Na kraju je ispalo da su nogometaši Rijeke uvjerljivom pobjedom protiv Lokomotive na Rujevici zaključili jesenski dio sezone i otišli na zasluženi odmor nakon nekoliko turbulentnih mjeseci koji su na riječkoj klupi iznjedrili i promjenu trenera. Matjaž Kek podnio je ostavku nakon serije negativnih rezultata, a klupsko je vodstvo bilo dovoljno uporno da privoli na dolazak Igora Bišćana, koji je već zakazao prvi trening u Anorthosisu.
Pokazalo se da su čelni ljudi riječkog prvoligaša dobro znali zašto su toliko zapeli za Bišćana, u treneru koji je s Rudešom i Olimpijom na početku svoje karijere napravio sjajne rezultate prepoznali su nasljednika najuspješnijeg trenera u klupskoj povijesti. Sve što se događalo u iduća dva mjeseca, od tog 6. listopada kada je Kek otišao nakon poraza od Gorice pa do odgode u Koprivnici, već je dobro poznato - Bišćan je vrlo brzo uspio promijeniti lice momčadi, u devet utakmica ostvario je osam pobjeda i remi, a Rijeka ponovo došla u situaciju da priče o borbi za trofeje nisu tabu-tema. Ocjena: pet plus!
- Neću sam sebe ocjenjivati, mogu samo reći da sam jako zadovoljan i bez obzira na to što bi se dogodilo u Koprivnici, ja bih opet bio zadovoljan. I to je to, manje-više. Želio bih naglasiti doprinos igrača, ja sam bio neopterećen onime što je bilo ranije, a oni su bili ti koji su morali napraviti ogroman pomak, uspjeli su i zbog toga zaslužuju čestitke - kaže Igor Bišćan.
Jeste li očekivali da će to sve tako brzo sjesti na svoje mjesto? Već nakon tri-četiri utakmice Rijeka je počela djelovati kao druga momčad u odnosu na ono što je bilo ranije.
- Ja sam vjerovao da mogu napraviti pozitivan pomak, znao sam da momčad može bolje. Ma, to su znali svi oni koji prate, jer najbolji je pokazatelj bila polusezona ranije, kada je slična momčad nizala jako dobre rezultate. Ali s druge strane ne mogu reći da sam bio siguran da će to sve tako brzo doći jer nije sve tako jednostavno. Na početku smo možda imali malo sreće, nakon toga smo vrlo brzo postali momčad koja se zna natjecati, a s porastom samopouzdanja kod pojedinaca počeli smo izgledati sve bolje i bolje. Na kraju je to dovelo do ove serije kojom smo svi skupa zadovoljni.
I taj vaš klik s igračima dogodio se brzo, iz razgovora s nekim igračima ispada da ste ih kupili već u Umagu na onim prvim minipripremama.
- Ne mogu reći da znam sto posto kada su me i kako igrači doživjeli, ali mislim da se odnos mene i cijelog stožera s igračima vidi po onome kako se ponašaju na treninzima i na utakmicama. Ne možeš od njih tražiti više od maksimalnog angažmana svaki trening i svaku utakmicu, time pokazuju najveće poštovanje prema meni i mojim suradnicima, a ja više od toga ne tražim od njih. Neću uopće ulaziti u dubinu našeg odnosa jer je to nešto naše, ali zasad funkcioniramo jako dobro.
Zanimljivo je i da im ne ulazite u svlačionicu osim kada imate sastanak s njima.
- To je točno. Svlačionica je njihov prostor, znam da moraju imati slobodu za raditi što ih je volja, razgovarati i komentirati bilo koga i kako god žele. I ja sam bio igrač pa znam da se nekada iz zafrkancije kažu stvari koje se ne misli i ja ne želim da netko od njih osjeća grč, strah ili da dobije dojam da ja nekoga špijuniram.
Što se tiče igre, najveću ste promjenu napravili u veznom redu, taj par s Pavičićem i Lončarom pokazao se kao pun pogodak, iako je bilo puno sumnji mogu li dva takva igrača igrati zajedno.
