Ivan Strinić oprostio se od natjecateljskog nogometa u finalu Svjetskog prvenstva 2018. godine samo što to tada nije znao. Kasnije nije odigrao nijednu službenu utakmicu, tek neke prijateljske u dresu Milana, a iako je odavno bez kluba i ozbiljnog treninga, kaže nam:

- Nemojte još napisati da sam objesio kopačke o klin. Možda odem s nekom ekipom na pripreme, trebalo bi mi nekoliko mjeseci da se spremim i vidim ima li to smisla. Ako ne, to će biti kraj. Mogao sam napraviti i više, iako sam puno toga ostvario. Najviše mi je žao većeg rezultata na Euru 2012. jer tada sam najbolje igrao.

Doma s društvom

Kako će u srpnju napuniti 34 godine, malo je vjerojatno da ćemo ga još vidjeti u vrhunskom nogometu kao igrača. U Splitu uživa s obitelj, igra mali nogomet i tenis, obožava podvodni ribolov. Napravio je odličnu karijeru u reprezentativnom dresu. Odigrao je dvanaest utakmica zbrojeno na dva europska i jednom svjetskom prvenstvu, stalno je bio osporavan, uporno mu se tražila zamjena i tvrdilo da Hrvatska ima problem lijevog beka, a Vatreni su s njim svaki put bili dobri. Na Euru 2012. imao je možda i najbolju izvedbu u državnom dresu kad je i asistirao Mariju Mandžukiću u remiju s Talijanima (1:1), na tom je turniru upisao sva tri nastupa. U Francuskoj je 2016. igrao u pobjedi nad Turskom, remiju s Češkom i porazu od Portugala, a u Rusiji je bio starter u šest susreta, protiv Islanda ga je Zlatko Dalić odmarao.

Kako će mu sada biti gledati na televiziji reprezentaciju i prijatelje u njoj?

- Neću reći da će mi biti teže nego igrati jer znam da ne mogu pomoći, a nadam se da ćemo se predstaviti dobro protiv Engleza pa da će mi momci olakšati posao. Bit ću doma s društvom...

Kako vam se čini Hrvatska?

- Dobra. Sve je dobro. Nema se što puno pričati o utakmicama koje su iza nas. Europsko prvenstvo je nešto drugo. Bili je loših nastupa, no sada kreće ono pravo i nadam se da ćemo biti pravi. Ma ne da se nadam, uvjeren sam.

Na čemu temeljite optimizam?

- Kad smo to podbacili na velikim natjecanjima? Dok sam ja igrao jedino 2012. nismo prošli skupinu, međutim ispali smo od finalista Španjolske i Italije. Prvi je susret bitan radi samopouzdanja. Treba kvalitetno odigrati, a bod bi bio fini rezultat, budući da poslije imamo Češku i Škotsku. Za prolaz skupine su dovoljna četiri boda, ali za atmosferu je najvažnije ne izgubiti od Engleza.

Puno je kritika na igru.

- Tako je bilo prije svakog prvenstva, pa i uoči Rusije. Ništa to nije čudno. Na turniru je drugačiji napon, igrači se malo čuvaju u prijateljskim susretima jer znaju kakvi ih napori čekaju. Poslije se ide na glavu.

Svatko ima svoje adute

Što ste vidjeli u Belgiji?

- Dobro smo kontrolirali igru, okretali stranu, pogotovo u početku. Ubacili smo se nekoliko puta s boka. Nedostajalo nam je dubine, malo smo koristili Rebića i Perišića. Kad god smo preko njih došli u poziciju bilo je opasno. Belgija igra jak presing i nije jednostavno ni dati prave lopte za krila. Ima se na čemu raditi ovih dana, drugačija će biti slika u nedjelju.
Razni stručnjaci govore da bi se mjesto moralo naći i za Andreja Kramarića, da aktualna formacija nacionalne vrste nije najbolja opcija.

- Ima stručnjaka kakvih god hoćete kod nas. Pustite Zlatka da odradi svoj posao, on najbolje zna što treba. Pričati koga je bolje staviti, koga nije, to su gluposti. Nakon utakmica se uvijek pametuje možda je moglo ovako, možda onako…

Obrana najmanje ulijeva povjerenje.

- Nije još uigrana. No, nije obrana stvar samo obrane nego i napadača. Kad dođu naprijed četvorica njihovih igrača na naša četiri, jasno da su oni u prednosti. Obranu treba raditi i prije obrane, da ekipa bude kompaktna. Ako Lukaku, Mertens i takvi krenu licem na stopere ili bekove, to nikako ne može biti jednostavno. Moramo ponoviti Rusiju, tamo nam je u zadnjem redu bilo daleko lakše funkcionirati jer ispred nas su obavili baš vrhunski posao. Kad je tako i obrana se diže jer ne primi gol, bolja je atmosfera, sve se slaže jedno s drugim.

