BURIĆ PREKRIŽIO ČOVJEKA KOJI JE PLAĆEN ČAK 450 TISUĆA EURA! Novi trener jasan: 'Moj je prethodnik volio Guardiolu, ali ja preferiram Kloppov nogomet'

Ako je i bilo dvojbi kakav će nogomet igrati Hajduk s Damirom Burićem na klupi, u Varaždinu su one potpuno izbrisane. Ne nakon 90 odigranih minuta, nego su izbrisane bile još prije nego što su igrači sjali u autobus koji ih je odvezao na sjever Hrvatske. Iako po novome momčad može na klupi imati 11 igrača, u autobusu nije bilo mjesta za Adama Gyurcsa (28), iskusnog krilnog igrača koji je u sezonu ušao kao neupitni starter. Nitko to još nije javno obznanio, ali Mađar je očito prekrižen. Ne zbog nediscipline ili nezalaganja, nego zato što nije igrač koji može ispuniti zahtjeve koje je Burić postavio pred momčad...

Mađar duda varalica

Gyurcso je 'manekenski' tip igrača. Mekan u duelu, živi od poteza do poteza, a trka - posebno ona u oba smjera - mu je poprilično stran pojam. Zbog toga nije prošao u Poljskoj, zbog toga nema igračku težinu ni u Mađarskoj.

Na Poljudu su ga, međutim, trpjeli jer plaćen je skupih 450.000 eura, a ima i odličan centaršut, brzinu, lijep dribling, pa i egzekuciju. Sve je to namamilo Hajdukove stručnjake da ga dovedu na Poljud. Nažalost, nisu shvatili da je Mađar klasična duda varalica, igrač koji se skriva na terenu kada se igraju 'fajterske' utakmice i kada suparnički braniči napadaju 'u meso'. Baš kao što im je promaklo da Mađar ne igra obranu.

Burić mu je dao šansu protiv Istre 1961 na Poljudu. I nije izgledao nimalo dobro. Pustimo slab napadački učinak, jer ono što mu Burić nije oprostio jest činjenica da je na boku curilo sa svih strana, da su Puljani stalno imali igrača više, a da je Mađar sve to pasivno promatrao. Više očito neće, barem ne dok je Burić trener. Ili dok ne promijeni pristup, a s 28 godina malo ih je u svijetu koji su ga uspješno mijenjali.

U Varaždinu je njegovu poziciju zauzeo Ivan Dolček, mladić koji ima tek 19 godina. I do ove sezone upisao je tek nekoliko nastupa u Slaven Belupu, klubu koji ni po čemu ne može parirati Hajduku. Međutim, Burić je u Dolčeku dobio sve ono što u Mađaru nije. Borca bez straha, trkača koji je svih 90 minuta u visokim brzinama. Još nema pas igru kao što je ima Mađar, u dosta će situacija udariti glavom u zid, ali nikada se neće predati ili pustiti suparničkog beka da neometano ordinira po Hajdukovoj polovici terena.

Tjelesni problemi

To je, dakle, nogomet koji Damir Burić slaže na Poljudu. Konačna ideja je visoki presing svih 90 minuta, u kojem će sudjelovati svih deset igrača u polju. U Varaždinu smo vidjeli i što Burić želi kada mu momčad ima loptu u nogama. Maksimalnu okomitost i što kraći put do suparničkog kaznenog prostora. Njegov prethodnik Siniša Oreščanin imao je potpuno drugačiju viziju. Mladi trener iz Zagreba inzistirao je na posjedu, kombinatorici i strpljivom građenju napada.

- To što toliko toga mijenjam na terenu, nikako ne znači da mislim da je moj prethodnik slabo radio. Ajmo reći da je njegova vizija bila stilom igre slijediti ideju Pepa Guardiole, dok sam je pobornik nogometa koji igraju momčadi Jürgena Kloppa - kazao je prije nego što je uskočio u autobus Damir Burić.

Očekivani odgovor, posebno za nekoga tko je veliki dio igračkog i trenerskog vijeka proveo u Njemačkoj. Takav je nogomet i zaštitni znak Bundeslige. - Za mene je to nogomet koji budi strast u samim igračima, ali i na tribinama. Navijači vole utakmice s puno energije, prodora i napada... Rekao bih da Hajduk u pripadnicima Torcide, ali i u ostalim navijačima ima takvu podršku i energiju da bi bila velika šteta ne iskoristiti to na terenu - poentirao je Burić.

Oreščaninov stil Hajduku je proljetos donio puno bodova, svakako više nego što se bilo koji stručnjak usudio prognozirati. I Hajduk je izgledao sasvim dobro u mnogim utakmicama, iako je u većini njih bilo vidljivo kako se šanse za gol teško stvaraju. Burićev pristup zasad je rezultatski perfektan, uzeo je šest bodova u dvije startne utakmice, što se Hajduku nije dogodilo punih 13 godina. Doduše, one su realno više bile plod slabosti koje su iskazali Puljani i Varaždinci nego tako uvjerljive igre Bijelih.

S druge strane, Hajduk s burićevskim pristupom nikada ne bi ispao od amatera s Malte, jer presing i trka jednostavno lome slabije suparnike. Kao što su slomljeni bili Varaždinci koji su prvih 35 minuta odlično parirali, ali problemi su stigli čim je igrački limitirana momčad izgubila malo snage. Gosti su se do kraja razmahali i utakmica je bila riješena.

Neupitno je da će Burić u provođenju totalnog nogometa imati još jako puno posla. Najprije da igrače tjelesno dovede do toga da mogu izdržati u takvom ritmu, a onda i da ih i tehnički digne na razinu u kojoj će daleko preciznije surađivati. Protiv Varaždina je Hajduk imao barem još sedam-osam situacija u kojima bi malo točnija predaja lopte značila novi zicer, ali Jairo, Jradi, Dolček, Hamza, pa i Caktaš, u tim su situacijama radili vrlo grube pogreške. Koje će ih u utakmicama s jačim suparnicima skupo koštati...