- Svakom su utakmicom bili sve bolji i bolji. Imali su nekoliko testova, kao što je bila utakmica s Dinamom, pa se sada mogu praviti pametan nakon cijele priče i reći da sam znao. Ali nije tako, jednostavno smo morali vidjeti, pokušati, isprobati, da bismo i mi i oni sami mogli vidjeti koliko mogu. Pokazalo se da mogu i ja bih rekao da tu ima jako puno prostora da bismo mogli reći “to je to”, odnosno da možemo s njima dvojicom ići igrati neku presudnu europsku utakmicu ili utakmicu tog tipa. Mislim da je to moja realna procjena, ja još uvijek vidim mogućnosti za poboljšanje, ali i kombinacija dva takva tipa igrača koji se dosta dobro nadopunjuju. Stjepan je box-to-box igrač koji može dominirati i u duelu i u onom prljavom dijelu koji mora podnijeti igrač koji je dominantno defanzivan u tom paru, dok je Pavičić playmaker koji je jak na lopti i oplemenjuje igru cijele momčadi.
Od ostalih ste digli i Čolaka, koji je bio praktički na dnu, Kvržića ste revitalizirali, vratili Župarića...
- Ako ćemo ići po pozicijama i redom mislim da ćemo morati sve spomenuti u pozitivnom kontekstu. Jednostavno, svi su odigrali jako dobro, bez toga ne bismo mogli imati ove rezultate. Ne volim isticati pojedince, to je na medijima da rade, ja sam stvarno svima zadovoljan, od Raspopovića pa do ovih koji su ulazili i kojima nije jednostavno jer se momčad ustalila, a izvan tih udarnih 11 malotko je dobio neki adekvatan broj minuta kojim bi mogao biti zadovoljan. To je i možda jedna stvar koja nije bila idealna u ovom periodu.
Kažu igrači i da im puno znači što ste im dali slobodu da igraju onako kako se najbolje osjećaju, da se ne libe ući u dribling ili potegnuti udarac s 25 metara.
- Istina, ali temelj je svega ozbiljnost i disciplina u samoj igri, to je ono što nam daje stabilnost, čvrstoću i mogućnost da smo u obje faze igre u optimalnom rasporedu. Neke se osnovne taktičke zamisli moraju poštivati, ali s druge strane igrači poput Kvržića, Hebera, Gorgona, Čolaka ili Pavičića previše su kvalitetni da bi ih stavljao u nekakve kalupe i zabranio da - posebno u zadnjoj trećini - donose odluke prema svom osjećaju. Jedan dio moraju odraditi onako kako ja kažem, ali u jednom imaju i slobodu da rješavaju stvari kako oni sami procjenjuju da treba.
Strahujete li da bi s približavanjem prijelaznog roka moglo doći do bitnijih promjena u momčadi, odnosno ima li u onima za koje kažete da nisu dobili adekvatan broj minuta netko tko bi mogao zamijeniti one koji će eventualno otići?
- Ja mislim i vjerujem da ima, a vidjet ćemo što će donijeti vrijeme. Moram paziti kako to komentiram jer će ispasti da strahujem, a u biti sam siguran da i predsjednik, Srećko Juričić i Ivan Mance, a na kraju krajeva i svi mi skupa želimo najbolje klubu i da ćemo sukladno tome donositi odluke. I uza sve potencijalne gubitke nastojat ćemo biti konkurentni kao što smo bili i dosad.
Ali neće vam biti lako nakon svakog prijelaznog roka iznova stvarati momčad.
- Sigurno neće biti lako, to je težak i složen proces. Jednog se Hebera ne nalazi u svakom ćošku, ali to je realnost i moraš se prilagoditi.
Jeste li s klupskim vodstvom već razgovarali o tome na kojim bi pozicijama trebalo pojačati konkurenciju?
