I sad, da su živi svi einsteini, tesle, newtoni ovog svijeta, teško bi pronašli formulu za ovaj spoj. Kako bi objasnili da je do prije koji mjesec Dinamov navijač bio građanin drugog reda u Zagrebu, da su na dječjim igralištima u napadu igrali “Messi” i “Ronaldo”, poneki “Lewandowski”, a da su oni s dresom Soudanija ili Gavranovića u najboljem slučaju stali na gol. Ako ih je uopće i bilo, ako već nije branio netko u majici Medveščaka, jer takvih je bilo više.
A onda hodaš Zagrebom 28. kolovoza 2018., okolicom stadiona ne možeš proći od svega plavoga. Kafići prepuni majica i dresova s Dinamovim grbom, vidjeli smo i “Mujčine”, “Kranjčare”, čak i jednog “Polovanca”... Izvadili su ljudi dresove iz ormara, došli na Maksimir iako neki nisu znali ni gdje točno treba ući na tribinu. Promijenio se stadion od posljednjeg puta kada su na njemu bili, što ćeš, ali promijenila se i atmosfera; Zagreb je - naravno, došli su i ljudi odasvud - poludio za Dinamom. U jedno ljeto, u samo nekoliko mjeseci - totalni obrat.
Razni razlozi
- Jednostavno, dečki igraju dobro, Bjelica je donio tu novu energiju. Znaš, ranije sam sa stadiona odlazio frustriran, uvijek nekako razočaran. Ili atmosferom, ili rezultatom, uvijek sam se pitao što mi to treba. I u zadnje vrijeme nisam dolazio. Sad sam osjetio tu neku novu vibru, imam povjerenja u ovu momčad, ako i izgube, siguran sam da me neće razočarati - rekao nam je Marko iz Broda, koji, kaže, u Maksimir ne navraća često. Stiglo je njih pedesetak iz Čitluka, znamo momke, dolaze često. Ali i njima su srca posebno zaigrala. Zažljeli su se, kao i mnogi.
Puno je onih koji su godinama imali alibi zašto ne dolaze, zašto izbjegavaju Maksimir. Ali kao da je i puno njih samo čekalo povod da opet zavoli Dinamo. Svatko je imao svoj razlog, svoj povod; netko, jednostavno, nije to imao gdje gledati na televiziji, pa je došao. I tako, malo-pomalo...
- Evo, mali je Josip poludio za nogometom nakon Svjetskog prvenstva. A kad sam mu rekao da je u Dinamu igrao Luka Modrić, samo je htio da ga vodim na utakmice. Bili smo i na Lokomotivi, idemo sad na svaku utakmicu - ispričao je tata Mirko.
I tako, jedan po jedan, svaki sa svojim motivom. Da, neki su nam rekli da su došli sad kad više nema Zdravka Mamića, premda svjesni da je ovu momčad i on sastavljao. On je ganjao Bjelicu već godinama, neki su igrači bili i njegova želja. No u sve te razloge i ne treba ulaziti, 100 ljudi, 1000 razmišljanja. Ali sve se to nekako sad poklopilo. Naravno, sve je počelo još u Rusiji. Ta euforija, ta nogometna emocija, očito, nije prestala. Vidjeli su ljudi tu drugu, ljepšu stranu nogometa, vidjeli da nogomet u Hrvatskoj nije samo crnilo i afere, da je puno više pozitive, i zašto to ne njegovati. Pogotovo kad ljudi vide koliko je igrača u toj reprezentaciji poniklo u Dinamu, a koliko su ih propustili gledati. Jer su imali alibi. Počela je u Rusiji ta srebrna groznica, nastavila se sinoć. Srebrna groznica obojena u plavo. Ne treba objašnjavati, tražiti razloge, ionako nema unikatne formule. Uostalom, nije ni bitno kako i zašto, važno je samo da se nogomet vratio u Maksimir. Hrvatska i Dalić pokrenuli su rijeku, Bjelica i Dinamo nastavili.
Brojni sportaši
“Kako je dobro vidjeti te opet”, odzvanjalo je Maksimirom. Susreli smo ispred stadiona brojne sportaše, Dražena Anzulovića, Mateja Mamića, Dubravka Šimenca, Darija Šimića sa sinovima... Kako se sve promijenilo, kako je Maksimir od rugla na kraju gradu koje treba izbjegavati postao “in” mjesto. Kako se Dinamov dres, koji se nosio ispod košulje, skriven, sad nosi kao glavni odjevni predmet.
I još jedan detalj. Na sjeveru su trebale opet biti razdvojene dvije grupe BBB-a, znamo da se već godinama sukobljavaju. Između njih je trebala biti tampon-zona, petstotinjak praznih mjesta i nekoliko desetaka specijalaca. No momci iz malobrojnijeg Fan Cluba odustali su do sjevera, otišli su pojedinačno na druge tribine i omogućili da se ta inače tampon-zona otvori, pa je klub dodatno prodao tih petstotinjak karata. Kakva dobra atmosfera, pozitiva... Valjda će i potrajati, vjerujemo da prvi poraz neće utišati euforiju. Srebrnu groznicu obojenu u plavo!