Zagorski šmajseri ponovno ‘rešetaju’. Petar Bočkaj zabio je tri, a Robert Murić dva gola na startu završne etape hrvatske klupske sezone. I to kakva. Murićeva remek-djela prepričavaju se daleko izvan Hrvatske.
- Takav gol nisam vidio ‘sto godina’ - divi se Zoran Zekić u Moldaviji za lob kojim je Rijekin napadač zaključio utakmicu u Puli. Ljevicom, vanjskim dijelom stopala, preko istrčalog vratara.
- Zagorci su zbilja osebujni, a ova dvojica su genijalni igrači izvan svih šablona. Mi treneri smo ponekad idioti kad im tražimo mane - slikovit je Zekić.
Prijelomnica u karijeri
Stara Ves Petrovska je selo pokraj Krapine. Bednja daleko poznatija, u njoj je Andrej Kramarić počasni građanin. Od tamo su krenuli Bočkaj i Murić. Prvi je u tjedan dana zabio dva gola za Osijek protiv Rijeke u Kupu i pobjednički Lokomotivi u prvenstvu, drugi velemajstorski za početak preokreta na Rujevici i taj završni na Drosini. Korona-stanka kao da je blagotvorno djelovala.
Još od polufinala Kupa ide pošalica: “Što se dogodi kad zatvore kafiće? Bočkaj, Murić i Sammir postanu nezaustavljivi!“
- Ta stigma prati Petra - nasmijao se Josip Bočkaj, otac Osijekove zvijezde, nekad i sam nogometaš u krapinskom Zagorcu, slovenskoj Rogaškoj Slatini i dva austrijska četvrtoligaša.
- Vesel je dečko. Samo da dođe u kafić i da ništa ne popije, eto priče o njemu. Govorio sam mu da se mora smiriti. I mogu sa zadovoljstvom reći - smirio se.
Najveći šok u obitelji izazvao je zabijanjem automobilom u benzinsku crpku u Osijeku. Klub ga je tada izbacio, ali se i predomislio i pomilovao.
- Normalno da čovjek to ne može vjerovati. Odmah su krenuli pozivi okoline, možete misliti kako nam je bilo. Srećom, nikome se ništa nije dogodilo. Kaj da vam velim o tome? Nije bilo sve ni istina što se pisalo. Pokušali smo mu dati podršku da krene dalje i napravi što mu je cilj u životu, da postane vrhunski nogometaš. U svakom je zlu i neko dobro. Jako je utjecalo na njega. Bacilo ga je u tom času unatrag, ali ima karakter i motiv da mora uspjeti. Nije ni pomišljao ostaviti se nogometa, makar je bilo teško. Izašao je još jači. Vjerujem da je to bila prijelomnica u njegovoj karijeri.
Željko Tihava njihov je nogometni otac. Trenirao je obojicu u Zagorcu, Murića i doveo, usmjerio ih kasnije prema Dinamu. U Maksimiru nisu ostali, Bočkaj nije ni dočekao pravu šansu u juniorima, brzo se zaputio dalje, o Murićevu ‘bijegu’ u Ajax mogao bi biti snimljen film.
- Robi je pitom i plah, iz podnožja Ivančice, a Pero ratoboran, kak bi Zagorci rekli ‘husni’ ispod Strahinjčice - jednom ih je opisao Tihava, a sad kaže:
- Vidim da je Ivica Kulešević na jako dobrom putu što se Pere tiče. On se zna loptati, kako ćemo reći mi iz starije generacije. Ne voli liniju i naučeno - moraš gore, moraš dolje. Kulešević mu daje da se lopta. Dok je bio klinac pa smo se u nekoj utakmici mučili jer nismo mogli zabiti gol, Bočkaj bi viknuo: “Dajte majstoru loptu i samo gledajte!“ Pozicija koju sad igra iza napadača mu je idealna, na njoj može napraviti sve. Usto, počeo je sazrijevati, i to jako. Nema to više veze s Perom prije koronavirusa, s kafićima i bećarstvom - uvjeren je Tihava.
Otkrio je što ga je najviše oduševilo...
