Prvih pet dana priprema u Dubaiju Matjaž Kek je bio izvrsno raspoložen, sve do srijede navečer, kada mu se čelo prvi put naoblačilo. Makar je pobijedio u prvoj pripremnoj utakmici, makar su njegovi nogometaši ušli u sedam mrtvih šansi, makar su Asmir Kajević i Mario Gavranović potvrdili da nisu prinove nego pojačanja, Kek je na poluvremenu galamio u svlačionici da ga se čulo do Abu Dhabija...
Riječani su bili zbunjeni agresivnošću katarske momčadi, koja je iskočila s tračnica sportske fernese kada su domaći igrači vidjeli veliki križ na riječkom dresu. Kao da je vrag ušao u njih, kao da su vidjeli vitezove templare. Riječani nisu odmah odgovorili, čekali su da se momci iz Katara ispušu, ostanu bez snage i u drugom poluvremenu je na terenu postojala samo riječka momčad. Ali, to nije zadovoljilo Keka...
Beskrajni krugovi
Jednu ljupku, sunčanu nogometnu oazu Matjaž Kek je u četvrtak ujutro pretvorio u mučilište, treniralo se kao u kampu Legije stranaca. Predavanje uči treninga je bilo puno povišenih tonova, Kek je svojim zvijezdama, kojima u Dubaiju ne fali niti ptičjeg mlijeka, održao oštro predavanje, a zatim je počelo:
Beskrajni krugovi po jakom suncu, zloglasni žablji korak, istezanja, pa opet krugovi. Lopte u četvrtak ujutro nisu ni raspakirali, uz cinični komentar slovenskog trenera - imali ste je sinoć i previše...
Matjaž Kek nije trenerski stereotip, on se ne želi zavaravati i ne pravda svoje dečke da su umorni, da su noge olovne, da u drugoj fazi treba brusiti formu. Ne zamata slabosti u fraze, iza kojih treneri skrivaju neznanje i nesigurnost. On je igračima jasno dao do znanja da je ovo kazneni trening, na kojemu ih je propisno nagazio, tako jako da ih je morao osloboditi popodnevnog treninga. “Možda sam bio pregrub”, mrmljao je sebi u bradu i poput Ćire u najboljim danima, čekao da netko pogriješi. Ali, nitko nije prozborio ni riječ...
Ceh su platili i mladići, koji su odigrali dobru utakmicu. Kajević, Tomasov, Gavranović, Bezjak, Močinić. Međutim, u drugoj grupi su igrači koji su razlog Kekovih strahova i nelagode. Zbog njih se razgibavanje i preznojavanje nakon utakmice pretvorio u žablji korak. A igrači, koji su razlog Kekove brige su Josip Brezovec, Odise Goshi, Bekim Balaj, Filip Bradarić i Mato Maleš. Da, i Ivan Močinić, ali, taj strah je sasvim druge prirode...
Nevidljiv Maleš
Brezovec je zamišljen kao jedan od glavnih ljudi u veznoj liniji, ali mu u srijedu navečer baš ništa nije polazilo za nogom. Za njega se stvarno može reći da je umoran, što se vidjelo po pogrešnim dodavanjima. On je doista platio ceh ubitačnom ritmu Kekovih treninga, kao i Mato Maleš, koji je na utakmici bio - nevidljiv. Najveća enigma je, ipak, Goshi. Brz, snažan, spretan u duelu, ali nedorečen. A kako je počeo meč, rekao sam u sebi - evo igrača utakmice. Onda se počeo gasiti, da bi na kraju jedva tinjao. Kada sam Keka pitao za njega, samo je vrtio glavom: “Ne znam što reći, ali znam što je činiti!” Ni Filip Bradarić, o kojemu visoko mišljenje ima i predsjednik Mišković i kaže - treba ga čekati, nije se ni približio očekivanoj razini, a drugi centarfor Bekim Balaj čak nije ulazio u šanse. Za razliku od Tomasova i Bezjaka... Mislim da je Kek namjerno uskovitlao prašinu, samo, od velike prašine se kašlje.
Uvjeti su vrijedni titule
No, svaki trener ima stil, neki slabosti skrivaju, a neki ih podvlače debelim crnim flomasterom, ne bi li tako motivirali.
Pred Kekom je još jedna test utakmica u nedjelju, koja će vjerojatno ponuditi ljepšu sliku. Možda je ovo bila dobrodošla lekcija, triježnjenje od tapšanja.
Riječki igrači imaju najbolju logistiku i najbolji “catering” u HNL-u i uprava od njih očekuje da napadnu titulu. Ali ne tako mlako kao što su to radili u prvoj prijateljskoj utakmici protiv kluba iz Katra.