Vanesa Tot se u nedjelju odmah nakon A finala na 500 metara vratila iz mađarskog Szegeda u svoj Slavonski Brod, u ponedjeljak je imala slobodni dan, a u utorak je njezin klub Marsonia objavio kako su treninzi na Savi zbog porasta vodostaja do daljnjeg obustavljeni i kako će se i naša olimpijka, ali i najmlađi natjecatelji kluba snalaziti na drukčije načine. Nije ni prvi, a sigurno nije ni posljednji put, ali kad to imate na umu onda rezultati koje naša najbolja kanuistica ostvaruje dobivaju na dodatnoj težini.
Pritom, ona od toga ne radi nikakvu dramu. Naravno da bi joj bilo puno draže da je vrijeme kooperativnije, ali na to ne može utjecati.
- Istina je da nam Sava trenutačno nimalo ne pomaže. Stalno pada kiša, Sava raste, pada, raste, pada i tako konstantno od drugog, trećeg mjeseca. Radimo kako možemo jer zbog obveza koje imamo i trener i ja ne možemo otići na dva-tri tjedna priprema u Zagreb. Ali i svih prijašnjih godina sam trenirala na Savi tako da mislim da to nije neka ključna karika u cijelom tom mom uspjehu.
Ali daleko od toga da vam ne bi bilo lakše i daleko od toga da na vrhunskoj razini ne odlučuje svaka sitnica.
- Možda bi rezultati bili malčice bolji da imam bolje uvjete za treniranje jer kad pogledam gdje drugi treniraju... Stalno su negdje na jezeru, a ja sam praktično stalno na Savi. Ali da ne bi ispalo da ne bih mogla trenirati na Jarunu, Savez bi platio moj odlazak na pripreme, ali kao što sam rekla zbog obveza koje imamo i trener i ja smo vezani za Slavonski Brod, a i nekako je najljepše trenirati kod kuće.
Nama i sam pogled na nabujalu rijeku izaziva muku u želucu, ali Vanesa će mirno objasniti kako se trenira kad Sava "podivlja".
- Snalazimo se, ako je baš gadno imamo kanal Glogovicu i znamo tamo otići i raditi neke kraće treninge, ali fali mi nekakav rukavac, neki mali kanal da mogu trenirati kad je vodostaj Save nepovoljan. Sad je baš narasla, ali nadam se da će uoči Europskih igara u Krakovu, koje su nama i Europsko prvenstvo, biti puno bolje i da ćemo moći normalno trenirati.
Europske igre su krajem lipnja, ali prije njih Vanesa ima i drugi Svjetski kup u Poznanju već idući tjedan. No, prije onoga što ju čeka, vratili smo se na ono što je iza nje. Prvi Svjetski kup u Szegedu na kojem je veslala u A finalu kanua jednokleka na 500 metara i završila nastup na 9. mjestu, dok je u olimpijskoj disciplini na 200 metara za samo 4 stotinke ostala bez A finala, a u B finalu je bila četvrta ili ukupno 13.
- Szeged je jedna od najboljih staza u svijetu za veslanje i kad je tamo Svjetski kup dođu sve najjače reprezentacije. Sama činjenica da su u A finalu na 200 metara bile dvije Kineskinje, dvije Španjolke, dvije Kanađanke i dvije Čileanke dovoljno govori. Falila je samo olimpijska i svjetska prvakinja iz SAD-a i Ukrajinka koja je stalno u medaljama na 200 metara, tako da je konkurencija stvarno bila jaka. Zadovoljna sam utrkama, neke su mogle možda biti i bolje, ali nećemo biti razočarani zato što sam izgubila to jedno finale.
Ona na to gleda vrlo jednostavno...
- Negdje dobijem, negdje izgubim. Za koliko sam izgubila taj plasman u finale u Szegedu, za toliko sam dobila na EP u Münchenu prošle godine i to baš na 200 metara. Meni se stvarno takve sitnice vraćaju na najbolji mogući način i ne žalim se puno zamarati s tim jednim finalom. Uostalom, veslala sam u B finalu u kojoj je isto konkurencija bila jako dobra. U njemu je pobijedila Poljakinja Dorota Borowska, koja je imala pauzu od godinu, godinu i pol zbog ozljede, ali se vratila i stvarno je u formi. Bit će to sve vrlo gusto i na EP i na SP.
Szeged je definitivno pokazao da ste u dobroj formi na početku sezone.
- Zadovoljni smo s onim što sam odveslala, a osvrnula bih se i na to da ne treba gledati vremena jer svaka je utrka zasebna. U nekima je puhalo u prsa, u drugima je bio bočni vjetar, a na vremenske uvjete ne možemo utjecati i zato nikad ne gledamo striktno vremena. Važnije nam je vidjeti koliko u finalnoj ili polufinalnoj utrci zaostajem za najboljom. Mislim da smo stvarno i Anamaria Govorčinović i ja pokazale da smo na dobrom putu i da se ove godine mogu očekivati još bolji rezultati od nas.
U Svjetskom kupu u istoj disciplini mogu nastupiti po dvije kanuistice ili dvije posade iz iste zemlje pa su tako u finalu na 200 metara bile Kanađanke Katie Vincent i Sophia Jensen, Kineskinje Wenjun Liu i Changwen Shuai, Španjolke Antia Jacome i Maria Corbera te Čileanke Maria Mailliard i Karen Roco. Na Svjetskom prvenstvu bit će samo po jedna. Je li već prerano pogađati koje bi kanuistice mogle nastaviti sezonu u jednokleku, a koje će završiti u većim posadama?
- Prerano je, ali koja će god Kanađanka, Njemica, Kineskinja ili Čileanka nastupiti, bit će jako dobra. Nema u tom društvu lošijih, a ja mogu reći da sam sad u gornjem dijelu tog našeg vrha na 200 i 500 metara i sad su to sve nijanse koje će odlučivati kod ulazaka u finala i potom u finalu. Iz godine u godinu te cure, ali i ja isto, idemo sve brže i brže, a drago mi je da sam napokon probila te neke svoje granice i da se stalno držim najbrže skupine.
A tek kad dođe na ovakvo natjecanje kao u Szegedu doista dobije sliku koliko je dobra i koliko je spremna.
- Meni su to bile prve utrke ove sezone, a i puno lakše je kad odem na natjecanje gdje imam i startni blok i gdje se mogu s nekim utrkivati. Recimo, na kontrolnom mjerenju u Zagrebu mi je bilo teško jer se moram sama sa sobom utrkivati. U Szegedu smo točno vidjeli gdje smo trenutačno, što moram doraditi, ali bitno je da imam prostora za napredak.