Ugodno je bilo 45 minuta druženja s Mariom Carevićem, pomoćnikom trenera Vulića i nekoć velikim igračem Hajduka s početka 21. stoljeća. Prisjetili smo se niza uspomena iz njegove igračke karijere, prebirali po zlatnim, šampionskim danima Hajduka... Pristupačan i simpatičan baš kao što je bio i u igračko doba. Nije se promijenio Mario Carević, danas je trener u Vulićevu stožeru zadužen za analizu protivnika, svakog treninga i utakmica Hajduka. Puno vremena provodi s klupskim snimateljem Željanom Prkićem, ali....
- Nisam samo analitičar, ja sam stalno nazočan i na terenu - dometnut će Carević.
To se ne odbija
Vidjeli smo to i na prvom treningu Bijelih u ponedjeljak poslijepodne na pomoćnom travnjaku Poljuda. Carević je ušao s Vulićem u trenažni proces, ali za početak je važno pojasniti kako je uopće došlo do angažmana 36-godišnjeg Makaranina na mjestu pomoćnika Vulića.
- U subotu ujutro oko osam sati me nazvao šjor Vule, rekao mi da brzo ima sastanak u Hajduku i da mi nudi mjesto pomoćnika. Odmah sam rekao “hoću”, a onda sam ženi u pola sata trebao objasniti da se pakiram i idem u Split. U nedjelju ujutro sam u šest sati sjeo u auto i došao na Poljud. Moram priznati, nije mi bilo jednostavno u Zagrebu ostaviti obitelj, suprugu i dvoje djece koji nastavljaju školovanje. Nisam imao vremena za pripremiti neke stvari, ali ovakav poziv se jednostavno ne odbija. Čast mi je, hvala Vuliću na ponuđenoj prilici. Ali bilo mi je teže objasniti ženi da ostavljam obitelj nego Vuliću kazati “dolazim”.
Tko vam je sve čestitao na izboru? Je li se javio i Srna?
- Nekima nisam uspio ni odgovoriti, ali puno se ljudi javilo. I Srna je čestitao, javio se. Ne, ne mogu reći što mi je kazao, to ću ostaviti za nas dvoje.
Koja je trenerska ambicija Marija Carevića?
- Teško mi je o tome govoriti. Imam ambicije, educiram, se, vjerujem da je puno toga ispred mene. Sljedeći utorak, 18. rujna, imam završni ispit za A licencu. To je prvi korak. Ali, sve nogometno me zanima. Dok nisam radio prošle godine, bio sam kod Slavena Bilića u West Hamu, kod Spallettija u Interu, bio sam kod Mancinija. Prikupljam iskustva i znam da ću sa Vulićem puno naučiti.
Najbliži Kloppu
Koji je trener Carevićev favorit?
- Između svih trenera izdvojio bih Jürgena Kloppa iz Liverpoola. Najbliži je mojim razmišljanjima. Kada bih preslikao taj model igre, znam da bi svi i ovdje obožavali naš nogomet. Posjed, reposjed, brza tranzicija i završnica s pet igrača. Ali, uvijek je veličina trenera da se prilagodi, jer mi u Hajduku nismo u toj situaciji. Nemamo mogućnost kazati “dovedite nam pet najboljih”.
Što još do sada u trenerskoj karijeri radio Mario Carević?
- Bio sam pomoćni trener u Krki Novo Mesto godinu i pol dana. Radio sam s Milošem Rusom koji je vodio Zagreb, zatim Milošem Kostićem i Andrejom Kastrevcom. Živio sam u Zagrebu, putovao sam svaki dan u Novo Mesto.
Koji vam je trener u igračkoj karijeri ostavio najdublji trag?
- Sada će ispasti da hvalim Vulića, jer me uzeo kao pomoćnog trenera za Hajduk, ali s Vulićem sam proveo puno vremena, u tri njegova mandata sam bio na Poljudu. Uz to, vodio me i u juniorima. I pokojni Dragan Slišković me puno naučio dok sam bio u omladinskom pogonu. Ali, Vulić je, nogometno gledajući, bio najbolji. Kasnije sam imao privilegij raditi s genijalcem poput Tomislava Ivića, vodio me i tadašnji najtrofejniji trener na svijetu, Giovanni Trapattoni, u Stuttgartu. Da, i Špaco Poklepović, još jedan nogometni genijalac koji me vodio, da ne zaboravim.
Kako je bilo raditi kod Ivića u Al Ittihadu u Saudijskoj Arabiji?
- Ivić je bio poseban, bio je vizionar. Kada nitko nije igrao “kontra nogu” na krilu, Ivić je to uvodio. Ivić je iz svih sportova izvlačio najbolje detalje, sve je pratio. Bio je avangarda. Govorio je “doći će vrijeme kao u rukometu da kontra noga igra drugu stranu, da ljevak igra na desnom krilu”. A to odavno igraju Robben i ekipa.
Mario Carević bio je najveći talent iz šampionske generacije 2001.. Tada je sa 19 proslavio nezaboravni naslov prvaka u Varaždinu, a u Vulićevoj momčadi igrao je tada puno više nego Srna te sezone. Međutim, s obzirom na to kakav je talent bio, ostao je dojam da u karijeri nije napravio sve što je mogao.
- Igrao sam lijevog veznog ili lijevog bočnog. Je, moglo je i bolje, kada se uzmu i utakmice za reprezentaciju. Bio sam asistent jednog od pogodaka za nezaboravnih 3:0 protiv mlade reprezentacije Engleske u Londonu. Je, nisam napravio dovoljno dobru karijeru, ali puno se faktora treba posložiti za veliku karijeru. Međutim, danas gledam samo trenerski posao i ne žalim za onim što je prošlo.
