BIVŠA UDARNA IGLA RIJEKE SE VRAĆA NA RUJEVICU PO PRVI PUTA U SUPARNIČKOM DRESU: 'Svjestan sam što me čeka, bit će to utakmica posebnija od drugih'

Gavranović je svakako bio jedan od najzaslužnijih za Rijekinu dvostruku krunu te za one divne utakmice koje je Nevera s Kvarnera igrala u Europi. Njegov odlazak u Dinamo značio je Keku gubitak jednog od najvažnijih kotačića, ali slovenski je trener u međuvremenu izgubio još mnogo njih.

Jedan od tragičara

Modri su ga žarko željeli dovesti jer su imali probleme s napadačima. Armin Hodžić jest zabijao, ali uglavnom na onim tzv. manjim utakmicama, dok je Angelo Henriquez uglavnom promašivao, a i znalo se da će ovoga ljeta otići iz plave svlačionice; u Maksimiru su procijenili da se ne isplati čekati “plavog anđela”, nije se u njega više željelo ulagati.

Gavranović je pak transferom u Dinamo želio izboriti povratak u švicarsku reprezentaciju, u kojoj je stalno igrao do SP-a u Brazilu 2014. godine. Vjerovao je da je Dinamo pravo mjesto za revitalizaciju reprezentativne karijere.

Što je donio Dinamu? Prekratko je u Maksimiru da bismo mogli donositi bilo kakve zaključke. Na pripremama je izgledao jako dobro, no u prva dva derbija proljeća, protiv Osijeka i Hajduka, nije poentirao. Ne samo to; u sudaru s Majstorima s mora promašio je jedanaesterac, bio je jedan od tragičara El Croatica.

Posljednji pogodak u HNL-u Gavranović je zabio u Vinkovcima u 17. kolu, u pobjedi Rijeke nad Cibalijom od 2:1. No posljednji europski gol za društvo s Rujevice sigurno mu spada u najdraže - zatresao je mrežu velikom Milanu sedmog dana mjeseca prosinca. Sedam dana kasnije protiv Intera u Zaprešiću, u četvrtfinalu Kupa, zadnji je put zabio u riječkom dresu. A sada se čeka njegov prvi službeni pogodak u modroj majici. Nema nikakve dvojbe da je Gavranović kompletan napadač, kojeg posebno karakterizira spuštanje ispred zadnje linije te sudjelovanje u izgradnji igre. Nije dakle klasični centarfor, ali je sjajan realizator. Nije snažan, nema tjelesnu komponentu igre, nije čak ni pretjerano brz, ali to mu nije ni potrebno da uđe u kategoriju strijelaca koje volimo zvati “killerima”. Sad bismo, konačno, nakon što je u dvije utakmice proljeća ostao na “nuli”, na Rujevici željeli vidjeti baš to - Gavranovića “killera”.

Nema smisla plakati

Kad smo se dogovarali za razgovor s ovim maksimalno profesionalnim, ali i druželjubivim i srdačnim igračem, znali smo unaprijed da neće biti velikih riječi koje bi mogle zapaliti atmosferu pred derbi. Njemu će na Rujevici svakako biti najteže; još dok je igrao za Rijeku, kad se znalo da odlazi u Dinamo, čuli su se neki zvižduci. Kad smo god spomenuli Rijeku, pažljivo je birao riječi, odgovarao je kratko, da ne bi slučajno nekim dužim odgovorom utonuo u razgovor koji bi mogao izazvati polemike.

Prvo smo ga pitali je li ga pokolebao promašeni jedanaesterac prošlog vikenda protiv Hajduka, hoće li mu to ostati u glavi uoči nedjeljnog okršaja.

- Svaki je promašaj težak, pogotovo kad se dogodi u tako važnoj utakmici poput derbija s Hajdukom, ali to sam, jednostavno, ostavio iza sebe. Nema smisla sada plakati za onim što ne možeš promijeniti. Iz tog jedanaesterca više ne mogu zabiti.

Hoćete li opet pucati jedanaesterce s obzirom na to da ih uglavnom promašujete?

- Ja sam profesionalac i nemam problema sa samopouzdanjem, nikada nisam imao problema sa samopouzdanjem. Znači, odgovor je - da! Ako bude prilike, naravno da ću uzeti loptu i pucati. Nadam se, i zabiti.

Nebitno tko će zabiti

Je li vam Soudani u srazu s Hajdukom rekao da pucate ili je takav bio dogovor prije utakmice?

- Za jedanaesterce smo bili zaduženi Soudani i ja, trebao je pucati onaj koji se bolje osjeća. Nakon dosuđenog jedanaesterca kratko smo se dogovorili da ću ga ja izvesti. Nema tu ništa posebno.

Iskusan ste igrač, možete li kazati što nije bilo dobro protiv Hajduka, što treba popraviti protiv Rijeke?

- Naravno da nije bilo dobro čim smo izgubili, ali nijedna utakmica ne može biti potpuni odraz snage Dinama. Jednostavno, nismo bili na razini, promašili smo previše prilika i lopta nas je kaznila. Treba samo raditi da se takve stvari svedu na minimum. Eto, to je recept protiv Rijeke.

Jeste li psihološki spremni za Rujevicu?

- Imam dovoljno iskustva da znam kako se mogu pripremiti za derbi. Svjestan samo što nas čeka tamo, pogotovo mene, ali koncentriran sam isključivo na ono što će biti na travnjaku.

Kakav doček očekujete na Rujevici?

- Doček će biti vatren, u to ne treba sumnjati.

Hoćete li slaviti gol ako ga zabijete?

- Ne želim govoriti o tome na taj način.

Je li vrijeme da zabijete svoj prvi službeni pogodak za Dinamo? I to baš na Rujevici?

- Meni je bitno da ispunimo sve ciljeve koje će trener staviti pred nas, u tom ćemo slučaju biti blizu golu i pobjedi. Tada je najmanje bitno tko će zabiti.

Očekujete li punu Rujevicu?

- Siguran sam da će tribine Rujevice biti dobro popunjene.

Hoće li vam utakmica na Rujevici, s obzirom na to da ipak igrate protiv bivšeg kluba, biti jedna od težih u karijeri?

- Ma ne. Bit će posebnija od drugih jer sam ondje proveo dosta vremena, ali neće biti puno teža od nekih drugih.

Kako biste ocijenili svoje dane u Rijeci? Što vam je ostalo u najljepšem sjećanju?

- Mnogo je tu bilo lijepih trenutaka, mnogo više nego ružnih. Igrali smo velike utakmice na Rujevici, pobjeđivali velike klubove, igrali Europu, osvajali trofeje... To je ono po čemu ću uvijek pamtiti svoje dane u dresu Rijeke - zaključio je Gavranović.