Ne treba puno razmišljati o tome koji će rudeški igrač biti najopasnija prijetnja za Hajduk danas na Poljudu. Mario Budimir, 31-godišnji napadač iz Sinja, zabio je sva četiri rudeška gola u posljednjih pet kola. Ukupno sedam utakmica i pet golova, poentirao je i u svom debiju u Rudešu protiv Dinama u Maksimiru. Priča i ne bi bila toliko neobična da prije 20 mjeseci Budimir nije odlučio okončati igračku karijeru!
- Bio sam devet godina u inozemstvu i došlo je do nogometnog zasićenja. Početkom 2016. odigrao sam zadnju utakmicu za ciparski Enosis Neon Paralimni. Sve mi se teže bilo odvajati od supruge i djece, naći novi motiv za odlazak u inozemstvo. Na početku je i bilo nekih ponuda, ali čekao sam uvijek nešto bolje, nešto više i onda ostaneš bez ičega. Kasnije sam bio na nekoj probi, tamo je bilo sto igara na koje ne možeš utjecati kao igrač i sve je propalo. Kad sam vidio što se sve događa u nogometu, rekao sam sâm sebi to mi ne treba u životu. Bilo je svega i rekao sam zbogom nogometu - objašnjava Budimir.
Oko 18 mjeseci bio je u mirovini.
- Ničim se nisam bavio, gluvario sam kod kuće u Sinju. Nigdje se nisam micao, nisam imao želju. Svega mi je bilo preko glave, zaželio sam se malo odmora. Ali, opet što da radim bez nogometa. Vratio sam se iz dosade. Žena ima svoje obveze, djeca imaju svoje obveze, a ja nemam nikakve obveza. Najveća mi je bila ujutro se probuditi. Što da radim od dosade pa sam se oko Alke, početkom kolovoza odlučio vratiti. Nisam mislio ništa ozbiljno, ali onda mi je došla ponuda iz Rudeša. Rekli su mi: “Ako ćeš se već vraćati, vrati se kako Bog zapovijeda, pokušaj još jednom, ako što bude - odlično, ako ne bude, ništa nisi izgubio.” Tako sam i došao, da probam ide li.
I ide dosta dobro. Kako je zadovoljan?
- Brojem golova jesam, naravno da je s obzirom na dugu stanku sve daleko iznad očekivanja i realno nije moglo bolje, ali daleko je to još od prave forme.
Zanimljivo, pet golova u sedam utakmica, a daleko je to još od prave forme...
- Nije to baš tako kako vi hoćete predstaviti. U tih sedam utakmica bio sam u samo sedam šansi. Da sam spremniji, da se mogu više kretati, sigurno bi ih bilo više. Puno bih više sudjelovao u igri. Ovako je teško raditi svih 90 minuta.
Pa na koliko je posto spremnosti?
- Ha-ha, na 80 posto. Ma nemojte me s 80 posto, to je Romanova izjava. Što ja znam koliko sam spreman - kaže referirajući se na legendarnu rečenicu Romana Obilinovića.
Budimir je neobičan lik, u Dalmaciji bi rekli pomalo grintav, čangrizav, nikad i ničim do kraja zadovoljan. Opet, s druge strane, pozitivac i čovjek koji se previše ne osvrće na ono što je bilo. Tražio ga je svojevremeno dok je bio u Ergotelisu i zagrebački Dinamo?
- Znam da se nešto spominjalo, a na čemu je tu zapelo, ne znam. Do mene ništa konkretno nije došlo, da je bilo toliko ozbiljno, valjda bi došlo do mene da odlučim.
Dugo u Grčkoj i Cipru
Devet godina proveo je Budimir u Grčkoj i Cipru, Ergotelis, APOEL, Panetolikos pa Enosis. Puno je poznatiji u tom dijelu Europe nego u rodnoj državi.
- Normalno, jer sam tamo ostavio veći trag. Pogotovo na Cipru, koji ima 800.000 stanovnika. Ako si igrao u velikom klubu, barem te polovica stanovnika zna. Tih devet godina bilo je sjajno, živio sam gospodski, kuća uz plažu. Više je bilo uživanje od profesionalnog nogometa. Ljudi su malo temperamentniji od nas, ali ako radiš svoj posao kako treba, što sam ja radio, onda stvarno uživaš.
Karijeru je počeo u Junaku iz kojeg je prešao u Hajduk sa 14 godina.
- Bilo je čudo, to je iskustvo koje svaki klinac u Dalmaciji sanja da ga doživi. Osvajali smo prvenstva, Kup, išli na turnir u Australiju koji smo na kraju i osvojili. Proputovao sam cijeli svijet s mladim uzrastima Hajduka.
Posudbe u Uskok, Mosor, Solin i Šibenik. Tek dva prvoligaška nastupa u Hajduku pod vodstvom Miroslava Blaževića 2005. godine.
- Bilo je tada previše sjajnih napadača u Hajduku, čak i u cijelom HNL-u. Blatnjak, Bartolović, Jelavić, Bušić, Erceg, Kalinić, Dragičević, Makarin... A i svi drugi prvoligaši imali su sjajne napadače.
Znači, nije osjetio nikakvu nepravdu što u Hajduku nije dobio pravu priliku?
- Pola sata kod Pule Staro Češko, pa petnaestak minuta protiv Cibalije na Poljudu, to je moja seniorska karijera u Hajduku. Nikome ništa ne zamjeram, za čime da žalim? Odigrao sam na stotine utakmica za mlađe uzraste i naravno da se nadaš nastupima za prvu momčad na velikoj sceni. Svi mi to sanjamo, nekima se posreći, nekima ne. To je tako.
Danas Budimir igra protiv Hajduka. Svojeg Hajduka?
- Naravno da sam navijač Hajduka, što vam je?! Gledao sam Hajduk u derbiju s Dinamom i oduševljen sam prvi poluvremenom, tako dobro nisu igrali godinama. Ubili su Dinamo i na kraju mogli izgubiti. Koliko sam god bio izvan hrvatskog nogometa, derbije sam uvijek pratio.
Ima li još šanse za preokret na vrhu ljestvice?
- Teško, jako teško. Dinamo je momčad koja je navikla osvajati prvenstvo, nisu to momci koji se tresu od uspjeha. Sad su komforni, igraju opuštenije i još su bolji. A drugima je svaki kiks koban.
Dinamu je zabio, hoće li Hajduku?
- Ako budem ikako mogao, zabit ću, a što ću… Ako ne budem mogao, što da radim.
Pitanje “bi li slavio gol Hajduku” baš i nema previše smisla. Nije baš slavio ni dosadašnje golove u HNL-u.
- Sad kad ste to rekli, ne sjećam se uopće slavlja svojih golova. Mislim da ih ni ne znam slaviti.
CIJELI INTERVJU S MARIOM BUDIMIROM PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI
Rezultati by SofaScore