Neka se nitko ne osjeti uvrijeđen niti povrijeđen, ali to nije više to. Ni blizu. Publiku ne možeš, nećemo reći prevariti jer tu nitko nikoga na vara, ali ne možeš ih dovući negdje na silu. Pogotovo ne ovih postblagdanskih dana kada imaju nekog drugog i pametnijeg posla od cjelodnevnog cupkanja na umjetnom ledu iz frižidera jer pravog snijega na Medvednici nema, k tome još i na hladnom vjetru, koji je na vrhu Sljemena “derao”, a sa zagorske strane još i više.
Nikad manje ljudi uz stazu, nikad slabija atmosfera unatoč provjerenom dvojcu službenih spikera koji su se, profesionalci kakvi već jesu, trudili iz petnih žila. Ali kad ne ide, ne ide...
Brojke o posjetiteljima će sigurno varirati, bit će i malog dodavanja, no, oni koji godinama žive tih dana uz stazu, momci s lopatama, priznat će, ali u pola glasa:
- Nije to više ono što je nekad bilo.
Uz uzdah:
- Valjda bu na muškoj utrci bilo bolje, tu imamo više naših dečki.
Možda, možda, iako, i tu bi mogla biti “desetkovana” situacija jer je Filip Zupčić srijedu, za vrijeme ženske utrke, bol bolovao. Radi se o nekoj trbušnoj virozi pa se zapravo do starta neće znati hoće li stati u kućicu koja otvara startno vrijeme ili ne...
Publika više nije toliko brojna i glasna, nema niti zastavica kojima su nekada mahali uz stazu, kao poklon organizatora ili sponzora, tko će ga znati, pa su kao melem na ljutu ranu došli autobusi navijača iz Mrkoplja, koji su pratili svoju Leonu, i Rijeke, koji su došli dati podršku Idi. Valjda nisu bili dolje uz ciljnu ravninu jer njihova je ljubimca izletjela još gore, prije Filtra, promašivši vrata.
Sponzorska tribina također puno manja nego ranijih godina, tako da je izgledalo da tamo vlada gužva s obzirom na to da je popis VIP-ovaca vjerojatno ostao iz onih prošlih, boljih vremena.