'Vojvoda Cico’ voli okupiti svoje staro društvo i prijatelje u trenucima veselja i radosti. Bilo je sasvim jasno da će Zlatko Kranjčar proslaviti sjajan start Crne Gore i bod na Wembleyju. Tradicija se mora poštovati.
Izbor mjesta veselice pao je na konobu XXL na Vrbanima, zgodno mjesto u kojem se može uživati u delicijama s roštilja. Šale i zezancije bilo je koliko hoćeš. Ico Popovski je grleći Cicu kazao:
- Prijatelju, postat ćeš slavniji od Njegoša? Jesu li ti počeli graditi mauzolej?
Nismo s Cicom radili klasičan intervju, nije bio trenutak u noći slavlja, nego smo samo zapisali neka njegova razmišljanja. Oduševljen je prijamom u Crnoj Gori.
- Već sam moj dolazak imao je odjeka. Crnogorci imaju jaku sportsku svijest. Prepoznali su tko dolazi, znali su me i kao igrača, a znali su i za moje trenerske uspjehe. Kad sam izabran, ljudi su me pozdravljali na ulici. U tom trenutku osjetio sam veliku odgovornost, bilo mi je jasno da su Crnogorci željni nogometnog uspjeha - kazao je Cico.
Je li nazvao netko iz Dinama? Možda Zdravko Mamić?
- Ni to ne znam. Zdravko stalno mijenja brojeve, pa ne mogu znati je li se javio.
Na početku baš i nije bilo najbolje, zaredali su Sokolovi s porazima u prijateljskim utakmicama.
- To je bilo vrijeme upoznavanja momčadi, ljudi u Savezu, suradnika. Želio sam nametnuti svoj duh, motiv, viziju. Vidio sam da Crna Gora ima potencijal i kvalitetu, vidio sam da može napraviti nešto više nego u prethodnim kvalifikacijama, iako je skupina tada bila slabija od ove sada.
Veli da su se sad okolnosti njegovog izborničkog mandata u Crnoj Gori promijenile. Ambicije su porasle.
- Kad je izvučen ždrijeb, kazao sam da je to najteža skupina, ali sam već onda rekao da Crna Gora ima šanse, da možemo iznenaditi. Ipak nije bilo nikakvog imperativa. Želja je bila igrati što bolje, popraviti europski koeficijent. Sad su se stvari izmijenile, sad hoćemo na Europsko prvenstvo!
Onda je Kranjčar kazao vrlo zanimljive rečenice:
- Mnogo sam uložio vodeći Dinamo i reprezentaciju Hrvatske. Ali nikad nisam dobio strateški odgovor. Nikad nisam dobio potvrdu svog trenerskog znanja. Znate kako su mi govorili? 'Kad si vodio Dinamo, imao si sjajnu momčad, kad si vodio Hrvatsku imao si bogodane igrače, a isto tako i jake ljude oko sebe. Nije to samo tvoj rukopis’. Sad mogu kazati da je Crna Gora moj rukopis! Naravno, i igrača i mog stožera koji su me vjerno slijedili. Osim toga, sad sam i iskusniji, možda drukčije gledam na neke stvari.
A kako Cico gleda na dvorske borbe kad je u pitanju Hrvatski nogometni savez?
- Bio bih najsretniji kad bi također moj veliki prijatelj i trener Vlatko Marković dao svoju završnu riječ. Ne znam što bi još mogao napraviti svojim ostankom. Da sam na njegovom mjestu, zadovoljio bih se ulogom savjetnika, sive eminencije koja bi stalno bila na usluzi nekom mlađem. Da, ja bih se na mjestu predsjednika HNS-a odlučio za mlađeg čovjeka.
Je li taj mlađi čovjek Igor Štimac?
- Štimac se jedini javio. Štimca jako cijenim, ali kad bi se mene pitalo, mislim da bi predsjednik HNS-a trebao biti Zvone Boban!
Kad smo ga pitali je li bilo teže biti izbornikom Hrvatske ili Crne Gore, kazat će:
- Hrvatske, definitivno. Pritisak je bio mnogo veći.
Na kraju je Zlatko Kranjčar kazao svoju veliku želju:
- Želio bih biti na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014 godine. Na klupi Crne Gore ili - Hrvatske!
KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI!