U posljednji je trenutak uskočio između vratnica i prometnuo se u junaka Lokomotivine 1:0 pobjede protiv Dinama! Iskusni vratar Krševan Santini (34), naime, tek je nekoliko sati prije utakmice doznao da će braniti, budući da Ivan Nevistić nije izdržao kontrolni trening u nedjeljnim prijepodnevnim satima, leđa su mu i dalje bila bolna. I trener Silvijo Čabraja dao je “jedinicu” Santiniju, a Zadranin na vratima kluba s Kajzerice to je povjerenje uzvratio na najbolji način.
Nema recepta
Ključni trenutak dvoboja zbio se u 38. minuti, kad je Santini obranio kazneni udarac Bruni Petkoviću! Pobijedio ga je “Petkovićevim oružjem”, strpljenjem i čekanjem do samoga kraja...
"Ma, napišite da sam obranio taj kazneni udarac na svježinu! Dugo nisam branio, pa sam bio svjež i odmoran, ha, ha", u šali kaže Santini, aludiravši na spoznaju da je zadnji put bio ispred vratnica prije gotovo dva i pol mjeseca, u dvoboju s Goricom.
Potom je o obranjenom kaznenom udarcu dodao:
"Nema nikakvog recepta. Gledao sam nedavna Brunina izvođenja udaraca s bijele točke, čovjek to dobro radi, čeka do samoga kraja vratara da se pomakne, ima svoj način izvođenja. I odlučio sam da ću ja njega pričekati do kraja, pa se onda u posljednji trenutak baciti u jednu stranu. Tako je i bilo, pogodio sam stranu, a on je poslao za mene idealnu, poluvisoku loptu i obranio sam taj udarac!"
Ovaj ste put imali više živaca od inače mirnoga i koncentriranoga Petkovića...
"A ne znam, tako je ispalo. Bruno me čekao da krenem, čekao je i čekao, ali nije znao da ja cijeli život nešto čekam, naviknuo sam na to čekanje! I još sam mogao čekati, ha, ha..."
U nastavku ste obranili još nekoliko lopti, zaslužili ste epitet najboljeg igrača utakmice, sačuvali ste mrežu nedirnutom...
"Cijela je momčad dobro odigrala, posebno u prvom poluvremenu, kad smo iskoristili Dinamove slabosti. Bili su umorni i spori, izgledali su tromo, očito ih je taj Rapid ispraznio. U nastavku smo se branili, malo nas je sreća pomazila i sve je dobro završilo."
Počeli ste sezonu kao prvi vratar, čak ste imali i kapetansku vrpcu na ruci, ali nakon šest utakmica, dolaskom Nevistića, preselili ste na klupu! Kako ste to proživljavali, jeste li se pomirili sa statusom pričuve?
"A kakav sam izbor imao? Profesionalac sam i prihvaćam svaku trenerovu i klupsku odluku, nikad neću nikome raditi nikakve probleme. Trudim se koliko mogu, nas nekoliko starijih igrača pomažemo mlađima u sazrijevanju, svjesni smo da je Lokomotiva klub koji razvija mlade igrače. Tako i treba biti, podržavam takvu klupsku orijentaciju i prilagodit ću se svakoj situaciji. Naravno da bih želio braniti na svakoj utakmici, to je logično, pa sportaš sam, stoga me u jednu ruku smeta što ne branim, ali nema nikakve “zle krvi” i uvijek ću se podrediti klupskim zahtjevima i ciljevima."
Jesu li vam sad, nakon izvrsnog nastupa protiv Dinama, možda malo narasli izgledi za povratak među vratnice?
"Ha, ha... Ne trebam to ni komentirati. Reći ću samo da mi je drago što sam opravdao ukazano povjerenje. Na mene se uvijek može računati, kad god treba – tu sam, uvijek ću biti spreman."
Može li se ova Lokomotiva umiješati u borbu za Europu, može li razbiti “veliku četvorku”?
"Dobri smo, stvarno smo dobri. Baš smo prava ekipa, ozračje je u svlačionici izvrsno, svi dišemo kao jedan, trener nas dobro vodi i idemo utakmicu po utakmicu, zasad je to u redu. Igramo dobro, nitko nas nije nadigrao, kamoli “razvalio”. Nekad pobijediš, nekad izgubiš, Bože moj, to je sport. Recimo, nismo trebali izgubiti protiv Dinama u Maksimiru, pa nam se sad sve vratilo u Kranjčevićevoj, spašavalo nas je milimetarsko zaleđe. Nemamo nikakav pritisak, idemo dan po dan, pa ćemo na kraju zbrojiti bodove i vidjeti gdje smo dogurali. No, svakako je ljepše biti u ovoj sredini i boriti se za tu četvrtu poziciju, nego da smo u sličnoj situaciji kao lani, kad smo se grčevito borili za ostanak. Ne ponovilo se nikad više..."
Član uprave Zadra
Lokomotivin ste profesionalni vratar, a od siječnja volonterski obavljate funkciju člana Upravnog odbora NK Zadar, sadašnjeg trećeligaša. Kako ste to uspjeli spojiti?
"Najprije svakako moram zahvaliti Lokomotivi što je imala razumijevanja i dopustila mi je da se bavim i Zadrom, klubom koji je moja prva ljubav i uvijek će mi biti u srcu. I zasad to dobro funkcionira na ovaj, “dopisni” način! Kad mi to obveze u Lokomotivi dopuste, u telefonskom sam kontaktu s ostalim članovima Uprave Zadra, a kad uhvatim malo vremena onda i odem do Zadra. Uglavnom, preuzeli smo klub u teškoj situaciji, “metar ispod temelja”, u Četvrtoj ligi i ušli smo ljetos u Treću ligu. Cilj je stvoriti uvjete za plasman u Jedinstvenu treću ligu, sve se gradi ispočetka, u svakom klupskom segmentu, a naglasak smo stavili na Školu nogometa, želja nam je da Zadar opet bude inkubator talenata. Ima mnogo posla, trudimo se, teško je osigurati normalan godišnji proračun, koji bi jamčio miran klupski život. Ali, ne damo se, idemo dalje i vjerujem da ćemo ostvariti svoje ciljeve. Možda ne već ove sezone, ali u nekom bismo razumnom roku trebali čvrsto stati na noge.
A vaši osobni, profesionalni planovi?
"Ugovor me s Lokomotivom veže do ljeta 2023. godine. Dobro se osjećam i vjerujem da još mogu braniti na visokoj, prvoligaškoj razini, tako da ne razmišljam o kraju karijere. Malo me “škaklja” ideja da pri kraju, kad više neću biti na prvoligaškoj razini, posljednju sezonu branim za Zadar, no to je zasad samo neka moja sentimentalna želja. Još mogu pomoći Lokosima, a vidjet ćemo hoće li me Zadar uopće željeti za godinu-dvije, ha, ha", kaže Santini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....