U četvrtak, 16. travnja 2020., službeno završava Bjeličina era u Maksimiru. Znamo po čemu će ostati zapisana u analima - po Dinamovu europskom proljeću 2019. nakon 49 sušnih zima u Maksimiru. Plave dane po zimovanju kroz Europsku ligu pamtit će i Nenad Bjelica kome je to bio najveći uspjeh u trenerskoj karijeri. Plus tri osvojena trofeja, dva naslova prvaka i Hrvatski kup 2018. u Vinkovcima protiv Hajduka.
Do dolaska u Maksimir, u riznici trofeja imao je s WAC-om prva mjesta u austrijskoj regionalnoj ligi (2010), pa u drugoj ligi (2012.).
Austrijski WAC (Wolfsberger AC) dosad je bio i jedini klub u kojem se Bjelica kao trener zadržao duže nego u Dinamu - tri sezone od 2010. do 2013. godine. WAC je vodio u 118 utakmica, Dinamo u 99, ali uz puno bolji postotak pobjeda - 71 u 99 utakmica, dok je u WAC-u imao uspješnost ispod pedeset posto, 52 trijumfa u 118 mečeva.
Poslije tri sezone u WAC-u, Bjelica se nigdje nije zadržao tako dugo kao u Dinamu - 23 mjeseca ili točno 702 dana od 15. svibnja 2018. godine - u Lechu iz Poznana proveo je nepune dvije sezone (618 dana), u talijanskoj Speziji ni sezonu i pol, a u Austriji Beč tek pola sezone 2013./14.
S bečkom Austrijom ostvario je u skupini Lige prvaka statistički istovjetan rezultat kao i s Dinamom prošle jeseni - 1 pobjeda, dva remija i tri poraza u grupnoj fazi.
Ove sezone neće dodati novi trofejni domet u trenerskom CV-ju. Najveći od svih, krunu karijere, što bi i Dinamu i Bjelici bilo prolazak u europsko proljeće kroz Ligu prvaka, odnijeli su Šahtarovi golovi u 93. i 98. minuti. Mogućnost za novi trofej u Hrvatskom kupu odnijela je riječka bura (poraz u četvrtfinalu na Rujevici 1:0), a potvrdu treće titule prvaka u nizu pojeo je koronavirus.
Bjelica je kao šef momčadi bio najzaslužniji i potpisivao je sve Dinamove uspjehe u protekla 23 mjeseca, a kao neosporni autoritet postavio se i u kolektivnom odbijanju predloženog smanjenja plaća igračima, stožeru i njemu osobno zbog korona krize. Igrači su, kao i uvijek, bespogovorno slušali i slijedili vođu.
Zbog čega je Bjelica zauzeo takav tvrdi, kategorički NE, saznat će se valjda nakon službenog raskida. Za 23 mjeseca u Maksimiru dosad mu je isplaćeno 25 milijuna kuna. Posljednju plaću od 150 tisuća eura mjesečno primio je u ožujku, a isplaćene su mu i sve dodatne premije za rezultate u Europi. U igri je i otpremnina od milijun eura.
Dinamo nikad nije izdašnije plaćao trenera, niti je Bjelica igdje imao takav ugovor. Već po dolasku u Zagreb u svibnju 2018. godine potpisao je ugovor (do 31. svibnja 2020.) na 100 tisuća eura bruto mjesečno, plus premije i bonusi za rezultate u Europi, a godinu dana prije isteka, lani u lipnju, podebljan je na 150 tisuća eura mjesečno do lipnja 2021. godine.
Ukoliko bilo što od toga ne odgovara istini, Bjelica i igrači mogli su svoju stranu priče već iznijeti pred navijače. Prilično bezbolno i ‘jeftino’ u njihovim relacijama. U klupskom pravilniku maksimalna kazna za istupe u javnosti bez odobrenja kluba iznosi od 1000 do 20.000 eura. Nema prijetnje otkazom, nema teže sankcije od 20 tisuća eura. Otkad je ta stavka ubačena u plavi zakonik, nikad nije primijenjena i još nitko nije platio ako se oglušio o pravilnik.
Ta klauzula unesena je, uzgred, nakon što je Ante Ćorić u intervjuu SN, 2017. godine prozvao tadašnjeg trenera Peteva i omogućio nam naslov “Petev laže, zabio mi je nož u leđa”. Ni mladi Ćorić nije bio sankcioniran zbog napada na trenera, ali se klub odlučio zaštititi od istupa koji mogu narušiti idilu unutar zidova.
Kakvi su bili ti odnosi između uprave i svlačionice dok koronavirus nije napao ugovore trenera i igrača? Nenad Bjelica govorio je zimus o tome kad je Dinamo u Sarajevu bio proglašen najboljim sportskim klubom u regiji:
- Mi svi zajednički stvaramo rezultat. Bez mojih igrača, stožera i svih ljudi u klubu ništa ne bi bilo moguće. Zdravko Mamić je godinama stvarao ovaj Dinamo. Organizirao je klub, zajedno smo stvarali ovu momčad, doveo je i Olma i Petkovića i Oršića, nisam ja. Nisam radio s puno ljudi koji razumiju nogomet tako dobro kao on. Dinamo je bio veliki klub kad smo mi došli, kao što će to biti i nakon nas, a Mamićeve su zasluge u tome najveće.
Bjelica se u tom plavom snu zadržao samo malo duže od svog prosječnog trenerskog vijeka u jednom klubu - 18 mjeseci po Transfermarktu. Na rastanku očito neće biti previše suza, na stolu je još uvijek dovoljno milijuna za utjehu.