Armin Hodžić: 'Teško je za mene reći da sam napadač Liverpoola, ali dobro zvuči'

Ako će netko pitati kakav je taj mali Hodžić, nemamo odgovor. Kažu da je talentiran, Zoran Mamić, ali i ne samo on, rekli su u više navrata da od njega puno očekuju. Već na proljeće. No, zasad stvarno ne možemo reći koliko u tim najavama ima temelja. Ne može nitko! Jer, momak je došao u Dinamo prošlog ljeta, ozlijeđen. I otada je bio na terapijama, pa u fazi oporavka, tek sad počeo trenirati.

- Nisam šest mjeseci dirnuo loptu. Teško razdoblje, ne bih nikome poželio. Ni mjesec dana, kamo li šest - priča nam Armin Hodžić, dvadesetogodišnji Sarajlija.

Ono što je činjenica, što ne ovisi o subjektivnom dojmu jest da je on trenutno uz Henriqueza jedina Dinamova špica. Znate onu priču o udarnom napadu u kojemu će igrati napadač Liverpoola i napadač Manchester Uniteda.

- Ha, dobro, za mene je teško reći da sam napadač Liverpoola. Ali dobro zvuči, ha-ha. Ja sam ipak napadač Želje.

Mlad je, suviše mlad, rođen tek 1994. Da bi se sjećao Harisa Škore, Radmila Mihajlovića, Zorana Sliškovića, Marija Stanića, Željka Pavlovića, Vlade Čapljića... Da ne govorimo i o starijima, o Ilijasu Pašiću ili Fikretu Mujkiću. Puno je, baš puno, Željezničarovih nogometaša, a poglavito napadača, prodefiliralo Maksimirom i mnogi su ostavili trag. Bili su rado viđeni u Dinamovu dresu, voljela ih je i publika. Dobro, bio je tu i Jasmin Hurić, koji se nije naigrao, ali na neki način on je iznimka. Zato i nije čudno da su očekivanja u Dinamu i od Hodžića sve veća.

- Dobro, polako. Ja sam se tek priključio treninzima, kažem, tek sam prvi put udario loptu nakon duge stanke. Moja primarna ambicija za proljeće jest da budem zdrav, da se vratim u normalu.

Primjetno je da je daleko od prave fizičke spreme, klipsao je pred kraj treninga, zamalo i stao, nije mogao pratiti čak niti tempo vratara Eduarda i Ježine. Koji su, usput, zapravo za vratare u vrhunskoj snazi.

- Imao sam problema s trbušnim zidom još krajem prošle sezone, ali sam unatoč tome igrao nekoliko utakmica i pogoršao situaciju. Prešlo je na kost. Išao sam na terapiju u Njemačku, na injekcije, nisam operirao. I sad je dobro, nadam se da će tako i biti, zato još ne bih davao neke velike najave. Idemo korak po korak.

Ispričali smo i priču o još jednom napadaču Željezničara koji je mogao postati dio Dinamove povijesti. Naime, poznato je da je Edin Džeko, svojevremeno, bio na radaru Modrih, da je mogao doći za nekakvih 50 tisuća eura. Međutim, znamo da nije došao i gdje je nakon toga završio.

- Stvarno? Nisam to znao! Zanimljivo...

Možda sad Hodžić ispravi taj propust.

- Možda, ha-ha. Svi znamo tko je Džeko, teško je biti poput njega.

Dobro, a znamo li tko je Hodžić? U napadačkom smislu?

- Nitko ne voli pričati o sebi pa neću ni ja. Nadam se da ću moći pokazati na travnjaku.

Vratimo se malo na taj Liverpool. Zašto nije uspio na Anfieldu?

- Bio sam mlad kad sam došao, imao sam 16 godina. Ali, nije to razlog, jednostavno, tako je ispalo. Nisam mogao dobiti ni radnu dozvolu, pa sam se vratio u Želju. Ipak, vratio sam se sigurno kao bolji igrač nego što sam bio, bilo je to jedno veliko iskustvo, koje mi je mnogo pomoglo. I koje svim mladim igračima dobro dođe. Nije mi žao, nikako.

Imao je prilike nekoliko puta i trenirati s prvom momčadi, upoznao je zvijezde poput Gerrarda, Suareza...

- Da, nas nekoliko mladih znali su pozvati na trening prve momčadi, ali ne mogu reći da sam s nekim od zvijezda posebno razgovarao. To su sve pravi profesionalci, ljudi koji rade svoj posao i uvijek daju maksimum. Pratim Liverpool i ove godine, opasno pratim, ne znam što se to dogodilo. Lani su bili stvarno dobri, trebali osvojiti naslov, ali nisu uspjeli. Tako se okrene u nogometu, malo jesi, malo nisi...