Od Zlatka Škorića Dinamo nije imao boljeg golmana. Ti ga se i ne sjećaš, pokojni je, ali ja sam ga gledao. Svaka ti čast, čudo si - rekao je Dinamovu vrataru, koji je do kaznenog udarca u 88. minuti držao “modre” na životu, Lokomotivin direktor Božidar Šikić, priznavši posredno i da ima više godina nego što se na njemu vidi. Dominik Livaković, koji vrlo dobro zna tko je bio Škorić, iako ga nije mogao gledati, skromno je odgovorio, “hvala, znam tko je bio Žoga”.
- Nije dobro završilo za nas. Imali smo puno prilika u prvom poluvremenu, šteta što nismo zabili i eto... Kasnije se osjetilo što nije bilo Petkovića, no idemo dalje, trebamo ovo što prije zaboraviti, a Lokomotivi želim svu sreću u daljnjem natjecanju, dobra su momčad, nisu slučajno u finalu Kupa - rekao je Livi, koji je prvu loptu obranio glavom, bolje reći pogodio ga je Čeliković: - Sve za Dinamo!
Večer vratara
Bila je to večer vratara; Ivo Grbić bio je “igrač utakmice” u prvih 45 minuta, u nastavku, pak, Livaković: - Čestitao sam mu. Dobro je bilo. Ja treniram, trudim se da budem što bolji i eto.
Priznao je prvi vratar hrvatske A-reprezentacije da je odmah nakon Karačićeva udarca koji je pogodio Morinu ruku posumnjao na kazneni udarac: - Više mi je izgledalo kao da jest nego da nije, a pogledao je sudac i na snimci. Jedino je možda na Gavranoviću prije te akcije bio prekršaj, vjerojatno premalog intenziteta, ali tako je kako je.
Ivo Grbić rjeđe od Livakovića izlazi pred novinare, pa je iskoristio priliku da “otvori dušu”: - Svaka čast cijeloj momčadi i svima u klubu, od predsjednika, direktora do čistačica, svih igrača i stručnog stožera. Svima treba zahvaliti na ovoj sezoni u koju smo krenuli s tri poraza u nizu i svi mediji i komentatori su nas počeli svrstavati u borbu za ostanak nakon što u prva tri kola nismo zabili ni gol. No, toliko smo vjerovali u sebe, slagali se i Bog nam je to vratio. Igramo nogomet bez navijača i velikog novca, svi imamo podjednake plaće, a borimo se za Ligu prvaka i u finalu smo Kupa, dok neki klubovi u Hrvatskoj, ne mislim tu na Dinamo, ulažu, imaju navijače i sve, ali nemaju dušu kao mi - rekao 24-godišnji Splićanin i gotovo u jednom dahu nastavio:
- Čujete i sami slavlje iz svlačionice, to je nemoguće, taj duh nas je izvukao. U prvom poluvremenu nas je Dinamo držao u našem 16-ercu, no mi smo se branili s dušom i srcem, dali sve od sebe i na kraju nam je to dragi Bog vratio. Jednostavno, hvala svima, dišemo kao jedan. I zato smo pobijedili. I to Dinamo koji je možda među 20 najboljih klubova u Ligi prvaka ove sezone!
Pretpoziv
Grbić je za razliku od Slaven Belupa i Osijeka ovaj put branio bez pogreške, a odlično se snašao i u situaciji kad ga je Ademi lobao nakon pogreške (Mersinajeve, a ne Kovačićeve!). Uzvratio je i čestitke Livakoviću:
- Reći ću vam iskreno, iako sam još vruć, otkad sam došao u Lokomotivu puno učim od Livoga, koji već nekoliko sezona odlično brani u kontinuitetu za Dinamo, a prije je držao Zagreb. Skidam mu kapu, tako je mlad, a tako ponizan i skroman. Postao je prvi golman reprezentacije, a brani u HNL-u. Svi mi golmani iz HNL-a možemo na neki način biti počašćeni, pa tako i ja što sam dobio pretpoziv za Katar, koji je trebao biti aktiviran i drago mi je da me izbornik vidi, da sam se svojom kvalitetom dokazao i dat ću sve od sebe da jednog dana budem konkurencija Livakoviću u nacionalnom dresu - poručio je Grbić.
“Match-winner” je ipak bio Marko Tolić (23), ofenzivni vezist čijim je ulaskom s klupe u 53. minuti Lokomotiva postala ofenzivno opasna, dubinske lopte napokon su počele pronalaziti suigrače. Dvaput ga je zaustavio Livaković bravuroznim obranama, treći put nije mogao.
- Osjećaj je poseban, osobito meni kao rođenom Zagrepčaninu, koji se već nakon dvije godine treniranja u Sesvetama priključio Dinamu, u čijoj sam nogometnoj školi odradio veći dio svog nogometnog razvoja i sigurno mi je ovo jedan veliki poticaj i pokazatelj meni da sam na pravom putu. Ponosan sam što sam zabio gol za mene najvećoj momčadi na Balkanu, koja je jesenas radila to što je radila u Ligi prvaka, više manje isti igrači igrali su i sada. Zahvaljujem dragom Bogu, ovo je dokaz ovoj momčadi na kakvom smo putu, iako smo već najavili da smo za velike stvari. Obični ljudi nam ne vjeruju, ali nakon svih utakmica ove sezone pobjeda nad Dinamom je sigurno najveća - rekao je Tolić, strijelac 12 pogodaka ove sezone u prvenstvu i kupu.
Iskorištavanje prilika
Nije se usudio Livakoviću u 89. minuti lupiti “panenku”, što smo svi na tribini glasno pomislili: - Mislim da je to vrlina, jer malo se igrača na tako nešto odlučuje, to pokazuje raznovrsnost udarcima s bijele točke i daje dodatnu nesigurnost vratarima. Ovaj put mi, eto, nije palo napamet, iako je to najbolje napraviti kad se najmanje očekuje, pri 0-0 ili pri kraju utakmice. No, imao sam drugi plan (“neymarovsko" zastajkivanje prije lopte, op. p.) i na moju sreću, uspjelo je.
Odgovara mu uloga “jokera s klupe”: protiv Osijeka je startao, pa se izgubilo...
- Ispalo je da da (smijeh). Prozvan sam tim nekim jokerom, iako kao mlad igrač volim skupljati iskustvo kroz cijelu utakmicu, igrati po 90 minuta je jedini ispravni put za razvoj svakog igrača, no ove sezone iskorištavam svaku priliku kad uđem, bilo jednu, 10 ili 30 minuta. Na meni je da dam sve od sebe, a odluke su na treneru.
Rezultatskih imperativa rasterećena Lokomotiva se do kraja sljedećeg vikenda može dići na 2. mjesto.
- Naravno. Mislim da smo dokazali ove sezone da smo poletna mlada momčad, koja nema granica, nema pritiska. Protiv Osijeka smo izgubili u knap nadmetanju, sada pobijedili. Idemo na Rujevicu maksimalno optimistični, poseban draž dat će povratak gledatelja, potom nam dolazi Hajduk, ljepotica za cijeli grad, poseban je ugođaj kada dođu gostujući navijači... Ušli smo nekako iz sjene nakon početna tri poraza, predviđalo nam se svašta, ali dokazali smo da se možemo potući sa svakim i naravno da želimo dohvatiti i to drugo mjesto, ako je moguće. Slavlje će kratko trajati, jer u nogometu se već prvim porazom sve dobro zaboravlja, stoga idemo u Rijeku uzeti što se može - poručio je Tolić.