Bilo je prilično neuobičajeno da trener Hajduka Marijan Pušnik tijekom komentiranja derbija protiv Splita i zaslužene pobjede “bijelih” odjednom krene u priču o sastanku Nadzornog odbora i zahtjevu da mu se dovedu igrači za četiri navodno kritične pozicije: desnog beka, stopera, vezista i krilnog napadača. U prošlih godinu dana bivši trener splitske momčadi Damir Burić nije tako otvoreno govorio o slabim točkama svoje momčadi nego se znao hvaliti pojedinim svojim rješenjima, da ne kažem kadrovskim pronalascima, pa hoćeš-nećeš ipak jednom standardizacijom momčadi.
Treneru Pušniku je usprkos uzastopnim pozitivnim rezultatima itekako jasno da je aktualna momčad Hajduka slaba za prave europske iskorake i zato imperativno traži nove snage. No, da ih se i pronađe pa dovede teško da će moći pomoći “bijelima” u toj najvažnijoj borbi za Europsku ligu.
Ali Pušniku je važno da do kraja prijelaznog roka dobije nove snage, sigurno iz inozemstva, jer - kako je svojedobno protumačio Saša Bjelanović, najprije kao skaut, sada pomoćnik sportskog direktora, “naši igrači su znatno skuplji od inozemnih”.
U okviru pročišćavanja svih kadrova na Poljudu - kako igračkog tako i u menadžmentu - sve je više kolokvijalno rečeno “fureštih” u taboru Hajduka, to jest sve je manje angažiranih s ovog splitskog, odnosno dalmatinskog područja. Svojedobno, još prije nego je Hrvatska ušla u europsku zajednicu, u Splitu su se žestili kako su u korist Dinama doneseni propisi po kojima čak šest stranaca može igrati u prvom sastavu u prvenstvu. Sada to više nitko ni ne spominje.
Zakonski je da se danas kao stranci u sastavu Hajduka ne tretiraju igrači pridošli iz Europske unije.
Status “domaćeg” igrača u taboru “bijelih” imaju petorica: Španjolac Ignacio Maganto, zatim dvojica s talijanskom putovnicom, Said Ahmed Said iz Gane, odnosno Hysen Memolla iz Albanije, Mađar Marko Futacs, te Tino Sušić s dvostrukim državljanstvom (BiH i Belgija). Prema tome status pravih stranaca ima njih šestero: dva Ukrajinca - Maxim Bilyi i Artem Radčenko, Kamerunac Franck Ohandza, Brazilac Jefferson, Kosovar Ardian Ismajli i Australac Anthony Kalik.
Jedno od najvažnijih proklamiranih načela navijača Hajduka bio je projekt “naša dica”, jer su se “bijeli” oduvijek dičili svojom djecom, to jest igračima stvorenim u inkubatoru Starog placa ili kasnije Poljuda. Zaista nije uputno analizirati krvna zrnca pojedinih igrača Hajduka, kako su to neki zagriženi znali raditi, ali ipak je nužno podsjetiti da su na primjer od 14 igrača koji su igrali protiv Splita svega trojica imali timbar škole Hajduka: Lovre Kalinić, Nikola Vlašić i Tonći Mujan. A na službenom popisu prvotimaca, od 33 igrača prošli su kroz školu Hajduka sva četiri vratara, jedan obrambeni igrač (od osam), tri vezna (od 13) i četiri napadača (od osam). Znači, od projekta “naša dica” za sada nema ništa.
Zanimljivo je da su i u drugu momčad pristigli na probu došljaci Valentin Kuzmić i Marko Galić iz Zagreba, Jakov Črnjko iz zaprešićkog Intera, pa tri Nigerijca, Monoko Zeme, Godwin Udoh i Joshua Akpudje, Makedonac Saša Šopovski, a ima ih još koji su tu još od ranije. Jedino što preostaje navijačima Hajduka je strpljenje dok Krešimir Gojun, novi šef omladinskog pogona, ne pokrene pravu proizvodnju…