Bili časno pali: Inter u paklenoj atmosferi Poljuda sa 3:0 slavio protiv hrabrog Hajduka!

Nije se dogodilo čudo na Poljudu. Čarolija je trajala tek petnaestak minuta koliko je Hajduk držao nulu i ravnopravno se nosio s Interom, ali srce i borbenost ove večeri nisu bili dovoljni. Hajdukovcima se nema što zamjeriti, iako su izgubili utakmicu i praktično već su se oprostili od Europske lige.

Bila je ovo neobična večer na Poljudu, Hajduk je izgubio 0-3, a s tribina se još dugo skandiralo i pjevalo. Završilo je u raspjevanoj atmosferi. Hajduk je izgubio, ali je odigrao muški, pošteno, a to navijači uvijek znaju cijeniti. Hajdukovci su pozdravljali tribine s kojih se grmilo: "Ja te volim Hajduče..." i "Dali ste srce".

Nitko nije tužan napustio stadion iako će revaš za sedam dana na San Siru biti samo formalnost, a Hajduk se nakon ove europske magije vraća u realnost HNL-a.

Hajdukova mladost imala je iza sebe franetičnu podršku dupkom ispunjenog Poljuda - na tribinama se natiskalo 40 tisuća gledatelja koji su napravili urnebesnu atmosferu - pokazali su ogromnu želju i veliku borbenost, ali kvaliteta Interovih zvijezda na kraju je došla do izražaja u ovih 90 minuta prvog ogleda 3. pretkola kvalifikacija za Europsku ligu.

Splićani su ušli u utakmicu hrabro, bez previše respekta za slavnu momčad iz Milana, baš kao što su i najavljivali, hajdučki, napadački.

Igrači u bijelim dresovima ginuli su za svaku loptu, bilo je to petnaestak minuta pravog uragana, kao da je ova silna energija s tribina potjerala Krstičevićeve igrača da izvuku iz sebe maksimum svojih mogućnosti pa i više od toga.

Publika je na početku skandirala: "Hoćemo pobjedu", a hajdukovci su se svim srcem trudili ispuniti njihove snove.

U uvodnim minutama Hajduk je držao loptu, kontrolirao je igru, pritiskao je protivnika na njihovu polovicu igrališta, tražio se prolaz do vratiju Handanovića. U takvoj igri nije bilo ozbiljne šanse, ali Hajduk je izgledao dobro, kompaktno, čvrsto.

Nažalost Splićani su imali snage samo za petnaest minuta igre u tom visokom ritmu kojeg su sami sebi nametnuli. Iskusni igrači Intera čekali da se Splićani ispušu, da izbace iz sebe tu silnu energiju, a onda su rutinirano sa dva bljeska nokautirali hajdukovce.

Znalo se da vrsnom napadaču kao što je Militu treba tek dijelić sekunde da kazni neopreznost svojih čuvara. Ponudio mu je to Hajdukov stoper Milović u 18. minuti kada je samo na trenutak oklijevao i nije ispucao jednu ničiju loptu nego je pustio na padne na tlo. Bila je to kobna pogreška.

Milito je uzeo loptu, sjurio se u kazneni prostor i produžio do Sneijdera. Nizozemac je povaljao svoje čuvare po travnjaka i zakucao loptu u mrežu iza leđa nemoćnog Blaževića. Bio je to trenutak koji je odredio ovu utakmicu. Inter dotad nije napravio ništa, ali iz prve ozbiljne situacije zabio je gol, a to je odlika velikih, kvalitetnih momčadi koje igraju na jednoj višoj razini.

Nakon primljenog gola Hajduk se ugasio. Bilo je očito da Splićani ne mogu pratiti ritam koji je potreban da bi se nositi s Interom. Bilo bi nepošteno reći da se hajdukovci predali. Nisu, oni su se borili, trudili su se, pokušavali su pronaći način kako se oduprijeti majstorima kao što su Zanetti, Milito, Sneijder i društvo. Ali ipak je ovo bio prevelik zalogaj za Splićane.

Inter je igrao s pola snage, pa ipak je Zanetti, sa 38 godina na plećima bez problema bježao upola mlađim igračima Hajduka, a Sneijder se poigravao sa Splićanima...

Drugi gol Inter je zabio sretno, udarac Nagatoma sa lijeve strane iskosa odbio se od Maloče, dovoljno da prevari Blaževića i završi u mreži.

Kad je već bilo jasno da je pobjednik odlučen Inter je igrao opušteno, a bila je to igra mačke i miša u kojoj su Splićani mogli i teže nastradati, ali je do kraja zabio još samo Coutinho.

Najbolje šanse za Hajduk imao je Maglica u finišu utakmice kada se u dva navrata našao sam pred Handanovićem, ali su te situacije neslavno završile.

Zato je u dresu Intera debitirao Marko Livaja koji je ušao u 76. minuti umjesto Milita i iznenađujuće dočekan je zvižducima s tribinama.