Nenad Bjelica uspio je što Valerij Karpin na Poljudu nije, inferiornom igrom u kojoj organizirana faza napada nije postojala iščupao je remi i po n-ti put demonstrirao koliko je nogomet ćudljiv i do koje mjere moramo biti sretni što su Vatreni autogolom Kudrjašova izborili Svjetsko prvenstvo. Naime, i Dinamo je uvjerljivo prednjačio u igri, a malo je nedostajalo da ostane bez bilo čega, zabio je za 1:1 tek u 80. minuti.
To nije bio derbi. Ni po profilu, ni po igri, čak niti po tenzijama. Jedino što mu daje taj epitet jest važnost bodova. Damir Krznar krenuo je s istom postavom koja je svladala Rapid 3:1, Nenad Bjelica s desetoricom koji su dobili Istru 3:0, jedino je Gržan uskočio umjesto Hiroša. Oba trenera ponudila su formaciju 4-2-3-1, ali s bitno različitim orijentacijama i zahtjevima igračima.
Prikazano je više sličilo na gostovanje na Maksimiru nekog niželigaša u Kupu, nego borbi za vrh tablice elitnog ranga. Osječani se nisu mogli dodati, svaki drugi pas bio im je pogrešan, imali su samo 95 točnih dodavanja, dakle, jednom su precizno predali loptu po minuti boravka na terenu. Modri su u prvom poluvremenu držali 81 posto posjeda, a na kraju 80 posto. Čak gosti nisu bili ni posebno agresivni, ali su se organizirano branili i popratila ih je sreća. U svakom poluvremenu uspjelo im je iz te podređene pozicije, u kojoj su se znala sva desetorica naći na dvadesetak metara od vrata Malenice, izvesti po jedan suvisao bijeg. Fiolić je zabio, Mierezu je Livaković obranio.
Umjesto derbija gledali smo "viktoriju", igru na jedan gol u kojoj većim dijelom nije bilo pravog ritma, dobro je što je sve proteklo u korektnoj atmosferi. Osijek odlično stoji na tablici, Bjelica ponovno rezultatski radi sjajan posao, čak je mogao i dobiti, njegova pragmatičnost još je jednom nagrađena, no evidentno je da toj momčadi nedostaje klase. Nikoga u Europi u skupini Dinamo ne može tako "mljeti" i zato i kad je završilo dobro Slavonci su mogli vidjeti zašto nikako ne mogu napraviti iskorak u Europi… Nadali su se da Dinamo neće zabijati jer nema dobru realizaciju i to se dogodilo.
Zašto modri sastav nije dobio? Jer je igrao presporo većim dijelom susreta i nedovoljno koncentrirano. Bruno Petković je vodio središnju rolu, to je znalo izgledati zgodno, ali je bilo i zaustavljivo, osim kad je glavom zabio. A kad je i napravio šanse, prema ih je bilo premalo za toliki pritisak, zicere nisu pogodili Gojak i Petković, stativu je zatresao Ivanušec, a Oršićev katapult očito treba na remont...
U 50. minuti Bjelica je na taj bunker dodao još jednog stopera Bralića umjesto ofenzivca Gržana i revidirao raspored u 5-4-1. To je bio stari catenaccio od prije šezdesetak godina u Italiji, čak ga i nisu primijenili osobito jer Modri su dolazili u prilike. Krznar je u finišu išao va banque, ali je stigao samo do izjednačenja. Dinamu je nedostajalo više kombinatorike i brzih pasova, kao i preciznosti u završnici. Modri nemaju strijelca kad Oršiću ne ide.