Koji je najveći igrač s kojim ste igrali u karijeri?
- Mogao bi pet minuta nabrajati s kojim sam sve veličinama igrao, ali sretan sam što sam imao mogućnost odrastati uz takve igrače. Kada sam počinjao u Hajduku, bio sam sa Slavenom Bilićem, kasnije sa Štimcem, imao sam čast igrati s Aljošom Asanovićem. Za mene su posebna bila dva majstora kakvih danas nema, to su Turković i Računica. Nisu napravili karijere, ali to su majstori koji bi danas vrijedili 100 milijuna. Vani sam igrao sa Soldom, Babelom, Gronkjaerom, Tomassonom, s Mariom Gomezom... ma, nema smisla nabrajati. Srna i Pletikosa su mi bili suigrači iz generacije, njih nisam ni spomenuo. Odmah me nostalgija uhvati kada se njih sjetim.
Golema volja
Ali, od nostalgije se ne živi, treba zasukati rukave i raditi. Kakav je današnji Hajduk?
- Napravili smo tek dva treninga. Ono što moram istaknuti, volja za treningom i motivacija su na najvišem nivou. U tom segmentu sam ugodno iznenađen. Ostala sva pitanje su za glavnog trenera i ne bih dublje ulazio u analize.
Je li momčad kvalitetnija nego što rezultati pokazuju?
- Škakljivo pitanje. Dosta stvari se nije poklopilo, ovaj Hajduk ima kvalitetu, a koliko je realno bodova trebalo osvojiti, to sam Bog zna. Sada razmišljamo jedino o Rudešu. U nezavidnoj smo situaciji u kojoj Hajduk odavno nije bio i zato gledamo samo Rudeš. I kasnije utakmicu po utakmicu, drukčije se ne može u ovom trenutku.
Kakav je Rudeš?
- Ima puno bivših igrača Hajduka i njihov motiv dokazivanja je neupitan. Kvalitetu posjeduju, neće bit lako, jer danas protiv nikoga nije lako. Ali, jasno je da očekujem pobjedu.
Kako vidite Hajduk do kraja ove natjecateljske sezone?
- Daleko je kraj, sada nam je važna prva sljedeća utakmica. Samo iz utakmice u utakmicu. To je jedini ispravni i najnormalniji put.
Kakva je slika Hajduka iz 2007., kada ste zadnji put igrali na Poljudu, i današnjeg Hajduka?
- U organizacijskom smislu, klub je na višoj razini. Danas ne trebaš misliti ni o čemu, samo o treningu. Prije nije bio na tom nivou, danas ima ljudi za svaki sektor, za svaki detalj. Iz mojih igračkih dana ostali su fizioterapeuti Sizgoreo i Brnas, ekonom Miro Čolak, Dragana iz ugostiteljskog sektora, Ana u praonici, Duje blagajnik, Ante u press službi. Puno se ljudi promijenilo. Ali kada uđem na Poljud bude se emocije, 17 godina sam proveo u Hajduku. Sa sedam godina sam došao na Poljud. Hajduk je pola mog života.
Rudeš pa onda dalje
Vratiti Hajduk u vrh, to je prva zadaća, naglasio je Vulić na predstavljanju. Dug je to proces.
- Sigurno, ali pravi je početak startati pobjedom protiv Rudeša i onda ideš korak po korak. Ima tu prostora za napredak.
Biste li do kraja mjeseca bili zadovoljni sa šest bodova, prolazom Kupa i 20.000 ljudi protiv Dinama?
- Vidjet ćemo, nećemo obećavati. Idemo pobijediti Rudeš.
Kraj karijere sa 33 godine
Mario Carević debitirao je za Hajduk u dvoboju s Varteksom u svibnju 2000. godine. Igralo se pred praznim stadionom, završilo je 0:0, ali 18-godišnji junior bio je najbolji igrač dvoboja u SN-u, prema procjeni doljepotpisanog novinara. Sjajna lijeva noga, brzina i dribling krasili su talentiranog Makaranina, produkta poljudske generacije ‘81/’82. Već tada je imao tetovažu DMD koju su istovremeno napravila tri prijatelja iz te generacije - Darijo Srna, Mario Carević i Danijel Vušković. U Hajduku je osvojio dva naslova prvaka (2001., 2004.) i dva Kupa (2000., 2003.). Pobjeda 4:2 nad Varteksom u Varaždinu za titulu 2001. najdraža mu je u karijeri. U ljeto 2004. otišao je na godinu dana u Saudijsku Arabiju kod Ivića, kasnije se preselio u Stuttgart kod Trapattonija, na posudbi u Hajduku bio je 2006/07. i potom nanizao Lokeren, Maccabi Petach Tikvu, Kortrijk završivši karijeru u Krki prije tri sezone, sa 33 godine. Briljirao je u mladoj reprezentaciji Hrvatske, ima i jedan nastup za A reprezentaciju. Trenerski put je počeo u Krki koja mu je bila jedino iskustvo prije dolaska u Hajduk. Završio je Srednju turističku školu u Splitu, oženjen je, otac dvoje djece. Tečno govori engleski i flamanski, a služi se i njemačkim.
Nema tu priče domaći ili stranac, ili si dobar ili nisi
Mladi, stari, domaći... podjele su bile prisutne posljednje vrijeme. Kako gledate na odnos domaći - stranci?
- Točno kako je Vulić rekao, ili si dobar ili nisi. Nema tu priče domaći ili stranac. Bio sam stranac 10 godina u klubovima po Europi i sada da ja govorim o strancima bilo bi licemjerno. Bitno je da nema podjela, da su svi zajedno.