DINAMO // piše: Tomo Ničota
Iza Dinama je jedna od najtežih polusezona zadnjih godina, Modri su odigrali 36 utakmica, dio igrača uopće nije prošao pripreme, neki su došli direktno s Eura, praktički bez odmora od prošle sezone. Pa još brojne reprezentativne akcije... Dinamo, treba reći, nije briljirao ove jeseni u HNL-u, bila su Dinamova izdanja i rezultati ispod visoke razine na koju je ova momčad naviknula svoje navijače i javnost. Bio je Dinamo u krizi, gubio bodove od tzv. malih (Slaven, Lokomotiva, Istra), pa i u derbijima (dvaput Rijeka, Osijek, Hajduk), nakon ispadanja iz Kupa od Rijeke došlo je i do promjene na klupi, Damira Krznara naslijedio je Željko Kopić. Dakle, jedna turbulentna jesen, koju je, svejedno, Dinamo završio na vrhu HNL-a! Iz krize su Modri izašli kao lideri i to, zapravo, govori o njihovoj snazi i (još uvijek) moći.
Pokazalo se još nešto, u čemu je Dinamo, na neki način, u prednosti nad konkurentima. Modri su završnicu prvenstva odradili, praktički, bez Petkovića, protiv Dragovoljca i bez Ivanušeca, dobar dio HNL sezone nije bilo Ademija... Znači, i kad ne igraju najbolji igrači, Dinamo ima resurse da dođe do pobjeda i drži vrh HNL-a. Naravno, pod uvjetom da su ostali u formi, da momčad igra na razini svojih mogućnosti. U Maksimiru su sad dobili i dosta manevarskog prostora. Pred Dinamom je prijelazni rok u kojem mogu osvježiti momčad, dovesti igrače na deficitarnim pozicijama (prije svega - krilo). Trener, tko god on bio, odradit će s kompletnom momčadi pripreme i Modri će, definitivno, na proljeće biti svježiji, odmorniji i spremniji nego su bili uoči početka sezone. Važno je i to što će u nastavku sezone imati puno manje utakmica nego najesen. Dakle, Dinama u Kupu više nema, u HNL-u je ostalo 17 dvoboja, ako ispadnu od Seville, odigrali bi ukupno 19 utakmica od veljače do svibnja, što je gotovo dvostruko manje od broja utakmica u prvom dijelu sezone. Čak i da prođu još koje kolo u Europi, nije takav kalendarski presing, a nema niti toliko reprezentativnih susreta.
Nekako se, dakle, čini da je najteži dio sezone iza Dinama, da je aktualni prvak uspio prebroditi krize, međutim, u Maksimiru moraju ozbiljno shvatiti prijetnju konkurenata, dati maksimum na svim razinama da Dinamo na proljeće bude bolji no što je bio u netom završenoj polusezoni. Jer, tada bi ukupna kvaliteta, koja je još na Dinamovoj strani, trebala isplivati i pokazati se ključnom u odlučujućim dvobojima sezone.
RIJEKA // piše: Siniša Lončar
Rijeka je od lovca postala lovina, najviše vremena provela je na čelnoj poziciji HNL-a. U ovakvoj konstelaciji snaga pri vrhu ova Rijeka teško može izdržati ritam i presing koji je sama sebi nametnula, jedini klupski cilj na terenu je Europa. No, kada su već poletjeli visoko, žele i dalje nastaviti letjeti, pa zašto ne i do najvećih visina. Da ne razmišljaju tako ne bi bili sportaši... Igra bez velikog klupskog imperativa mladoj momčadi svakako će skinuti dio tereta s leđa. Tomićevi puleni ove su jeseni, izuzmemo li posljednjih par susreta, igrali blizu svog maksimuma, lopta je bila darežljiva, ulazilo je puno toga što prije možda i nije. Ova mlada momčad svakako ima karakter i zajedništvo, pokazalo se to puno puta u susretima koji su otišli u korist Bijelih, baš kao što su se svi “posuli pepelom” kada nije išlo, nije se krivica prelila na posljednju liniju, jer svi igraju obranu.
