Četrdeset dana. Toliko dugo Ante Rukavina nije postigao gol za Dinamo. Od 16. rujna kad je sjajnu Sammirovu asistenciju pospremio u mrežu Villarreala. Posti Ruki, predugo posti. Da je tako dugo bio na dijeti, izgubio bi najmanje 5-6 kilograma. Važno je ipak nešto drugo.
- Nisam izgubio samopuzdanje!
A kad ćete proraditi, opet početi zabijati?
- Radim dosta dobro. Zadovoljan sam kako treniram, tjelesno se sjajno osjećam. No, nogomet nudi razne situacije. Ponekad ti dođe lopta, lagano zabiješ, drugi put neće u mrežu, promašiš. To je jednostavno tako. Cijela priča.
Znači, ne može se govoriti o golgeterskoj krizi Ante Rukavine?
- Ne, ne, ne i opet - ne!
Onda će zastati i kazati:
- Gledajte, nisam ja baš neki golgeter!
Kako to mislite?
- Nisam ja od onih koji će u sezoni zabiti 30 golova. Zabio sam neke golove, zabijat ću ih još. Ali nisam onaj klasični golgeter. Naravno, ako ne budem igrao, neću ni moći zabijati.
Bojite li se možda da će vam Fatos Beqiraj oteti mjesto u momčadi? Crnogorski reprezentativac igra odlično, nameće se brzinom, robusnošću, prodornošću?
- Ne! Što bi se bojao? Bećo je odličan nogometaš, ali mi smo različiti tipovi igrača. Ovisi o utakmicama, o taktici koju trener postavi. Postavljat će nas u momčad upravo ovisno od tome.
Odvojili ste se od Hajduka na četiri boda.
- Lijepa je to prednost nad Splićanima, ali prvenstvo je dugo, bit će još žestokih borbi i sudara. Naravno da se nadam da ćemo do kraja ostati na ovom mjestu na kojem smo sada. Dinamo je vrh hrvatskog nogometa.