U utakmici propuštenih prilika nismo dobili pobjednika, između Gorice i Hajduka ostala je ista bodovna razlika. Subotnji sraz bio je zanimljiv iz mnogo razloga. Trener Siniša Oreščanin vodio je Goricu protiv svog bivšeg kluba Hajduka, sportski direktor Majstora s mora Mindaugas Nikoličius borio se protiv Gorice koju je stvarao...
Kad završi bez pobjednika i gubitnika, onda cijela priča malo gubi na dramatici, nema suza niti smijeha, ali kad se sve sabere, valjda je neodlučeno najpravednije. Jer Hajduk je poklonio pogodak Gorici, majstorski je Mujakić autogolom svladao Kalinića, a i pogodak Hajduka bio je poklon-bon obrane Gorice. Splićani možda na koncu mogu biti nešto zadovoljniji jer je nastavljen niz bez poraza, talijanska kuhinja koji predvodi "glavni kuhar" Tramezzani polako postaje sve bolja i bolja, pomalo je počela nuditi nogometne delicije. Ne neke zbog kojih treba pasti u nesvijest, ali polako se dodaju talijanski začini, te Hajdukova igra izgleda ukusnija.
Autogol Mujakića za 1:0:
Sa zanimanjem smo pratili obračun Lovrić - Livaja, sudar dvojice momaka koji možda u budućnosti dobiju povjerenje Zlatka Dalića. Konačno, Lovrić je već na pretpozivu. Mogli bismo kazati da je velikogorički majstor opravdao taj 'poziv prije poziva', opet je bio najagilniji igrač Gorice, stvarao je dosta pomutnje u Hajdukovoj obrani, definitivno je bio zapažen.
Ipak na neki način je bio i tragičar Oreščaninove vrste. Pola sata prije kraja promašio je priliku koji on inače zabija zatvorenih očiju. Svega s nekoliko metara, neometan, umjesto mreže pogodio je vanjski dio vratnice. Da je to pogodio, Gorica bi vjerojatno dobila utakmicu. Ipak, ukupno gledano, Lovrić se pokazao u finim, svijetlim bojama, zaista je s razlogom u Dalićevom fokusu.
Isto vrijedi i za Marka Livaju koji doduše nije imao toliko lopti u nogama kao Lovrić, ali je povukao potez koji je Hajduk spasio poraza. Precizno je centrirao kroz obranu Gorice za poravnanje Atanasova. Istina, debelo mu je pomogla loša reakcija goričke obrane, ali centaršut je zaista bio jako dobar. Ali ne hvalimo ga samo zbog toj jednog, ali važnog centaršuta.
Gol Atanasova za 1:1:
Bio je latentna opasnost kad je imao loptu, a bio je nezgodan i bez nje jer je odvlačio obrambene igrače domaćih te tako otvarao prostor svojim suigračima koji su nadirali iz drugog plana. Zbog taktike Tramezzanija nije bio toliko utjecajan kao što se možda moglo očekivati, ali, ponavljamo, očito samo zbog toga što nije imao dovoljan broj lopti.
Možemo kazati da je i trka Lovrića i Livaje za dresom Vatrenih u subotu završilo - neodlučeno.