- Bit će to jako zanimljiva utakmica. Trener svih trenera donosi veliku energiju i motiv - u startu je Luka razvio svoju priču.
Iskusan na terenu, iskusan i u medijskom nastupu. Ali, priču o rastanku sa Zagrebom jednom treba raščistiti. Što se dogodilo, gdje je puklo između Bonačića i Medića?
- U redu, reći ću vam. Život je jasan i jednostavan, kod mene nema igre između redaka. Predsjednik mora raditi svoj posao, a trener svoj. Ja imam svoje granice, ali kada se te granice prijeđu, onda nema Boga da me zadrži u tom klubu. Iz Zagreba sam otišao prisilno, ne svojom voljom.
Dokle sežu granice, to je pitanje.
- Ne može meni predsjednik ulaziti u svlačionicu i pričati o tome tko je za Zagreb, a tko nije. On može ući u svlačionicu da bi pohvalio ili pokudio nekog igrača, ali da će doći i meni govoriti tko treba, a tko ne treba igrati, to neću trpjeti.
Koja su imena u pitanju, tema je koju je Luka ostavio za neku drugu prigodu. Još prije 10 dana dok smo zajedno gledali gradski derbi u Parku mladeži dao nama je do znanja da 'nije Lovro u pitanju’. Lovre je Medić, sin gazde kluba koji je očito mogao imati i veću minutažu. Ali bez obzira tko je u gazdinoj kadrovskoj križaljci trebao dobiti veći prostor, Bonačić je odlučio kazati 'zbogom Kranjčevićeva’.
- Žao mi je što je tako brzo došao kraj. Ipak sam uložio dva mjeseca rada i truda, jer preuzeo sam momčad koja nije imala ni vjere ni morala. Potrošio sam energiju i, želio to netko priznati ili ne, podigao sam Zagreb. Danas dolazi Hajduk, a moji Splićani znaju da to nije onaj isti Zagreb koji je u kolovozu izgubio 1:5 na Poljudu. To je bitno drukčija momčad.
Miješaju se u Luki gorčina i ponos radi svega što je prošao s Pjesnicima. Ponosan je na rad, a gorak okus ostao je zbog iznenadnog odlaska. Kako će se Medić i Ćiro naći na istoj frekvenciji?
- Ne znam što će Ćiro dopustiti, a što neće, ali nije im prvi put da su zajedno. Znaju sve jedan o drugome.