Schalke je klub bogate prošlosti, uz Bayern, Nürnberg i Borussiju D. najtrofejniji njemački klub. Međutim, zagrebe li se dublje ispod površine, vidjet ćemo da je većina tih uspjeha ostvarena tijekom 30-ih i 40-ih godina proteklog stoljeća. Jesu li ti njihovi uspjesi povezani s činjenicom da je za njih navijao sam nacistički vođa Adolf Hitler, nije poznato. Sedam titula prvaka Njemačke impozantno izgleda, ali kada se zna da su sve osvojene prije nastanka Bundeslige, dovoljno govori o Schalkeu u novijoj povijesti.
Post koji traje od 1958. neće biti prekinut ni nakon 60 godina. Istina, u ovom trenutku Rudari su drugi, ali njihov zaostatak za vodećim Bayernom iznosi nenadoknadivih 11 bodova.
Klub iz Gelsenkirchena, grada koji je naglo narastao sredinom 19. stoljeća kada je Njemačku zahvatio val industrijalizacije pa su rudnici ugljena koji se nalaze u gradu i oko njega privukli brojne radnike, osnovan je 1904. godine. Osim spomenutog trofejnog razdoblja u kojem su postali prvi njemački klub s dvostrukom krunom 1937. godine, iza njih je neizmjerno puno turbulentnih događaja, problema s licencom, kazni zbog namještanja utakmica...
Već nakon prve sezone u Bundesligi 1963. klubu je prijetilo spuznuće u niži rang zbog problema oko dobivanja licence, spas je stigao u posljednji trenutka kada je grad “kupio” stadion Schalkea čime su ispunjeni financijski uvjeti. Osam godina kasnije momčad je bila upletena u jedan od najvećih skandala Bundeslige. Arminia je platila 40.000 njemačkih maraka igračima Schalkea kako bi izgubili dvoboj, većina ih je kažnjena, dok je Arminia izbačena iz lige.
Za dlaku prekratki
Sezona 1980/81. ostat će zapisana kao jedna od najgorih, tada su naime, ispali iz Bundeslige i prvi put nakon 55 godina preselili u niži rang. Osamdesete općenito nisu bile godine koje će navijači pamtiti po dobrome. Čak pet sezona Schalke je bio drugoligaš, a nakon što su se 1988. vratili u elitni razred uslijedio je njihov uspon koji je vrhunac imao 1997. kada je osvojen tadašnji Kup UEFA pod vodstvom Huuba Stevensa. Jens Lehmann, Olaf Thon, Andreas Müller, Mike Büskens, Jirí Nemec, Ingo Anderbrügge, Martin Max, Youri Mulder i Marc Wilmots iznenadili su milanski Inter i nakon raspucavanja s bijele točke donijeli jedini europski trofej u svoje vitrine. Te godine Borussia Dortmund je osvojila Ligu prvaka, pa je rurska oblast postala centar europskog nogometa.
U 21. stoljeću nekoliko je puta izgledalo kako će Schalke stići do naslova prvaka, najbliži su bili 2001. Tada su bili najbliži, već se pripremalo slavlje, a onda je u četvrtoj minuti sudačke nadoknade Patrik Andersson zabio za Bayern u Hamburgu, tim bodom su Bavarci osvojili titulu u jednom od najdramatičnijih raspleta Bundeslige. Bilo je to zlatno doba pod ravnanjem legendarnog Rudija Assauera, dugogodišnjeg direktora kluba koji je najzaslužniji i za Veltins Arenu na koju su se Rudari preselili 2005. godine. S novim stadionom podigao se i klub, 2011. igrali su polufinale Lige prvaka, bile su to godine kada je za Rudare zabijao veliki Raul.
U ovom stoljeću Schalke je osvojio tri Kupa, ali imali su i puno pogrešnih procjena, napose na trenerskim pozicijama, samo u ovom desetljeću promijenjena su čak devetorica. Od ljeta je na kormilu Domenico Tedesco, 32-godišnjak, koji je uz Hoffenheimova Nagelsmanna bio najbolji student na poznatoj trenerskoj akademiji u Kölnu. Tedesco je vrhunski odradio posao, igrači ga slušaju i drugo mjesto je nagrada za prikazano do sada.
Četiri hajdukovca i Ivan Rakitić
Hajduk i Schalke imaju zanimljivu zajedničku povijest. Naime, čak su četiri negdašnja hajdukovca u jednom trenutku bila članom bundesligaša iz Gelsenkirchena. Prvi je bio Slovenac Branko Oblak, potom su 1979. u Schalke došli Mario Boljat i Vilson Džoni, drugi doduše iz Dinama. Boljat se zadržao tek jednu sezonu odigravši devet utakmica dok je Džoni u dvije sezone odigrao 55 utakmica u dresu Rudara. Iz Hajduka u Schalke otišao je i 1981. Dragan Holcer. Od hrvatske samostalnosti tri igrača s hrvatskom putovnicom zaigralo je u plavom dresu. Fabijan Komljenović u sezoni 1993/94. nastupio je dva puta, Filip Topalović u dvije godine od 1997. upisao je 18 nastupa. Dubok trag ostavio je pak Ivan Rakitić, njemu je Schalke bio prvi inozemni klub i u tri i pol sezone odigrao je 97 utakmica uz 12 pogodaka.