Zoran Zekić opet je u HNL-u. Nakon što je kroz četiri sezone vodio Osijek u 126 utakmica, otišao je Dravom uzvodno, te je nakon odlaska Deana Klafurića preuzeo klupu Slavena Belupa. Klub iz Koprivnice želio ga je angažirati još kao igrača, no stigao je nešto kasnije u drugačijoj ulozi.
- Bio sam u Osijeku četiri godine, nakon toga je uvijek bilo nekih razgovora i ponuda da se vratim. Međutim, nekako sam odgađao taj povratak u HNL, jer sam bio vani i bilo mi je i to dobro. Bile su dvije prilike da dođem u Slaven Belupo dok sam bio igrač, pa se nije ostvarilo. No, ostala su neka prijateljstva iz tog vremena, a situacija je sad takva kakva je i prihvatio sam se toga - rekao nam je Zekić nakon prvog treninga s Farmaceutima.
Jedno vrijeme bio je komentator na HNTV-u, sad se opet vratio osnovnom zanimanju.
- Mogu samo reći hvala Bogu! Sve je to lijepo, komentirati i “pametovati”, ali to je i nezahvalna uloga jer ti si trener i trebaš nešto reći, a puno je lakše gledati sa strane i onda naknadno govoriti “trebalo je ovako ili onako”. Zanimljivo jest, ali trenerski posao me ipak više privlači.
Kakvi su ciljevi pred vama?
- Ne treba previše obećavati. Jednostavno, treba raditi, treba malo podići energiju, igrati sa srcem s i s više entuzijazma. Normalno, cilj je da se ostvari što je moguće bolji bodovni učinak u ovom trenutku, i da probamo vratiti ljude na tribine, da ovaj grad i kraj opet žive s klubom. Sjećam se da je stadion u Koprivnici obično bio fino ispunjen, dok sam dolazio kao igrač, osjećala se tada i jača podrška ljudi koji su više živjeli s klubom.
Potom je 47-godišnji Osječanin dodao još nešto, što je jako bitno u smislu daljnjeg funkcioniranja kluba u ligi koja je iz godine u godinu sve jača i kvalitetnija.
- Uvijek postoje kratkoročni i dugoročni ciljevi, no ja ću raditi kao da ću ovdje biti sto godina. Jedan od ciljeva mi je i da napravimo skautsku službu i da ovaj klub to radi na ozbiljnoj razini jer mislim da će klubovi tipa Slavena Belupa jedino tako u budućnosti moći opstajati. Dakle, da budu samoodrživi, da se dovode brzi, mladi igrači, naravno, jeftini. Pokušat ćemo preko tjedna igrati prijateljske utakmice u okolici Koprivnice kako bismo klub približili ovdašnjim ljudima, ali najbitniji je rezultat i da plovimo mirno u Prvoj HNL.
Momčad je već dugo bez pobjede, muči se u ofenzivnoj igri, ne zabija golove. Kako to promijeniti?
- Uvijek su to stresovi. Znam da je kolega Klafurić odličan trener i odličan čovjek. Međutim, i kad radiš najbolje, nekad ti se ne vrati ili ode na drugu stranu. Nije ni igračima ni jednostavno ni lako. Po komentarima koje sam čuo sad su oni najgori, nemaju pojma, spori su, itd. To sve treba promijeniti, trebaju u sebi probuditi želju, inat i vjeru. A ovo što ste naveli, to se može promijeniti samo tako da se krene u drugom pravcu, da se počne pobjeđivati. Pogotovo trebamo zauzeti gard kad igramo kod kuće, malo je pobjeda doma u zadnje vrijeme. To je prvo, a onda, naravno, ako će sve ići kako treba, da imamo taj gard da igramo. Jer ovo je Liga 10, četiri puta igraš sa svima, i moraš i u gostima igrati praktički na isti način. Ali, lako je sve to pričati, treba to napraviti.
Psihološki aspekt je također važan, vjerojatno ćete dosta vremena uložiti i u razgovore s igračima?
- Bit će dosta razgovora, ali rekao sam i njima da ne bih volio stvarati filozofije od nogometa. Nogomet je vrlo jednostavan. Kad hoćeš igrati nogomet, kad hoćeš trčati, kad si pun energije, sve to dolazi nekako lakše. A kad je sve obrnuto, onda je to teško. Kroz treninge ćemo napraviti najbolje što možemo, ali najbolji oporavak od svega toga su rezultati.
Komentari (0)
Komentiraj