Zvonimir Boban i Davor Šuker doveli su hrvatsku reprezentaciju zamalo na vrh svijeta, oni su najbolje što je ova zemlja ikad imala. Pogled na život odveo ih je različitim putevima, i danas, kad se lomi budućnost HNS-a, njihove su pozicije “sjeverni i južni pol”. Nije to rat, nije ni neprijateljstvo, ali definitivno jest sukob mišljenja i interesa. Dario Šimić započinjao je put u nacionalnom dresu kad su njih dvojica bili na vrhuncu moći, još neko vrijeme držat će rekordersku brojku u rubrici “nastupi” sa 100 igara. Uz Bobana i Šukera on je treći kandidat za predsjednika HNS-a.
Na izmaku godine u kojoj je naš nogomet dobio više udaraca nego rivali Vladimira Klička, ali mu je istanbulska večer iz snova spasila ponešto ponosa, s ozbiljnom vjerojatnošću može se najaviti - u 2012. Vatreni preuzimaju Kuću nogometa. Šuker, Boban i Šimić, upravo tim redom, top su kandidati za nasljednika Vlatka Markovića, čija je abdikacija najavljena nakon Eura.
Igor Štimac “preorao” je 2010. gotovo cijelu Hrvatsku, izlagao program i lobirao raznim metodama da upravo on postane taj Brončani koji će dobiti ključeve Rusanove 13. Međutim, Štimac se namjerio na tvrdog protivnika, u dramatičkoj “utakmici” Westina zaustavljen je na “gol-crti”. Je li to bila prevara, kako su mnogi izvijestili, a on će i danas naglasiti, ili je sve riješeno po propisima, što je nakon predugog razmišljanja ustanovio bivši ministar uprave Davorin Mlakar, nije nevažno. Možda sa Štimcem na čelu HNS danas ne bi imao tri čovjeka u pritvoru, iako to ne možemo znati, međutim, presudno je hoće li buduća nogometna vlada posjedovati znanje i odvažnost izvući ovaj sport iz gliba neimaštine i ralja kriminala.
Tko bi najbolje počistio razgranate metastaze? Boban zaziva državnu intervenciju i nogometnu revoluciju. Njegov je pristup najradikalniji i najsveobuhvatniji. Nitko još nije izložio koncept koji bi se na takav način obračunao s tamnom istinom. Boban je nositelj bitnih promjena. Njega kao predsjednika podržava daleko najviše Hrvata. No, ono što je veliki plus tog projekta, beskompromisan obračun s kriminalom, neradom i nekompetentnošću, u provedbi može postati otežavajuća okolnost. Boban će “navući dezinfekcijsko odijelo” jedino ako mu državne institucije pripreme teren, jer delegati u Skupštini ga neće prihvatiti znajući da bi to bio kraj za većinu njih. Zvone će tako zazivati zakone koji bi udaljili dio aktualne nomenklature, vjerojatno i redizajn Statuta da ga ne mora nužno predložiti Nogometni savez Grada Zagreba, ili da Ministarstvo zaduženo za sport raspusti Skupštinu HNS-a. Takva bi akcija morala biti baš jako opravdana, trebalo bi se dokazati da Kuća nogometa ne funkcionira po Statutu i zakonima, jedino bi je u tom slučaju Fifa prihvatila. Nastavi li Uskok puniti Remetinec s nogometnim ljudima, to bi moglo postati neizbježno.
Dok je god Vlatko Marković predsjednik, Davor Šuker ima “pole-position”. NS Osječko-baranjske županije predstavit će ga kao prirodnog nasljednika, on je već sada član Skupštine HNS-a, jedini po propisima zadovoljava sve uvjete. Za razliku od Bobana koji tvrdi da se sustav ne može mijenjati iznutra, Šuker boljitak vidi na starim temeljima, pa bi u odnosu na Markovića zasigurno donio tek kozmetičke preinake. U njegovoj Vladi bio bi i Zdravko Mamić kao i dobar dio trenutačnih “ministara”.
- Kako vidim HNS na Božić sljedeće godine? Davora Šukera na mjestu predsjednika, a imat ćemo i drugog glavnog tajnika. Marković i Srebrić mnogo su napravili, ali stižu nova vremena - kazao nam je Ante Vučemilović, direktor za unutarnji ustroj Kuće nogometa.
Dario Šimić kotira kao treća opcija, međutim, šanse mu nisu marginalne. Javnost ga voli. Ne bude li Boban “vođa prevrata”, očito je nakanio zgrabiti tu ulogu. Ipak, nije dovoljno jasno definirao na koji način i s kojim ljudima kani u Rusanovu. Čini se da balansira između Bobanova modela i oslonca na opoziciju iliti baze poput Splita (Maleš) i Zadra (Sinovčić) koje su podupirale Štimca.
Boban, Šuker i Šimić nisu Gašpar, Melkior i Baltazar, samo će jednom pripasti kraljevsko žezlo. Na starom videu po tisućiti put uživamo kako Bobanova lopta pronalazi Šukera, a ljevica zaluđuje Hrvatsku. Iako ništa javno nije rekao, sigurni smo da mu nije dobro sjeo nedavni Bobanov istup u SN na njegov i račun HNS-a. Makar, da se susretnu, ne bi jedan drugome okrenuli leđa, a kamoli “izvadili mačeve iz toka”. Oni su prevelike vrijednosti ove države, obojica trebaju hrvatskom nogometu i bila bi šteta ako bi ih uspjela posvađati drama oko Rusanove.