Nema sumnje da će stručni stožer pripremiti Rijeku za proljetne izazove kako spada, opet će riječke trupe jurišati HNL travnjacima. Za fizikalije, baš kao i za veliki napadački potencijal nema straha, tu su karte otvorene. Zdravi Drmić, uz Vučkića koji će proći kompletne pripreme s klubom i probuđenog Obregona garantiraju, Rijeci veliki broj prigoda i pogodaka. Vrati li se i Abass na putanju kojom je u Rijeci startao (dva prekrasna gola Dinamu) Tomić će imati slatke brige koga staviti kao partnera u napadu “Josipu Velikom”.
Nešto lošija forma Domagoja Pavičića u posljednjih nekoliko susreta otkrila je određene slabosti u vezi. Kada “Pavketu” ne ide i Rijeka kašljuca, njegov sjajan pregled igre i lopte “s očima” nenadoknadiv su gubitak u špilu karata za prvenstvo. S obzirom na moguću prodaju Pavičića već ove zime (ugovor mu istječe na ljeto) i činjenicu da Selahi i Gnezda Čerin nisu taj tip igrača, Rijeci nasušno treba pojačanje (zašto ne i dva) u veznom redu koje će povezati linije u homogenu masu. Obrambeni dio momčadi doživljavao je najveće rotacije ove polusezone, tražio je Tomić dobitnu kombinaciju, dojma smo da najviše mjesta za napredak ima upravo u posljednjoj liniji.
Rijeka može do naslova uz navedene uvjete, uz dozu sreće, uz još veću podršku javnosti, uz još kvalitetnije suđenje na proljeće... Puno stvari bi se trebalo poklopiti za još jedan naslov prvaka, no ova će momčad pokušati to i ostvariti. Radi sebe samih prvenstveno, gladni su – pobjeda i trofeja. Momci, “res, non verba”, vi dajte svoj obol, na neke stvari ionako se ne može utjecati...
OSIJEK // piše: Gradimir Đukarić
Stroj, kako je momčad iz Gradskog vrta nedavno oslovio Goran Ljubojević, ne zaustavlja se već 112 dana. Osijek je polusezonu završio na diobi prvog mjesta, iza Bijelo-plavih je impresivna serija od 16 utakmica bez poraza, iza momčadi Nenada Bjelice je polusezona u kojoj je izgubila tek dvije prvenstvene utakmice (najmanje od svih u ligi), od sedam derbija s konkurentima na vrhu poražena je tek jednom... Kada se HNL sezona bude nastavila, malo tko će se među Bijelo-plavima uopće i sjećati kada su posljednji puta izgubili jer u trenutku kada 29. siječnja protiv Slaven Belupa u Gradskom krenu u natjecateljsku 2022. proći će točno pet mjeseci od zadnjeg Osijekovog poraza!
Preostalo je odigrati još 16 utakmica u prvenstvenoj utrci 2021./22., a Osijek je aktivno “u igri” za povijesni rezultat i zaista mu ne treba puno da bude još bolji nego što je bio ove jeseni. I bez eventualnih, rekli bismo i nužnih pojačanja u ofenzivnom dijelu momčadi, ostalo je unutar aktualnog kadra još dovoljno rezervi da se igra podigne na razinu više. Ako nakon zimske stanke Bijelo-plavi dobiju Ramona Miereza u golgeterskoj formi barem približnoj onoj iz prošle sezone, perspektiva Osijeka već će izgledati puno, puno bolje. Prošle sezone su Bijelo-plavi imali najboljeg igrača, ujedno i najboljeg napadača lige, a nakon 20 odigranih prvenstvenih kola nemaju niti jednog nogometaša čak ni među 15 najefikasnijih strijelaca u HNL-u. Snaga momčadi iz Gradskog vrta temelji se na čvrstoj obrani, već drugu uzastopnu sezonu najboljoj u Prvoj HNL, ali iz percepcije slabog učinka napadača, a njih trojica zajedno su zabila tek 8 od 29 golova Bijelo-plavih, zapravo je senzacionalno da je Osijek kraj 2021. dočekao u bodovnom egalu s Dinamom i Rijekom. Samo četiri momčadi u ligi zabile su manje golova od Bijelo-plavih.
