Nakon Dinamova blijedog izdanja u Puli, u pretposljednjem prvenstvenom kolu, trener Zoran Mamić kazao je:
“Ovo je sigurno najlošiji Dinamo od 2005. godine naovamo.”

Iako je potom mlada postava, bez niza prvotimaca, dobila Varaždin i u vedrom raspoloženju podignula pehar prvaka, zaintrigirala je ta usporedba s vremenom kad su Modri igrali ‘ligu za bedaka’, kako su je sami prozvali, i u njoj patili i jedva čekali kraj. Tog ljeta za trenera je stigao pokojni Josip Kuže s pomoćnicima Tomislavom Obradovićem i Džemalom Mustedanagićem.

Karakterni igrači

Tim povodom porazgovarali smo s Obradovićem i tražili da usporedi proljeće 2005. i 2020. Što su zatekli tada, a kako je danas? Stanka je kratka, sljedeća sezona je pred vratima.

Obradović s bivšim šefom Kužeom

- Dinamo je loše igrao nastavak prvenstva, ali ova momčad bolja je od one iz proljeća 2005. godine. Mi smo tada došli na ekipu koja je bila pogrešno selekcionirana, napravili smo novu selekciju i tako krenuli pobjedničkim putem. Danas, ipak, Dinamo ima gotovo sve igrače koji su umalo prošli skupinu u Ligi prvaka. Osim Danija Olma. Nogomet koji je Dinamo igrao može se okarakterizirati kao najlošiji od 2005. godine, ali igrači nisu najlošiji - kaže Obradović, koji je s Kužeom radio još u Interu, a potom ostao i sa Srećkom Bogdanom te im je u samom finišu pobjegao iz ruku naslov prvaka 2004./05. Što mu je bila i pozivnica za Maksimir.

Što ste tada napravili da je Dinamo od najgoreg postao dominantan i da je punio stadion. Gotovo preko noći kriza je bila kao rukom odnesena?
- Stigli su u momčad karakterni igrači poput Vedrana Ćorluke, kojeg smo vratili iz Intera, Luka Modrić je bio par mjeseci u Dinamu, ali tek je s nama došao na svoje, imali smo Eduarda… On su radili razliku i povukli ekipu. Stvorila se kemija, entuzijazam svih i glad za pobjedama. To su prepoznali navijači, Dinamo je igrao lepršav nogomet.

Nitko kao Ćorluka

U redu, no koji su bili Kužeovi ključni potezi?
- Prilagodio je sustav igre igračima koje je imao i gajio napadački nogomet. Dinamo mora tako igrati jer kad pobjeđuje s 1:0 ljudi ga neće gledati.
Kakav je Kuže bio trener? Otišao je u legendu.

Tomislav Obradović svojedobno na klupi nogometne reprezentacije Ruande

- Vrlo inteligentan. Razumio je igru i način razmišljanja igrača. U ono vrijeme malo je trenera radilo na napadačkom nogometu, a on je na tome inzistirao.
Povijest je pokazala, stasale su svjetske zvijezde. Kako je bilo trenirati igrače od kojih su neki upravo pod vašim vodstvom postali A reprezentativci?

- Meni lako, jer s njima sam radio već u Interu. Iako su igrački rasli i postajali zvijezde, naš odnos bio je jednak kao kad su igrali svoje prve prvoligaške HNL minute u Zaprešiću. Žao mi je zbog nesreće s ozljedom koju je imao Eduardo. Mislio sam da će i Modrić, i on, i Ćorluka, napraviti velike karijere. Možda je Ćorluka postigao manje nego što mu je bio potencijal, ali zdravstveni problemi su ga ograničili. On je, po karakteristikama, prije svega po inteligenciji, razumijevanju igre, najbolji stoper u povijesti hrvatskog nogometa. Nitko mu nije ni blizu. To mu je urođeno. Nisam mu to dao ja, niti bilo koji drugi trener.

Koliko je danas Dinamova slika drugačija?
- Današnji igrači već su igrali Ligu prvaka i po svim novinarima napravili najveće rezultate kluba. Očito je došlo do zasićenja, a vrlo je često, kad učiniš nešto značajno, da na površinu isplivaju i osobni interesi. Na treneru je da pomiri sve te karaktere i sitne interese. No, neovisno o viđenom pod Igorom Jovićevićem i Zoranom Mamićem, već i pod Nenadom Bjelicom je Dinamo, nakon što je otišao Dani Olmo, imao velikih problema. Zato što je ostao bez ključnog čovjeka, a nije promijenio način igre. Mamić bi trebao napraviti doselekciju igrača i posložiti drugačiji sustav igre, sukladan osobinama igrača koje posjeduje.

