Ako ste se ikad pitali kako bi izgledao taj radosni kaos da Dinamov dres nose Franck Ribery ili Arjen Robben, u srijedu vas je Mislav Oršić počastio besplatnom simulacijom. Krilni napadač plavih predstavio se kao sretan spoj dvojice Bayernovih velikana, Kada bi zamahnuo, od njegova bi lažnjaka pucali kralješci suparničkim bekovima. Kada bi ubacio u petu ili šestu brzinu, poput ptice trkačice, mig-mig, za leđima bi u oblaku prašine ostavio na tlu nemoćnog Todorovića. Na koncu, kada bi "zacvikao" i naciljao metu desnicom, loptu bi nepogrešivo zakucao u rašlje. Očistio je Oršić prašinu iz Kalinićeva gornjeg kuta spektakularnom praćkom u 16. minuti za izjednačenje, a dvije minute poslije novim projektilom na isto mjesto počistio je ne samo ostatke prašine nego i Hajdukova samopouzdanja, neočekivano nabujalog u uvodnih pet-šest minuta utakmice.
Iz nekog neobjašnjivog razloga Hajduk poput kriptonita gasi napadačku moć Brune Petkovića, on niti u srijedu nije uspio matirati bijele, ali zato Mislava Oršića redovito napuni energijom i nadahnućem. Još kao poletarac zaprešićkog Intera on je otvorio račun kod Hajdukovih golmana, tada je zabio svoja prva dva gola "majstoru s mora", a otkako nosi plavi dres Hajduk je prerastao u najdražu Oršićevu mušteriju. Do srijede im je utrpao dva, a u srijedu novim "doubleom" već istaknuo kandidaturu da se umiješa u borbu za najefikasnijeg igrača u povijesti derbija (Eduardo 7, Caktaš 6, Cvitanović, Gavranović po 5...).
Ovakvim predstavama Oršić se iz Dalićeva predsoblja pomiče prema prvih jedanaest nacionalne momčadi. Dosad je pored Perišića, Rebića i Brekala mogao računati samo na "trash time", ali njegovu brzinu, moć i golgeterski potencijal bilo bi šteta dalje ignorirati. Uostalom, brojke su najjači argument u rukama 28-godišnjeg strijelca - u dvije i pol maksimirske sezone postigao je 45 golova za Dinamo.
Ako je Oršić, barem na jedno poluvrijeme, utjelovio Robbena, Dinamo je nakon ranog gostujućeg vodstva uskočio u ulogu Bayerna. Znate taj film kada ambiciozan gost uhvati vječnog njemačkog prvaka na spavanju, samo kako bi ga Lewandowski, Gnabry i društvo otpuhali s terena. Plavi se uragan spustio prema Kaliniću, ali kako se brzo podigao, jednako brzo je i oslabio. Zacijelo i zbog ozljeda: domaćin je već u prvih tridesetak minuta morao mijenjati dvojicu igrača i fizionomiju momčadi. U drugom poluvremenu manje-više ravnopravan nogomet. Hajduk se konsolidirao i kroz ambiciozne akcije Atanasova, Caktaša, Jakoliša i Umuta držao Livakovića na prstima. Na startu drugog dijela Dinamov vratar je, kao i na startu utakmice, bio promatrač zbivanja u vlastitom petercu. Imao je sreće jer Bulut je iz neposredne blizine uzdrmao gredu...
Kada podvučete crtu, Dinamo je rezultatski uvjerljivo stigao do bodova, ali treći put zaredom ostavio je dojam ranjive momčadi koja uz ovakav defenzivni propuh ne treba računati na produženi boravak u Europskoj ligi. Hajduk je nagovijestio da bi se pod Tramezzanijem mogao probuditi iz vječne letargije, ali ima u igri splitske momčadi više crno-bijelih meandara nego na Kniferovim platnima i trebat će talijanskom "misteru" vremena da kadrovski, stilski i rezultatski uravnoteži priču...