Sandro Bloudek je prvi pomoćnik trenera Slavena Belupa Tomislava Stipića. Nekoć veliki talent, koji na terenu nije uspio potvrditi sav svoj potencijal, ostao je u nogometu nakon što je 2013. godine završio igračku karijeru u Aluminiju iz Kidričeva.
- Otac je bio najmlađi trener u Prvoj ligi Jugoslavije, trenirao je Čelik iz Zenice, djed je pak osnivač NK Rudara iz Kaknja. Nogomet nam teče u krvi, i nakon završetka igračke karijere mnogi su mi savjetovali da krenem na školovanje. Krenuo sam prvo s mlađim selekcijama u matičnom klubu Mariboru, volontirao sam godinu i pol na individualnim treninzima juniora i kadeta. Nakon toga dobio sam profesionalni ugovor i preuzeo starije pionire - rekao je Sandro Bloudek.
Kad netko sa 17 i pol godina potpiše petogodišnji profesionalni ugovor s Milanom, to ne može biti slučajnost.
- Proveo sam prve dvije godine u Milanu, trenirao sam s prvom ekipom, a igrao za U-23 momčad. Nisam imao problema s ozljedama, ali neke moje odluke vjerojatno su bile krive. Uglavnom, nisam se uspio nametnuti, kasnije sam se tražio. Milan me slao na posudbe u tri kluba Serie C, pa u Švicarsku, nisam tu imao previše utjecaja na odabire. Nakon isteka ugovora skrasio sam se u HNL-u, igrajući za Varteks i Šibenik.
U Milanu je ovaj ofenzivni veznjak bio okružen nogometnim veličinama iz one sjajne generacije koju je vodio Carlo Ancelotti. Kako je to izgledalo “u prvom licu”?
- Prvo bih istaknuo da mi je naš Dario Šimić bio velika podrška. Također i naš fizioterapeut Tomislav Vrbnjak, obojica su mi predstavljali oslonac i jako puno su mi pomogli, ništa mi nije nedostajalo. Nakon one Sacchijeve generacije, ova u kojoj sam bio bila je najjača Milanova - Dida, Cafu, Maldini, Pirlo, Gattuso, Seedorf, Kaka, Ševčenko... Imao sam sreću i čast trenirati sa svima njima, a to mi sad pomaže i u trenerskom poslu. Vodila su me tri jako dobra trenera, Ancelotti, Mauro Tassotti, koji je sad pomoćnik Ševčenku u Ukrajini, te Franco Baresi u B momčadi. Bez obzira na to što kao igrač nisam ostvario karijeru kakvu su mi predviđali, to iskustvo je neopisivo te mi i danas jako puno znači.
Cijenim slobodu
Sandro je igrao u Šibeniku u najboljoj sezoni u povijesti kluba, a poslije toga bio je u Belgiji i Nizozemskoj te u Širokom Brijegu. Vrlo rano završio je profi-karijeru, s 28 godina, kasnije je igrao u niželigašima, te se razvijao kao trener kad je u jesen 2019. stigao poziv od Tomislava Stipića.
- Stupili smo u kontakt preko zajedničkog prijatelja. Našli smo se u Zagrebu na ručku, popričali smo, očito sam mu se svidio kao osoba, isto tako i moja vizija, kao i meni njegova. Radio sam četiri godine s djecom u Mariboru i to je bilo dobro, ali oduvijek me zanimao seniorski nogomet. Sretan sam što u Slavenu Belupu radim s jako dobrim igračima u jako dobro organiziranom klubu.
Stipićev je karakter specifičan, kako se slažete?
- S njim nemam baš nikakvih problema. Šef mi daje dosta slobode u radu i to jako cijenim. Svaki trener u HNL-u ima svoj karakter i to treba poštovati. Svaka osoba je onakva kakva jest, teško se može glumiti da si nešto drugo. Mi smo svaki dan zajedno, možda nešto neobično pronalaze ljudi koji ga vide samo za vikend, na utakmici...
Kakva su vaša zaduženja u stručnom stožeru?
- Primarni posao je komunikacija s trenerom oko organizacije treninga, analiza sljedećeg protivnika, te priprema i organizacija treninga s obzirom na sljedeću utakmicu. Na samoj utakmici svi surađujemo jer više očiju više vidi. Šef ne može pratiti cijelu utakmicu sam, događaju se nepredvidive stvari kod nas i suparnika, i tijekom utakmice dosta komuniciramo, radimo timski.
A kako gledate na posao kojeg ste dosad napravili u Slavenu?
- Ovdje smo nepunih godinu i pol. Rezultatski smo napravili neke stvari, no još smo u procesu posla, tek smo na sredini. Igrački kadar se već dosta promijenio, ostalo je nekoliko stožernih igrača, a priključilo se dosta novih i mlađih. Kada gledam kako diše svlačionica i kako dečki rade, moram biti jako zadovoljan. Naravno, svi mi želimo osvajati više bodova, zauzeti višu poziciju na ljestvici, tome stremimo svakodnevnim radom. Jedan od ciljeva ispunili smo plasmanom u četvrtfinale Kupa, no imamo prostora za napredak i nastojat ćemo biti još bolji. Način rada u trenažnom procesu je sve bolji, o tome govori i podatak da smo imali malo ozljeda. Igrači uglavnom već znaju sve automatizme... - zaključio je Sandro Bloudek.