- Sad sam trener djece u Ivančici iz Zlatar Bistrice. Bočkaj i Murić postali su san za stotine malih Zagoraca, uzori koje žele oponašati. Nekad bi igrajući vikali “Ronaldo, Messi…“, zato me istinski razveselilo kad sam na treningu čuo “Bočkaj, Murić“. Ili netko zabije iz slobodnog udaraca, pa padaju komentari: “Bočkaj bi to bolje“. I oni to znaju. Postali su svjesni da se zbog tih klinaca kojima su idoli, koji uzvikuju njihovo ime, ne smiju više neozbiljno ponašati. U Zagorju se počelo događati nešto predivno, mlađi naraštaji više ne spominju svjetske zvijezde nego domaće dečke.
Talent će eksplodirati
Murić je kod Simona Rožmana često u poziciji džokera koji ulazi u drugom poluvremenu.
- Minutaža će biti sve duža, iako su došle na naplatu njegovo putešestvije po Europi. Ako trener bude tražio da sto posto i stalno igra obranu, bojim se da to neće ići. On je čisti ‘killer’. Treba ga čim više približiti golu jer će i dalje zabijati.
Jednom je Tihava hrabro prognozirao da će zajedno igrati u reprezentaciji. Sad su daleko.
- I dalje sam kod toga. Talent kakav nose u sebi kad-tad će eksplodirati. Obojica imaju ubojitu lijevu nogu, želio bih da se ostvari njihov san da igraju u istoj momčadi. I hoće jednog dana. Možda u klubu ili za reprezentaciju. Samo da ostanu uporni i drže se posla kao sada.
Posvećeni nogometu
Bočkaj u tekućoj sezoni ima šest golova i dvije asistencije za Osijek. Prije dolaska u Gradski vrt profesionalni ‘kruh’ okusio je u Interu i Lokomotivi. I otac i stric bili su ‘lokalni španeri’.
- Ova stanka je Petru dobrodošla. Rekao sam mu: “Mnogi igraju na snagu, trebat će im vremena da se vrate u formi, sad je tvoja šansa da pokažeš koliko si bolji” - otkrio nam je Josip Bočkaj i dodao:
- Već je bio u reprezentacijama, ali nije puno igrao, ne zbog igračkih razloga, nego nekih drugih koje mora popraviti. I mislim da je popravio, nadam se da će se jednom naći u A vrsti - priča tata koji je bio plemeniti veznjak i prisjeća se:
- Ja sam ga učio kako pucati, doma smo trenirali na zidu.
Murić je zabio deset golova i ima četiri asistencije u ovoj sezoni. Dres Rijeke nosi od veljače 2019. nakon međunarodne turneje rutom Amsterdam - Pescara - Braga.
- Da su mu vani dali igrati, već bi bio u A reprezentaciji. Sto posto - rekao nam je jednom zgodom njegov otac Branko.
Josip Bočkaj zaključuje:
- Kad bi Murić i on igrali skupa, to bi bila rapsodija. Murić se također mora potpuno posvetiti nogometu i to će biti to. Obojica su uvjereni da mogu uspjeti, ali očito neće to ići uz opuštanje. Veseljaci su, izađu, a onda je to problem. Naučili su lekciju. Lijepo mi je Petra vidjeti na naslovnim stranicama s pozitivnom razlozima. Nekad je bilo odlično, potom su malo zaspali, nadam se da će ovaj put ostati budni.
Veseli Zagorci
Tihava je iz okolice Bjelovara (Velika Pisanica), ali u Krapini je gotovo cijeli život. Zašto Zagorci imaju problema s profesionalizmom? Je li to samo pretjerana ljubav prema “kupici“?
- I drugdje je slično, pogotovo u Slavoniji. Zagorski narod voli se zabaviti. Nose etiketu 0,4 čim ujutro izađu van, a ne znaju se skrivati. No, mnogi nekad veliki igrači poput Stjepana Lamze i brojnih drugih bili su veseljaci.
Rođeni su 1996. godine. S 24 još uvijek imaju priliku izdignuti se iznad HNL-a. Pozornica je njihova...