Nenad Bjelica u subotu se vraća na Maksimir. S Osijekom dolazi u Zagreb po potvrdu niza uspješnih rezultata koji su ih doveli na diobu prvog mjesta s Dinamom i izbacili na površinu kao najvećeg konkurenta branitelju naslova za novu titulu. Sa svojim voljenim klubom Bjelica se vraća na stadion gdje je doživio najveće uspjehe trenerske karijere, na megdan klubu koji je nakon 49 godina učinio i europski uspješnim, ali kojemu sada želi pomrsiti račune. Na Maksimiru je posljednji put bio u travnju prošle godine kada se pod već poznatim okolnostima rastao od Dinama, što mu je emotivno teško palo. No, vrijeme liječi sve...
Uvijek ističete da vam je svaka utakmica ista. Je li ova ipak drugačija s obzirom na sve okolnosti iz nedavne prošlosti?
- Stvarno nije. Nema nikakve razlike jer kako želim pobijediti Slaven Belupo, tako želim i Dinamo, prema kojemu nemam ni mržnje ni ljubomore, iako rastanak nije bio bezbolan, ali, Bože moj, to je posao. Ja sam to prihvatio i svatko je krenuo svojim putem. Štoviše, radujem se njihovim uspjesima u Europi, želim im da kao hrvatski klub dođu najdalje moguće, da osvoje Europsku ligu i ne gledam na to kao na neko natjecanje tko će koga trenerski nadmašiti. No, kao trener Osijeka želim ih pobijediti. Razdoblje u Dinamu pamtim samo po lijepim stvarima i ovo je za mene specijalna utakmica samo po tome što smo na diobi prvog mjesta. Nema tu nikakvog drugog obračuna.
Rastanak s Dinamom emotivno ste teško podnijeli. Kako danas gledate na taj dan?
- Čovjek sam od krvi i mesa, sa svojim emocijama, i normalno je da ti nije svejedno ni lagano kada nakon dvije uspješne godine dođe do takvog rastanka. Nisam želio skrivati svoje emocije jer je to za mene bilo jako lijepo razdoblje u životnoj i trenerskoj karijeri, radio sam s vrhunskim igračima, ljudima u svom stožeru...
Sada su emocije još izraženije. Dolazite na Maksimir kao trener kluba u kojem ste igrački odrasli, za koji navijate i s kojim ste posljednji put kao igrač Osijeka slavili 2000. godine 1-0. Vjerojatno ne biste imali ništa protiv da tako bude i u subotu?
- Da. Pobijedio sam kao igrač Osijeka, ali i kao trener Austrije, tako da sam posljednja dva gostovanja na Maksimiru napustio kao pobjednik. No, to je sada nebitno. Mi se želimo dobro prezentirati, dati maksimum protiv odlične momčadi s puno kvalitetnih igrača koji i individualno mogu riješiti utakmicu. Ali, vjerujemo u sebe, svoje igrače, u dobroj smo formi i očekujemo našu dobru prezentaciju, a za što će to biti dovoljno, vidjet ćemo na kraju.
Ima li u ovoj utakmici favorita?
- Pa, Dinamo je favorit. Igraju na svom stadionu, gdje su izuzetno jaki, odlično poznaju svoj teren koji je drugačiji od ostalih u HNL-u. Vrlo kvalitetan, ali malo tvrđi, što nije nebitno.
Koliko je Dinamu psihološka prednost to što su njihovi igrači naviknuti na ovakve utakmice i osvajanje trofeja, a koliko Osijeku minus što nema tog iskustva?
- To je nepobitna činjenica, ali mi na tom psihološkom planu radimo od prvog dana, gradimo pobjednički gard i mentalitet što se na našim utakmicama i vidi. Psihološki, dakle, ovaj tjedan ne radimo ništa posebno, jer je to dulji proces, a u utakmicu ćemo ući sa željom da pobijedimo, iako taj jedan susret neće biti presudan.
Je li utrka za naslov pala na dva kluba?
- Nije. Ne bih Rijeku i Goricu otpisivao iz te borbe jer su to dvije odlične momčadi, imaju još i neke zaostale utakmice i mogu se približiti i nama i Dinamu, a do kraja je puno utakmica.
Možete li vi nečime iznenaditi Zorana Mamića, odnosno on vas?
- Uvijek se to može. Ali, mi ne planiramo ništa specijalno i nećemo odstupiti od našeg načina igre ni sada. Ne znam što će suparnik učiniti, vidjet ćemo po njihovu sastavu što kane, a mi nećemo raditi ništa revolucionarno jer nam igre i rezultati govore da dobro radimo, a onda nema potrebe nešto drastično mijenjati. Ovo je jedna utakmica, a slijedi nam još 15 u kojima također treba skupljati bodove.
Iz videoklipova na klupskoj stranici vidimo da je u momčadi odlična atmosfera i sinergija. Zadovoljni ste kako dišete kao momčad?
- Na toj pozitivnoj atmosferi i dobrom raspoloženju radimo od prvog dana, a rezultati nam u tome pomažu. Želimo da se svi u ovom klubu osjećaju ugodno, da svi s osmijehom na licu dolaze na stadion odraditi svoj dio posla.
Tu atmosferu malo remete ozljede Žapera i Jurčevića. Hoće li biti spremni za derbi?
- Obojica rade smanjenim intenzitetom i prije je da neće biti spremni, nego da hoće, ali ne znamo to još definitivno.
Posljednjih tjedana neki baš jako potenciraju stanje sa suđenjem, koje nikada nije bilo bajno, a sada vidimo i da se neke prijetnje 'čišćenjem' ostvaruju. Koliko je za HNL dobro što se toliko priča o suđenju?
- Mislim da je to licemjerno. Sigurno je da su forma i rezultati Osijeka mnogima trn u oku i velik problem. Kada je Osijek zaostajao 15-20 bodova, nikome nije smetao, a u ovoj situaciji pronalaze se i neke pogreške koje možda i nisu pogreške, ali to ostavljam na savjest onima koji se prije nisu javljali, a sada to čine. Mi se prvi želimo prema sucima i prema drugim klubovima pošteno odnositi i ne komentirati druge, a sada vidimo da ima dosta kaubojštine, nekog naslijeđa iz prošlih vremena. Mi se ne želimo tako ponašati, nego dostojanstveno. Želimo biti primjer svima, ali isto tako ne želim da nas drugi uzimaju kao primjer u svojim analizama za svoje interese.
Tijekom utakmica, osim sa svojim igračima, puno razgovarate i sa sucima. Je li to uobičajeno?
- To je normalno. Tako je uvijek bilo i bit će, samo što se sada sve čuje. U Poljskoj su mi čak stavljali mikrofon pred zonom kretanja pa su onda sve to secirali u detalje. Živimo od emocija i u tih 90 minuta nekada se povisi ton, nekada želiš profitirati od neke situacije, ali kada utakmica završi, sve te polemike treba zaboraviti. Ponavljam, ne želim se opterećivati suđenjem, niti mi je važno tko će nam u subotu suditi. Ne moram to uopće znati do početka utakmice jer imam povjerenja u bilo koga tko bude na terenu.