Ključan će posao biti kako će defenzivno djelovati vezni i napadači?

- Mislim da je tako. Oni su prva linija obrane. Znate kako je Mandžukić radio. S njim i Rebić i Perišić. Ako će i sada špice biti na toj razini, sve će štimati. Imali smo nekoliko pogrešaka s Belgijom i nastala je nervoza. Ne smiju nam se događati jeftini kiksevi, banalni golovi nakon izgubljene lopte… Ako to spriječimo, veliki smo posao napravili.

Koga vidite kao nasljednika na lijevom beku? Koga biste stavili Barišića, Gvardiola ili Bradarića?

- Svaki ima svoje adute. Treba prepustiti izborniku da prosudi, odluči se za jednoga i ukaže mu povjerenje kao što ga je dao meni. Uoči Rusije nisam bio maksimalno spreman, ali stao je iza mene i dobro je napravio.

Koji vam je najviše po guštu?

- Slično. Gvardiol je ušao i dobro reagirao, ali glupo je nekoga promovirati u startera zato što je bio solidan u 45 minuta, a izbaciti onoga koji je dotad igrao. U nogometu se to tako ne radi. Što se mene tiče. Netko će reći da je više pokazao u 45 minuta nego konkurent u pet utakmica, tako priča ide, ali nije to baš tako. Možda Barišiću samo trebaju utakmica-dvije da dohvati spremnost i formu jer imao je stanku zbog ozljede. Kao i Šimi Vrsaljku. I njemu fali nastupa. No, bit će svi oni pravi kad Europsko prvenstvo krene. Tada nema kalkulacija. Prva je utakmica najgora dok se momčad ne uhoda. Nama je Nigerija bila zategnuta, poveli smo autogolom, razvilo se dobro i krenulo je. Samo smo se potom dizali.

Priča će biti uvijek

Bili ste dosta osporavani, što savjetujete današnjim reprezentativcima u koje se sumnja? Kako se s time nositi i na prvenstvu dati najbolje od sebe?

- To da sam bio osporavan ne bih komentirao, nisam se zamarao s time. Fokusirao sam se na rad, a diglo me što mi je izbornik dao povjerenje. Nisam razbijao glavu s kvazi-stručnjacima. To savjetujem i njima. Neka se ne opterećuju nego daju maksimum. Priča i pričica će biti uvijek. Zato je nogomet tako popularan jer svi ga znaju igrati, znaju što i kako, ali treba doći na teren i to pokazati. Pogotovo obrani protiv vrhunskih napadača. Jedna pogreška može te koštati daljnjeg natjecanja. Valja biti pribran.

Koliko daleko može Hrvatska dogurati?

- Prva je zadaća proći skupinu, a onda se može svašta dogoditi ako nam se ždrijeb otvori. Neka izađemo s Wembleyja bez poraza i jednostavnije će biti raditi planove.

Ima igrača koji nisu spremni koliko bi morali biti. Kao što ni vi niste bili prije Rusije. Koliki je to problem?

- Ako je igrač mlađi to mu može predstavljati problem, no radi li se o igračima s iskustvom s europskih i svjetskih prvenstava ne bi trebao biti ništa strašno. Svatko reagira na svoj način.

Čujete li se s aktualnom reprezentativcima?

- Inače da, ali zadnjih nekoliko dana nisam.

Odgovorni za zdravlje

Hoćete li im poslati poruku?

- Hoću. Morat ću im poslati da se ne zafrkavaju jer odgovorni su za mentalno zdravlje nacije.

Dosta se promijenila ekipa...

- Jedan se osjeti kad ga nema, kamoli toliki. Nije jednostavno izgubiti takve momke. Mlađima u pravilu treba vremena, ne smije ih se kuditi zbog pokojeg lošeg rezultata. Nije istina da ništa ne valja. Iako u nekim situacijama mladi mogu bolje reagirati nego stariji. Isto je tako važno da svi suzbiju ego jer ne mogu dvadesetšestorica igrati. Neka im primjer bude Ćorluka iz Rusije. Tako je puno pomogao svima nama.

Vaš prijatelj Nikola Kalinić nije na taj način reagirao.

- Zato se i dogodilo što se dogodilo, međutim on je imao svoje neke druge razloge. Šteta je njegova, ali bila je i naša jer pomogao bi nam. Iako nas je to dodatno skupilo - konstatirao je Strinić.