanović napravio ono što se na početku od njega i tražilo.
- Mi nismo pred njega stavljali nikakve imperative, nema ih ni sam, želja nam je bila da vrati momčad na pravi put, da igračima vrati vjeru u sebe, da Dinamo opet izgleda kao momčad. Mislim da baš to radi, da je na dobrom putu, jer Dinamo je na Rujevici, a i protiv Hajduka upravo izgledao kao momčad. Igrači su ga prihvatili, svjesni su njegovih postulata da igraju oni najbolji i sve smo više uvjereni da je Mario Cvitanović pravi izbor - rekao je Svetina.
Dakako, iako službeno pred Cvitanovićem nema imperativa, jasno je da se preko Skënderbeua mora, da bi bio šok i neuspjeh ako bi Albanci ostavili Modre u europskom predsoblju.
Energičan je i temperamentan, zna podići glas, voli disciplinu i red, trenerski je fanatik i emotivac. Što se očitovalo i u onim neočekivanim suzama pred novinarima nakon pobjede u derbiju. Sve su to osobine koje su plus, igračima su, očito, dobro legle nakon potpuno drugačijih Petevljevih metoda. Međutim, znamo da se sve brzo okrene, da plusovi brzo postanu minusi ako odu u ekstreme, pa će i Cvitanović u hodu učiti kako u danom trenutku modificirati neke svoje postulate i pravila.
Uostalom, da su promjene u nogometu moguće preko noći, vidio je već dva puta u ovih nekoliko zadnjih mjeseci. Drugi put u ovih zadnjih desetak dana kad je nakon mršavih remija u Osijeku i Norveškoj, pobijedio Hajduk i Rijeku i od kritika doživio komplimente. A prvi put još ljetos, kad je, praktički, već bio na izlaznim vratima kluba. Naime, odluka o njegovoj smjeni na klupi Dinama II već je bila na glasovanju, po jednoj ideji trebao je ostati bez posla, po drugoj preuzeti, preuzeti klupu Lokomotivu, jer je “visio” Mario Tokić. Bilo je samo pitanje u kojem će smjeru.
- Bile su to razlike u pogledima i vizijama nekih ljudi, među kojima neki danas više nisu u klubu - potvrđuje Svetina, a ne treba biti previše pametan za zaključak da se pritom misli na Romea Jozaka, koji je imao neke druge ideje, Cvitanovića iz nekog razloga nije vidio u ovoj priči. Ali, otišao je na kraju Jozak, a Cvitanović zamjenio Peteva. I probudio momčad.
- Mi smo još momčad u stvaranju, ovo je tek početak, vjerujem da ćemo biti još bolji u utakmicama koje dolaze - ponavlja Mario Cvitanović, odajući dojam da je sasvim na zemlji, svjestan da ni u jednom trenutku ne dopušta opuštanje i da u glavi ima sliku svih onih prethodnika koje su isto tako tapšali po ramenu i čestitali im, kao njemu nakon Rujevici.
Svih “najboljih u povijesti” i “dugoročnih rješenja” od Jurčića, Vahe, Ivankovića, Peteva... Dobro je Cvitanović počeo, što je samo dokaz koliko je duboko Dinamo potonuo u proteklih godinu dana. Probudio je igrače, počeo stvarati momčad i pobjeđivati što je vratilo osmijehe na lica svima u Maksimiru. Ali da, to je tek početak, najteži izazovi i pravo dokazivanje tek slijede!