Momčad Nenada Bjelice ne može se više isključiti u analizama oko mogućih raspleta sezone, Bijelo-plavi imaju dovoljno snažne argumente u šampionskoj utrci, iako u Gradskom vrtu uloge favorita prepuštaju drugima. Šanse Osijeka da na kraju sezone kroz cilj prođe prvi su “žive”, a prema aktualnom stanju ljestvice u teoriji su tek nešto slabije od Dinamovih, koji ima utakmicu manje (ali kojem slijede još tri utakmice protiv Hajduka, od čega dvije na Poljudu, dok je Bijelo-plavima preostao tek jedan dvoboj s Hajdukom i to u Gradskom vrtu), a bit će još i veće popravi li se realizacija.
HAJDUK // piše: Jurica Radić
Utakmica s Osijekom je pokazala da postoji značajan prostor za napredak, odnosno, prostor u kojem se momčad mora pojačati. Hajduk na proljeće ulazi s pet bodova zaostatka u odnosu na vodeći tercet, ali pritom ima i utakmicu manjka u usporedbi s Rijekom i Osijekom. Taj zaostali susret je poljudski derbi s Dinamom, što teoretski pruža mogućnost da Bijeli imaju tek dva boda minusa iza tri direktna konkurenta. Jasno, u najboljem scenariju. Ali, kada kalkulacije ostavimo po strani, razvidno je da Hajduk mora primarno pojačati momčad.
Da bi Bijeli vratili titulu na Poljud poslije 17 godina čekanja, za proljeće trebaju osnažiti ekipu u sve tri linije. Još jedan napadač koji bi se pridodao Livaji, zatim vezni s igrom “box to box” i kreativnom dimenzijom, te desni bek koji bi pojačao konkurenciju. Tri pozicije koje smo i ranije spominjali nužne su da bi se Bijeli još aktivnije uključili u borbu za titulu. Za brisanje bodovnog minusa neće biti dovoljno pobjeđivati u seriji protiv slabije plasiranih klubova, već će morati pobjeđivati i one bolje plasirane. Hajduk ima pozitivno ozračje, ima rezultatski niz koji je momčad napunio samopouzdanjem, ali pokazalo se u završnici jesenskog dijela da je potrebno još “dodati gasa” kako bi se Bijeli još više približili samom vrhu. Neriješenim ishodima s Lokomotivom i Osijekom ipak su izgubili pobjednički ritam kojeg su stvarali u prethodnih mjesec i pol dana, potvrđujući tezu da još uvijek nije složena momčad za prvaka. Koliko će pritom trebati novca uložiti u kadar delikatno je pitanje, ali sigurno je da će investicije biti pozamašne jer u zimskom mercatu manji je izbor igrača na raspolaganju.
Za Hajduk je pozitivna već sama činjenica da su se Bijeli nakon oscilirajućih izdanja iz sredine jeseni do kraja polusezone ipak profilirali kao ozbiljan kandidat za naslov. Ali, prvenstvo je maraton, dugo je i treba širinu kadra kojeg, ukoliko žele do titule, Jakobušić i Nikoličius moraju osnažiti kvalitetnim pojačanjima. Dva prethodna prijelazna roka jako su dobro odradili, u svakom se momčad bitno pojačala, ali za titulu treba nastaviti sa započetim poslom. S tri kvalitetna pojačanja imaju hajdukovci pravo nadati se da će njihove šanse iz prosinca bitno porasti do travnja, da će s četvrtog mjesta doći čak i do prvog. Bodovna razlika pruža Dinamu ulogu favorita, ali poznavajući upornost i ambiciju Jakobušića, napravit će sve da Hajduk iz sadašnje sjene, s četvrte pozicije, dođe do prve.