- Da, ali to je specifično jer znamo da moramo prodavati, onda moramo čekati da bismo vidjeli što će se događati po tom pitanju i na temelju toga reagirati. Mislim da smo trenutno relativno dobro pokriveni na svim pozicijama i sad ćemo vidjeti kako će trebati reagirati na eventualne odlaske.
Rekli ste da nećete o pojedincima, ali jeste li kod nekoga od tih koji su manje igrali vidjeli potencijal da se nametne kao što su se neki nametnuli? Puljić i Acosty tu su, nekako, u prvom redu...
- Puljić je u onom vremenu što je igrao zabio bitne golove, ali imao je nesreću što je Čolak bio u fenomenalnoj formi i da takvog igrača ne možeš držati izvan momčadi. Zabio je prekrasan gol u Varaždinu, zabio je Rudešu i to je bilo praktički sve što je igrao. Ja mislim da on ima kvalitetu, da može puno doprinijeti ovoj momčadi, a jedino što vidim kao problem jest da nije dokraja definirao svoju poziciju. Mislim da može donijeti kvalitetu na poziciji špice i polušpice; po meni, nije krilni napadač. Kada govorimo o Acostyju, on je prije mog dolaska bio ozlijeđen, nije možda bio na nivou na kojem sam ga ja gledao kada sam gledao prijašnje igre Rijeke, pa je i on ispao iz prve momčadi. Pripreme i eventualno odlazak Hebera prilika su mu da zgrabi svoju poziciju. Od njega puno očekujem, to je dečko koji ima kvalitetu, fizički je dominantan i može puno dobroga donijeti momčadi.
A momčadi će i trebati puno dobroga, apetiti su ponovo narasli nakon što ste u dva mjeseca dosta postigli. Dinamo nije previše pobjegao u prvenstvu, ždrijeb vas je pomazio za polufinale Kupa... Može se naslutiti da će proljeće biti zanimljivo.
- To je dobro i, rekao bih, jako bitno za klub kao što je Rijeka. Bez tog natjecateljskog žara možeš upasti u letargiju i onda izgubiš osjećaj za borbu, što nije dobro. Mi ćemo napraviti sve da budemo kompetitivni i kvalitetni pa ćemo vidjeti dokle ćemo dogurati. Mislim da su se navijači uvjerili da se isplati podržati ovu momčad, da su posebno na Rujevici to kvalitetne utakmice pune ritma i to je to. Pristup nikada neće biti upitan, a s obzirom na kvalitetu koju pojedinci imaju mislim da bismo trebali zadržati ovu razinu, a onda ćemo vidjeti što će to biti na proljeće.
Ipak, trofej bi bio nekakav šlag na tortu.
- Za to se igra, to se pamti, a mi smo tu, u igri za oba trofeja. Naravno, u prvenstvu će, realno, Dinamo jako teško gubiti, neće biti puno momčadi koje će ih pobijediti, ali u Kupu smo jednu utakmicu od finala, toga smo svjesni i budite sigurni da ćemo napraviti sve da uzmemo trofej - zaključio je Igor Bišćan.
Navijači će najbolje procijeniti vrijedi li me kritizirati ili podržavati
Ono što je pratilo ova vaša dva mjeseca na klupi Rijeke ta je situacija s navijačima. S jedne strane postoji otpor, od druge ste već nakon druge domaće utakmice doživjeli ovacije, što vam sigurno godi.
- Rekao sam da ću se koncentrirati na rad. I da nije situacija s navijačima bila takva kakva je, isto bih se ponašao, ništa ne bi bilo drugačije. Rezultati su sigurno pomogli da se ta situacija malo smiri i da barem meni bude prihvatljiva. Teško mi je bilo što reći jer će ispasti da se ponavljam, da se nekome inatim, a drugome uvlačim, a to ne želim. Neka stvari idu kako idu, neka se događaju spontano, ja ću se truditi svoj posao odrađivati maksimalno pošteno, a navijači će najbolje osjetiti i procijeniti kakav sam ja i vrijedi li me kritizirati ili podržavati - istaknuo je Bišćan.