Reprezentativna pauza uvijek je dobro vrijeme za analize i statistike, traženje nekih brojki koje inače nisu u prvom planu. Recimo, pronašli smo podatak da od igrača koji su ove sezone igrali za Dinamo, a više ne mogu igrati za mlađe kategorije, još njih osmorica nisu zaigrala za A reprezentacije svojih država. To su: Zagorac, Lauritsen, Theophile, Dilaver, Tolić, Špikić, Andrić i Jurić. Svi ostali već su osjetili tu najveću čast, tko zna, neki od navedenih možda će i dočekati da i oni vide kakav je to doživljaj.
A jedan od onih koji su redoviti reprezentativci jest i Amer Gojak, koji je i sad s reprezentacijom BiH, tamošnji izbornik Ivajlo Petev vjerojatno će mu dati određenu minutažu i protiv Kazahstana i Ukrajine. Međutim, Gojak od svih Dinamovih aktualnih reprezentativaca ima najmanju minutažu u klubu na početku sezone, sasvim je pao u drugi plan.
Zapravo, neočekivano s obzirom na način na koji se ljetos vratio iz Torina. Podsjetimo, Torino je odugovlačio s odlukom hoće li ga otkupiti, Dinamu se žurilo, znajući da bi mogao otići Majer, a možda i još koji veznjak (otišao je Jakić), Modri su hitno zvali Gojaka da se pojavi na početku priprema u Sloveniji. Otpočetka s tim transferom u Torino štošta nije valjalo jer trebao je biti transfer, a ispala je posudba s mogućim otkupom, završen je u “pet do 12” zadnjeg dana prijelaznog roka, očito, ne baš kako su svi zamišljali. I onda, kad se Gojak trebao vratiti u Maksimir, Torino je “cinično” odugovlačio.
Talijani ga nisu željeli pustiti prije službenog isteka posudbe 30. lipnja, došao bi tada Gojak, praktički, na sam kraj priprema. No, Dinamo je inzistirao, uspjeli su svi nekako iščupati Gojaka iz Torina i on se pojavio u Moravskim Toplicama drugi dan priprema. Tako je prekinut taj “kratki spoj” s Torinom, Gojak je bio, praktički, na novom početk, ali vjerojatno s velikim očekivanjima. Jer, ako te Dinamo tako silno želi vratiti, a bili su u Maksimiru spremni čak i da trenira negdje u tajnosti ako ga Torino ne pusti navrijeme, onda to valjda znači da s njim ozbiljno računaju.
Međutim, Gojakova sezona krenula je u sasvim drugom smjeru. Dobro, treba priznati, došao je “na gotovo”, tu je bila momčad koja je lani došla do četvrtfinala Europske lige, većina konkurenata je u startu bila u prednosti. No, u međuvremenu je otišao Lovro Majer, pa je otišao i Kristijan Jakić. Isto tako, Arijan Ademi bio je dugo izvan stroja zbog ozljede, a čak je Marko Bulat imao manjih problema s ozljedom, pa nije ni on bio standardan. Bez obzira na sve te okolnosti, Amer Gojak skupio je dosad samo 358 minuta. Najmanje od svih aktualnih reprezentativaca!
Više od njega odigrali su i Lirim Kastrati, koji je već više od mjesec dana nije u Maksimiru, a i Dino Perić koji je još i dulje ozlijeđen. Samo triput bio je Gojak dosad starter, protiv Slavena Belupa zamijenio ga je Krznar već na poluvremenu, protiv Lokomotive upisao je 76 minuta, a protiv Orijenta u Kupu 58 minuta, čak i tamo nije dobio punu minutažu. Sve ostalo dobivao je na kapaljku, “rekord” u Europi bila je ova utakmica u Genku, gdje je odigrao zadnjih 26 minuta. Niti protiv Hrvatskog dragovoljca nije dobio priliku, čak niti s klupe.
Zašto je Gojak pao tako duboko u drugi, čak i treći plan? U ono malo minuta što je igrao ne može se zaključiti da je Gojak u nekoj strašno lošoj formi, nije niti stigao nešto pokazati. Je li tu nastao neki novi “kratak spoj” ili Damir Krznar ne vidi Gojaka u svojoj ideji igre? Čak niti kao jednu od prvih alternativa? Ako je tako, zašto su uopće toliko inzistirali u Dinamu na njegovom povratku, bili spremni riskirati i kaznu sazna li se da trenira s njima? U svakom slučaju, Gojak je trenutno ponajveća maksimirska enigma, no neki razlog zašto igrač koji je zabio neke važne i povijesne golove za Modre igra toliko malo sigurno postoji. Vidjet ćemo vrlo brzo hoće li mu se status promijeniti, hoće li do zimske stanke više igrati ili njega u Dinamu, zapravo, ne računaju. Unatoč velikom ljetnom presingu na njega i Torino.