Vjerujemo da ste ponosni što su dvojica vaših igrača iz Osijeka u reprezentaciji, Borna Barišić i Mile Škorić.
- Ponosan sam na njihove igre, isto tako što mi se mnogi igrači s kojima sam radio i dalje javljaju. Neki dan sam razgovarao s Barišićem 45 minuta, o svemu, o životu, nogometu, taktici… To je najveći ponos ne samo za mene, nego sve ljude koji rade u Osijeku.
U četvrtak je Barišić odigrao sjajnu utakmicu u Portu, imao fantastičnu asistenciju za gol, ali i drugo dodavanje koje Morelos nije zabio. Dive mu se Otočani, a oni znaju što je kvalitetna lopta s krila.
- Borna igra fenomenalno u Rangersu, napokon mu vjeruju trener i momčad, sve više otvaraju koridore za njega. On dolazi iz drugog plana, jak je “jedan na jedan”, ima odličan centaršut, to je Borna kakvog znam iz Osijeka. U reprezentaciji mora biti još malo slobodniji i ekipa mu treba više vjerovati.
Sve je manje skeptika prema njemu kad je u pitanju nacionalna vrsta.
- U zadnjoj utakmici čuvao je Balea, pa nije to jednostavno, znaš ako odeš iza njegovih leđa da ne smiješ pogriješiti jer tko će ga stići nakon toga. Nevjerojatno je napredovao što se tiče taktike i faze obrane.
Vlašić i Brekalo imaju svjetsku kvalitetu
Sa Slovačkom igramo za Euro.
- Zadovoljan sam reprezentacijom. Svakome se mogu dogoditi i Azerbajdžan i Mađarska. Čak bih rekao da su ovo kvalifikacije u kojima smo se najmanje mučili u zadnjem desetljeću. Zbila nam se i smjena generacija, neki stariji nemaju minutažu u klubu koliko bi trebalo, to je razlog što nije i bolje. Ali nema razloga za paniku. Dobili smo još dva igrača svjetske kvalitete, Vlašića i Brekala. Za nas nema bojazni. Zlatko Dalić ne samo da je pokazao da zna što radi, on je već sada najuspješniji hrvatski trener svih vremena.
Ne bojite se Slovačke? Kad jedna utakmica odlučuje, postoji opasnost.
- Većina igrača bila je druga na Svjetskom prvenstvu, ako su izdržali taj pritisak, onda ovo za njih nije nikakav pritisak. Nema razloga da se stvara atmosfera kako se bojimo, a bahati nikad nismo ni bili.
Hrvatski treneri imaju slab PR
Zadnjih godina i hrvatski treneri pomalo dižu rejting.
- Nadam se da je to tek početak. S obzirom na sve o čemu smo razgovarali, to je još uvijek malo. Kad se pogleda kakvi su igrači izašli iz Hrvatske, i kakve smo rezultate napravili, očito imamo preslab PR. Naših bi trenera moralo biti puno više po Europi i svijetu. Bolji smo nego što kotiramo. Jedan od razloga je što ne vučemo jedan drugoga, ponekad bi trebalo više kolegijalnosti. Mogu samo zamisliti da je neka druga država bila druga na svijetu i ima toliko dobrih igrača, gdje bi ti treneri završili.
Gazda me pita: ‘Kako si dva puta pobijedio Dinamo u Zagrebu?’
Kako ljudi s kojima razgovarate, recimo u Moldaviji, tumače hrvatski nogomet? Malo se hvalimo, ali svima je to zanimljivo.
- Gazda me ovdje pita: “Kako si to uspio pobijediti Dinamo dvaput u Maksimiru?” To su fascinantne stvari kad te tako pita. Što da mu kažem, dogodilo se. Kad si vani, čast ti je što si dio hrvatskog nogometa. Nikome ništa nije jasno.
A je li vama jasno?
- Mislim da je to genetika, Bog nam je to dao. Nekad sve činimo da sami sebe uništimo, ali valjda to nije moguće.
No, stručnjaci s područja kineziologije i razni treneri reći će da je talent najviše pet posto, a ostalo rad. Kako to?
- Nogomet je najkompleksnija igra. Stoji da bez rada nema ništa, ali ako se ne rodiš s tim, ne možeš činiti velika djela. Gledam ovdje, ljudi se trude, imamo tri stadiona, još 20 terena, a ne ide. Kad bi toliko ovisilo o radu, sve bi nacije bile jake u nogometu. Koliko se ulaže novaca i napora po svijetu... Ima neka tajna koja je možda nedokučiva. A i ne treba je možda previše ni tražiti. Ili razmišljati o tome.
Euro 2020.? Ako se plasiramo, neće biti limita u očekivanjima?
- Ako se plasiramo, moramo biti europski prvaci bez primljenog gola - ironizira Zekić, pa dodaje:
- Nisam očekivao da ćemo nadmašiti ono što je napravljeno 1998. godine. Sada je najbitnije da izbornik ima čistu glavu, maksimalnu podršku, i možemo puno toga.