Vodeći talijanski sportski dnevnik La Gazzetta dello Sport je priču o Pirlovom angažmanu hrvatskog trenera naslovio “Tutor Tudor”
Igor Tudor, do ponedjeljka trener Hajduka, još jednom je izazvao potres na Poljudu jer je gotovo preko noći odlučio napustiti klupu splitskog kluba i prihvatiti ponudu torinskog Juventusa, kao jedan od suradnika novog trenera “crno-bijelih” Andree Pirla.
Taj premda neočekivani, šokantni odlazak Tudora ipak se može shvatiti, jer mu je objektivno angažman u slavnom talijanskom klubu korak naprijed trenerskoj karijeri, ali mu navijači Hajduka njegovo napuštanje “bijelih” sigurno neće oprostiti.
Tudor je kod navijača Hajduka, naročito poslije osvajanja Kupa Hrvatske 2014., još više zbog njegove energije i prije svega iskazanih emocija ljubavi prema bijelom dresu, dobio uzvišeni tretman. Njemu su pripadnici Torcide tepali, držali su da je on “uno di noi”, jedan od nas, vjerovali su da je drugim povratkom za trenera na Poljud u pratnji Marija Stanića i Ivana Kepčije garancija za bolju budućnost “bijelih”. Otud je razočaranje među navijačima enormno.
Dogovor na jahti
Tudor je dugo bio ponos Hajduka, jer je kao mlad igrač, dvadesetogodišnjak, dobio angažman u Juventusa, šest i pol godina bio standardni igrač “crno-bijelih”. Njegov transfer od osam milijuna maraka, koliko je Hajduk zaradio 1998., dugo je bio rekordan posao splitskog kluba. U ljeto 1997. skauti Juventusa su se opredijelili za dovođenje Darija Smoje, tada igrača Rijeke, ali su se poslije utakmice reprezentacija U21 u Šibeniku između Hrvatske i Danske (2-0), prema sugestijama Tomislava Ivića, predomislili i počeli slijediti Tudora. Narcizo Pecotti, asistent Lippija, njegov čovjek od maksimalnog povjerenje, potajno je slijedio Tudora na čak 11 utakmica u prvenstvu Hrvatske, ali i u europskim susretima, pa je referirao svojem šefu da je Tudor taj kojeg treba uzeti..
Uoči finalne utakmice Lige prvaka 1998. Real - Juventus (1-0) u Amsterdamu, u Split je sletjela najjača delegacija iz Torina: Antonio Giraudo, Luciano Moggi i Roberto Bettega kako bi dogovorili transfer u čemu su i uspjeli. Tudor je prethodno potpisao ugovor za Juventus u Splitu na četiri godine, taj čin se dogodio na jahti Tomislava Ivića.
Trener Juventusa Marcello Lippi odmah je Tudora lansirao u startnu jedanaestoricu, katkad kao veznog igrača, više kao stopera. Tudor je opravdao očekivanja, odigrao je tijekom šest i pol godina 174 utakmice za Vecchiju Signoru (postigao je i 21 gol) i njegova karijera bi sigurno bila još uspješnija da ga nisu mučile ozljede.
Tudor je u to vrijeme bio i standardni igrač reprezentacije Hrvatske, a zapamćeno je kako su mu gazde Juventusa onemogućile odlazak na Mundijal 2002.
Operacija gležnja
Naime, poslije posljednje utakmice Seria A i pobjede Juventusa u Udinama 2-0 (Juve je osvojio scudetto, jer mu je na ruku išla pobjeda Lazija protiv Intera od 4-2), odmah po povratku u Torino Tudor je pristao otići u bolnicu kako bi se podvrgnuo operaciji gležnja. Tudor je kasnije opet bio jedan od glavnih igrača hrvatske reprezentacije na prvenstvu Europe 2004. i Mundijalu 2006., ali je imao nesreću da mu se gležanj inficirao.
Dugo se oporavljao, u međuvremenu je igrao jednu godinu za Sienu, pa se vratio u Juventus, onda je pokušao obnoviti igračku karijeru u Hajduka. No, odigrao je svega osam utakmice za “bijele” i prekinuo karijeru.
Tudor je s Juventusom osvojio dva naslova prvaka Italije i dva superkupa Italije, i postao je jedan od omiljenih prvotimaca. J