Za mlada Osijekova stopera Danijela Lončara doslovno se može primijeniti stara izreka "strpljen - spašen". I ne vrijedi u njegovom slučaju ona samo za posljednje 2-3 godine, otkako je priključen prvoj momčadi Osijeka, nego datira puno prije, konkretno u 16. godinu njegova života, kada je kao izlazni kadet u Gradskom vrtu proglašen neperspektivnim te se vratio u svoj matični klub NK Čepin.
Srušili su mu se snovi, ali je još jače zapeo, "tukao" se s 30-godišnjacima po 3. i 4. ligi, radio individualno s bivšim igračem Osijeka, a danas trenerom u Osijekovoj školi Vedranom Nikšićem, i maštao o povratku. Dogodilo se to nakon "kaljenja" u Čepinu te jedne godine u BSK-u iz Bijelog Brda, na poziv skauta Ive Vranješa. Prvo u Osijek II kod Dine Skendera, koji mu je i pronašao sadašnju poziciju, prebacivši ga s desnog bočnog na stopera. Danas je, pak, neizostavni član Osijekove zadnje linije, koju Nenad Bjelica bez njega ne može zamisliti u bilo kojem sustavu.
S takvima se može i u rat
- Zaista se sjajno osjećam što sam dio ove velike priče koja se gradi u Osijeku. Dugo sam čekao da dođe i moje vrijeme, bio sam strpljiv i to mi se sad vraća, ali svjestan sam da svaki dan moram raditi na sebi, jer samo tako i ja i momčad možemo napredovati - kaže nam Lončar, koji, doduše, unatrag 10-ak dana ne trenira, s obzirom na to da ima kronične probleme s pubičnom kosti.
To mu je stara boljka, još iz tinejdžerskih dana, koja se s vremena na vrijeme vrati i čini mu neugodu, ali kako sam kaže, praktički cijeli nastavak sezone igra uz kontinuiranu upalu, što je i Bjelica nedavno javno pohvalio.
- Posebno bih pohvalio Lončara, koji stisne zube kada je najteže. Vrhunski je imati takvog igrača uz sebe, s takvima možeš ići u rat. Primjer je za sve igrače, i nadam se da će izdržati još ovu utakmicu, a onda ćemo mu u stanci dati malo vremena da se oporavi i pripremi za završnicu sezone - rekao je trener Osijeka o Lončaru uoči utakmice s Lokomotivom, a takve riječi bile su igračevu uhu ugodne.
- Cijenim to što je rekao, i zato se trudim da mu na terenu maksimalno vratim. Kada čujete da tako govori o vama, onda nije problem za njega stisnuti zube i odraditi posao na travnjaku onako kako on traži i očekuje - istaknuo je Lončar, kojemu nije bilo lako proteklih sezona doći do minutaže pored najboljeg stoperskog tandema HNL-a Škorić - Majstorović.
- Naravno da vam nije drago kada ne igrate, makar bio tu i Ramos, koji mi je inače stoperski uzor, ali Mile i Majstor zaista su odlično igrali, i od njih sam imao što naučiti. Nije mi bio problem što sam rezerva, već što nemam kontinuitet da mogu pokazati da sam igrač koji može pomoći momčadi, iako sam često krpao druge pozicije, prilagođavao se tome iz tjedna u tjedan, što nije nimalo lako, ali svi su treneri bili zadovoljni sa mnom. No, nikada se nisam žalio, vjerovao sam u sebe, i znao sam da će prilika doći prije ili kasnije - kazao je Lončar.
Kapetan daje sigurnost
Sjajno je iskoristio priliku koja mu se zimus pružila odlaskom Majstorovića u Kinu, iako je među dijelom navijača i javnosti vladala skepsa oko toga može li ga on nadomjestiti, pa smo ga pitali je li ga to dodatno motiviralo.
- Pa i nije, jer sam tek nedavno shvatio kako mi se nije baš vjerovalo, što na neki način i razumijem, jer nisam igrao, nisam imao kontinuitet da se pokažem, ali ja sam znao što mogu i vjerovao sam u sebe. Ovo je sada prvi put da imam kontinuitet igara na najvišoj razini, i nadam se da su i šef i ostali zadovoljni sa mnom. Moram istaknuti i da je puno lakše igrati kada je uz mene Mile, koji je baš pravi igrač i kapetan. No, želim reći da je na kraju najvažnije kako mi funkcioniramo kao momčad, jer prioritet je rezultat momčadi, a ne naše pojedinačne želje i snovi.
