DINAMOVA LEGENDA PROGOVORILA 'Kranjčar je većinom vozio u rikverc,a za Olića je trebalo senzibiliteta'

Velimir Zajec živi u dvije države naglašenih različitosti, Grčkoj i Hrvatskoj, jedino u nogometnom smislu nema velike razlike. U Grčkoj je dominantan Olympiacos iz Pireja, u Hrvatskoj Dinamo. Iako su obje države pritisnute teškim dugovima, za nogomet ima novca. Barem za vodeće klubove...

- Olympiacos je po novcu, moći i logistici debelo ispred svih. Iako su se PAOK, AEK i Panathinaikos počeli opravljati, još su daleko ispod Olympiacosa. AEK je imao turbulentno razdoblje, padali su sve do treće lige zbog financijskih dubioza, sada su se definitivno oporavili. PAOK također raste, zahvaljujući novcu Savidisa, ruskog Židova koji, osim bogatstva, ima izuzetno odanu publiku i naglašenu ambiciju da otme primat klubovima iz Atene. Ipak, dominacija Olympiacosa dugo će trajati jer su najbogatiji. Odlaskom Vardinoyanisa iz Panathinaikosa, taj je klub počeo voziti "spust". Nisu siromašni, ali navijači imaju prevelike ovlasti, kao da kopiraju Hajduk. Navijači su najvažniji segment kluba, ali se ipak mora znati tko investira, tko kupuje i prodaje, tko odlučuje...

Igor Tudor je dobio otkaz u PAOK-u. Je li vas to iznenadilo?

- Dobro je počeo, ali nije imao igrače s kojima bi se mogao suprotstaviti Olympiacosu. Na žalost, Tudor se upustio i u nepotrebne konflikte, svađao se s igračima i upravom preko medija, a kada dođe do toga - gotov si! Pravda ga što mu uprava nije kupila superkvalitetne igrače, a imao je još jednu barijeru. Strani trener u Grčkoj, koji ne zna navike i jezik, gotovo je bez izgleda. Bez poznavanja mentaliteta i jezika ne možeš osjetiti bilo momčadi, a još ako izgubiš zaštitu predsjedničke lože, osuđen si na otkaz.

Gordan Schildenfeld danas igra u velikoj formi u Dinamu, vratio se u reprezentaciju. Kako je igrao u Panathinaikosu?

- I u Ateni je igrao vrlo dobro, međutim, peh s ozljedama ga je pratio. Šifo je nogometni znalac, siguran na lopti, dobre tehnike, dobro čita igru, nije klasični stoper, već zna otići i u suparnički šesnaesterac...

Idućeg tjedna BBB-i će proslaviti 30 godina postojanja. Bili ste s njima od prvih dana, duboka je to i nikad prekinuta veza?

- Uvijek sam bio na njihovoj strani, navijače treba razumjeti. Iako ih nikad nisam pokušavao usmjeravati, oni će sami izabrati lidera i put. Jedino tako se mogu izbjeći podjele na frakcije i međusobni sukobi. Oni su neizostavni dekor nogometnog stadiona, vjetar u leđa bez kojega niti jedna momčad ne može ostvariti opipljiviji rezultat. To je i najveći Dinamov problem, teško je biti inspiriran praznim tribinama. Treba ih prihvatiti kao bitan dio kluba, s njima se klub treba baviti...

U Dinamu su zapostavljani?

- Odguralo ih se od kluba, teško je slijepiti polupane lončiće.

Privatizacija bi vjerojatno bila jedina mogućnost da se premosti jaz između kluba i navijača?

- Korektna privatizacija je jedino rješenje. Klub ne može živjeti isključivo od prodaje igrača, mora se naći grupa poslovnih ljudi, grupa koja ima široku lepezu djelatnosti, a jedna je i nogometni klub. I novi vlasnik mora biti svjestan da je nogometni klub bunar, koji guta puno novca. Dinamo je crkva u koju se donosi, a nikako ne iznosi, nikada ne računajte na profit.

Vidte li u Hrvatskoj grupu, koja bi mogla privatizirati Dinamo?

- U ovom času ne vidim, iako kod nas ima velikih grupa, koje bi mogle investirati u Dinamo. Najveći problem će biti uvjeriti navijače da dolaze ljudi zdravih ideja i poštenih namjera, koji će popraviti klupski rejting i u europskom smislu. Kada je u pitanju privatizacija, navijači su jako osjetljivi.

U medijima se upravo vrti vijest da je Niko Kranjčar u 31. godini potpisao za beznačajni NY Cosmos. Nitko nije očekivao tako brz kraj i bijeg u anonimnost jednog od najnadarenijih hrvatskih nogometaša?

- Prema znanju i talentu, trebao je napraviti puno veću karijeru. Iza njega je stajala obiteljska povijest, otac mu je bio vrhunski igrač, Niko je trebao postići više. Makar je igrao u tri premierligaška kluba, grijeh je što nije postao dio svjetske nogometne kreme. Nije mi jasan. Čini mi se da je problem u voljnom elementu, zadovoljio se malim. Iako je imao pristojnu karijeru, to nije ni pola njegovih mogućnosti. Da, veći dio karijere vozio je u rikverc...

Ivica Olić se nije elegantno rastao od hrvatske reprezentacije. To svakako neće podići atmosferu uoči Europskog prvenstva?

- Vjerojatno je u pitanju pogreška u komunikaciji, no svaki igrač koji je odigrao 50 i više utakmica za reprezentaciju mora imati poseban tretman u nogometnom savezu. Ako se žele dostojno oprostiti od Saveza, treba im to omogućiti. Ne smije se zanemariti dečke koji su ginuli na terenu, a Olić je svakako jedan od njih, on je ikona hrvatskog nogometa. Malo više senzibiliteta ne bi škodilo.

Zanima li vas povratak u hrvatski nogomet, sa 60 ste zašli u 'pravo doba'?

- Teško se prilagoditi hrvatskom nogometu, osim Dinama, svi se bore za goli život. Hrvatska mi puno znači, iskustva mi ne manjka. Mogu raditi i druge poslove, osim trenerskog, bio sam i sportski direktor, funkcionar, ne bojim se prihvatiti bilo kakvu poziciju, niti me sram bilo kakvog posla. U svakom poslu iznad svega je dostojanstvo i u tom slučaju rado bih se vratio...