Marin Ljubić više nije mogao čekati, odlučio se napustiti Hajduk poslije 15 godina provedenih na Poljudu. Prije tri dana potpisao je za turskog drugoligaša Istanbulspor.
- Ugovor je na četiri i pol godine. Vjerujem u sebe, zato sam i otišao u Tursku - počeo je priču 23-godišnji vratar.

Zahvalan Buriću

U Hajduku je debitirao u ljeto 2018. godine, i to u Osijeku s Kopićem na klupi. Kasnije je najviše utakmica zabilježio u jesen 2019. kod Damira Burića.
- Puno sam zahvalan Buriću, jedini mi je pružio priliku u kontinuitetu.

Ove sezone samo jednom je branio u prvenstvu, na njegovu nesreću, na vrata je stao u trenutku najveće krize Bijelih, u zadnjem jesenskom susretu s Goricom (2:4).
- Poslije toga sam se nadao i novoj prigodi, ali kada se vratio Lovre Kalinić bio sam svjestan da više nema smisla čekati. Morao sam prelomiti odluku, otići iz Hajduka nakon toliko godina...

Ljubić je Splićanin, za njega Hajduk nije prolazna postaja. Kao svaki Splićanin koji počne na Poljudu, sanja kako će jednoga dana biti prvi vratar.
- Što reći, a da se ne ponavljam? Jasno je da sam imao ambiciju postati prvi vratar svog najdražeg kluba. U jednom trenutku mi se ispunio taj san. Ostat će mi lijepe uspomene na dva derbija s Dinamom iz jeseni 2019. Ali, od uspomena se ne živi.

Labuđi pjev

Istina, ne živi se od uspomena. Pamtit će se kako je Ljubić u oba derbija bio igrač susreta, u pobjedi 1:0 na Poljudu i remiju 1:1 na Maksimiru. Ali, bio je to njegov labuđi pjev. Seriju nastupa zaključio je odlaskom Burića s klupe i oporavkom Posavca. Već je prošlog ljeta shvatio kako bi se sjedenje na klupi moglo produljiti. Vrijeme je prolazilo, potencijal se nije dokazivao, a strpljenja je bilo sve manje. Ljubić je praktički cijelu jesen, osim te utakmice s Goricom, proveo na klupi kao pričuva Posavcu.

- Potajno sam se nadao “možda se i mene netko sjeti ako već rezultati nisu bili dobri”. Imao sam strpljenja još jednu polusezonu, ali onda sam dolaskom Kalinića shvatio da neću još dugo braniti ako ostanem u Hajduku. Koliko god meni Hajduk bio drag, koliko god sam u klubu proveo silne godine, jednostavno je došlo vrijeme za odlazak.

U opciji i Slovenija

Ugovor s Bijelima imao je do ljeta 2022. godine, ali kada se pojavio interes turskog drugoligaša, prihvatio je ponuđeni izazov.
- Bilo je još nekih ponuda, primjerice, posudba u Sloveniju, ali odlučio sam se za Tursku.

Zanimljivo je pitanje kako su Turci saznali za Ljubića kada kontinuitet utakmica nije imao više od godinu dana?
- Da, zanimljivo pitanje, ali to bi trebalo pitati nekoga u klubu.

U svakom slučaju Hajduk je odštetom zaradio 200.000 eura, bit će još i bonus za Bijele ako se Istanbulspor plasira u Prvu ligu.
- Momčad je u odličnoj formi, šest pobjeda zaredom bilježi Istanbulspor kao drugoplasirana ekipa lige, samo dva boda iza vodećeg Girenuspora. Trener je Fatih Tekke, veliko ime turskog nogometa, nekoć napadač Trabzonspora, Zenita i Bešiktaša.

Poznato je da se momčad koja pobjeđuje rijetko mijenja. Na vratima je standardan 27-godišnji Turčin Muhammed Ulsay Alperen, jeste li već razgovarali s trenerom oko vašeg statusa i njegovih namjera?
- Nismo još razgovarali, ali klub zna zašto me doveo. Nemam straha od konkurencije, došao sam se izboriti za mjesto među vratnicama jer svjestan sam da je sada sve u mojim rukama. Imam priliku i želim je iskoristiti, što prije to bolje.

Grbić čestitao

Ljubićev kum je Ivo Grbić, vratar koji je također počeo na Poljudu, ali je prije tri i pol godine napustio Hajduk i preko Lokomotive došao do Atletico Madrida. Kakvu je poruku poslao Grbić?
- Čestitao mi je, rekao da je sretan što sam krenuo u novo dokazivanje potpisom za Istanbulspor.

Da, Ljubić je bivši vratar Hajduka. Možda se s distance bolje vidi razlog krize Hajduka?
- Nemam ja rješenje, ako na to ciljate. Ljudi u klubu će sigurno pronaći rješenje. Jedino što mogu reći da je za mene Hajduk puno više od kluba, zato svaki poraz emotivno doživljavam. Vjerojatno će mi biti puno teže pratiti igre i rezultate na daljinu, ali ipak sam primarno koncentriran na Istanbul.

Dobio je Ljubić stan u koji će useliti do kraja tjedna, a u subotu njegova nova momčad traži sedmu uzastopnu pobjedu protiv Umraniyespora, momčadi u kojoj igraju bivši hajdukovci Tomislav Glumac i Avdija Vršajević, te nekadašnji Šibenčanin Ante Živković.
- Klub ima želju ulaska u Prvu ligu, ali osjetio sam da se ne živi pod tim pritiskom. Organizacija kluba je na vrhunskoj razini, uvjeti su odlični i, moram priznati, radujem se radu i novom izazovu. Dugo sam čekao u Hajduku, željan sam prilike.

Jeste li razočarani napustili Hajduk?
- Ne. Nikome ništa ne zamjeram. Možda nisam imao sreće, možda se neke stvari nisu poklopile kako su trebale. Ili, kako sam ja želio. Ali, nisam razočaran. Dapače, okrenut sam budućnosti, a ne prošlosti.

Vječno pitanje

Namjeravate li se jednom vratiti u Hajduk?
- Vječno pitanje. Teško je u prvom tjednu odlaska govoriti hoću li se vratiti. Želja je jasna, nisam svoj san ispunio, zbog toga bih se želio vratiti. Biti jednom prvi vratar Hajduka, uživati u pobjedama s Bijelima. Cijelu dosadašnju karijeru sam trenirao radi tog sna. Ali, idemo dalje. Tko zna kako će se karijera razvijati. Daj Bože da se jednom vratim u veliki Hajduk....