Majstor sve vidi

Što bi po vama trebao napraviti? Vidite li nekoga tko bi ih pojačao, a nisu ga uzeli?
- Vidim. I to već određeno vrijeme. Radi se o Marku Toliću iz Lokomotive. On je najrazvojniji igrač u HNL-u. Puno bolji od svih koji su trenutačno u Dinamu i koji dolaze u Dinamo. Da se mene pita, Tolić bi bio ta polušpica, špilmaher oko kojeg se vrti igra. To bi bio prvi potez. Zatim su važna kvalitetna krila, dok na poziciju defenzivnog veznog mora doći netko tko kuži i gradi igru.

Kupili su Kristijana Jakića iz Lokomotive.
- Možda on može biti taj. Tako bi Dinamo imao širinu, da može doći pred gol i drugačije, a ne samo preko bokova. Zbog toga je ključan majstor poput Tolića, koji sve vidi i distribuira. Petković mora postati pivot, pravi gol-igrač. Poput Lukakua u Interu. Kad primi loptu u kaznenom prostoru, to je dar-mar.

Zanimljivo, mnogi su komplimentirali Toliću, ali još nismo čuli da mu netko udjeljuje takve epitete. Dinamo je iz Lokomotive kupio Kastratija, Jakića i Karačića, a nije uzeo Tolića…
- Ne mogu ući u njihov način razmišljanja, možda žele drugačiji način igre. Moje je mišljenje da nisu doveli najboljeg igrača Lokomotive. Tolić ima reprezentativni nivo, može biti budućnost Vatrenih. Vjerujem da će se razvijati i tom pravcu i ako ostane u Lokomotivi.

S kojim biste ga velikim igračem usporedili?
- S Robertom Prosinečkim. Ima rješenja koja samo on vidi, a mi ostali ih uočimo tek kad to odigra. To čini razliku između velikih i ‘običnih’ igrača. Tolić može biti veliki igrač.
U Dinamu su Ivanušeca i Majera u zimi proklamirali kao nasljednike Olma.
- Oni i Olmo dva su različita stila nogometa. Ivanušec i Majer igraju samo s loptom, a Olmo prednost radi bez lopte. Koristeći prostor i dolazeći u pozicije iz kojih je opasan.

Frajer i znalac

Krivo su procijenili da će oni biti nasljednici?
- Nisam ni pomislio da će biti.
Može li Dinamo u Ligi prvaka napraviti nešto nalik lanjskoj sezoni?
- Može. I trebao bi. Već su stekli određeni autoritet u Europi jer većina igrača iza sebe ima dvije vrlo dobre sezone. Dakako, to što sam istaknuo Tolića ne znači da ne mogu posložiti ekipu koja će forsirati drugačiji način i također biti uspješna.

Zoran Mamić vratio se iz inozemstva kao igrač te 2005. godine. Jedan je od onih koji su pridonijeli da se Dinamo ekspresno digne. Trenirali ste i Mamića i pomoćnika Damira Krznara. Kako ih danas vidite kao trenere?
- Oni su se već dok su bili igrači ponašali kao treneri, tako su funkcionirali na terenu. Kod Krznara se to vidjelo po svemu, od pristupa treningu nadalje. Kasnije je u Akademiji HNS-a bio vrlo sustavan i temeljit. Mamić i on su dobar spoj. Ono što ne može Krznar, može Mamić. To je kombinacija jednog koji je frajer i drugoga koji sve zna.

Imam još ambicija

Kažete da je Zoran Mamić frajer?
- Kao trener ima pristup koji je dobar. Zato se probio na tu poziciju na kojoj se nalazi, nije mu to nitko poklonio.
Je li problem ponovno napraviti atmosferu u svlačionici? Neki će reći da odnos kluba s igračima nije na visini…

- To uopće nije problem. Igrači razmišljaju samo o sebi. Sad su nove okolnosti, oni će se prilagoditi. Svatko gleda svoju perspektivu. Proteklih mjeseci izgubili su natjecateljski motiv, no sad kreće nova priča - konstatirao je Obradović, koji ne radi kao trener još od 2010. godine kad se vratio iz Ruande gdje je bio izbornik mlade reprezentacije. Zašto?
- Mnogo je razloga, objektivnih i subjektivnih. Imam ambicije i mislim da ću se vratiti trenerskom poslu. Pa tek sam u 52. godini. U najboljim godinama za trenere.