Bez obzira na konkurenciju “u bijegu”, četiri kola prije kraja prvenstva Hajduk i dalje drži realnom europsku ambiciju.
- Dok god se igra, mi možemo do Europe. Idemo na sve pobjede do kraja, pa neka se onda konkurenti misle - poručio je s puno samopouzdanja prvi igrač Bijelih Marko Livaja poslije poljudskog derbija s Dinamom.

Preobraženje Hajduka

Je li realno pričati o četiri pobjede do kraja? Sve je realno u kalkulacijama, utakmice će pokazati koliko je uistinu ostvarivo. Ove sezone Hajduk nije uzeo četiri pobjede u seriji, maksimalni doseg bile su tri pobjede u nizu. Dvaput s Rijekom i Varaždin na Poljudu tijekom veljače i ožujka. Formula za Europu sasvim je jasna, Hajduk primarno treba osvojiti maksimalnih 12 bodova i onda čekati posrtaje konkurenata Rijeke i Gorice. U toj europskoj formuli za prolaz Hajduka do Konferencijske lige Rijeka bi mogla uzeti najviše osam bodova, odigrati dva remija uz dvije pobjede. Gorica pak bježi osam bodova, ali do kraja sezone gostuje kod oba konkurenta za Europu. U Hajdukovom europskom receptu Gorica ne smije osvojiti više od tri boda, a pritom Bijeli moraju pobijediti Turopoljce u srijedu na Poljudu. Puno je kalkulacija, ali Hajduk prvo mora gledati sebe i kroz svoje rezultate treba stvoriti pretpostavku da bi uopće mogao čekati na pogreške konkurencije.

Najveći zalog optimizmu jest igra koju su Bijeli prikazali u dvobojima s Rijekom i Dinamom. Preobrazio se Hajduk od momčadi defenzivnog garda u ekipu koja napada, stvara šanse i zabija pogotke. Do posljednjeg poljudskog derbija Dinamo je ove sezone dominirao u susretima s Hajdukom, sve tri pobjede imali su Modri, ali što je još važnije naglasiti, u tim dvobojima iskazali su lakoću pobjeđivanja. U zadnjem, ovotjednom derbiju, to nije bio slučaj.

- Odigrali smo mušku utakmicu - podvukao je Livaja.

Više nema uzmaka

Da, Hajduk je odigrao mušku utakmicu, ravnopravnu. U pojedinim trenucima, posebno prvog dijela, prikazao je i bolji nogomet. Nametnuo se Dinamu što nismo imali prilike vidjeti u dva prethodna maksimirska derbija ovog proljeća. Hajduk je u poljudskom ogledu s Modrima uputio dvostruko više udaraca nego prije 11 dana. Na Poljudu su čak 20 puta šutirali prema vratima Livakovića.

Protiv Rijeke prošle subote hajdukovci su pucali 14 puta prema Nevistiću. Brojke nisu slučajne, povratkom na sustav s četvoricom ispred Kalinića, drukčijim preslagivanjem prednje linije i, dakako, adekvatnim izborom igrača, Hajduk je postao bitno ofenzivniji. Od momčadi koja je u ožujku imala rezultat uz opreznu i teško gledljivu igru, od početka svibnja preobrazio se Hajduk u napadački orijentiranu ekipu koja dominira u ogledima s protivnicima iz najužeg vrha. Kada se samo prisjetimo kako je nemoćno izgledao Hajduk protiv Osijeka na Poljudu i devet dana kasnije, 25. travnja s Modrima na Maksimiru, recentne izvedbe s Rijekom i Dinamom izgledaju kao da ih je potpisala neka potpuno druga momčad. Ali promjene su nastale tek izmjenom sustava igre, te ulaskom Biuka i Ljubičića u prvi sastav.

Ostala devetorica predstavljaju identični kadar koji je najčešće koristio Tramezzani od početka svog mandata. Promjene su naizgled blage, ali rezultat tih promjena osjetio se na terenu.

Kako se ipak ne živi od prošlosti, već je svaki sport kontinuirano dokazivanje, pred Bijelima su dvoboji s Varaždinom, Goricom, Šibenikom i Lokomotivom. Nepotrebno je pritom kalkulirati o tome može li Hajduk uzeti sve četiri pobjede. Već su nas u više navrata Bijeli ove sezone uvjerili da su sposobni iznenaditi kada se najmanje nadamo, ali i razočarati kada se od njih puno očekuje. Kontinuitet izvedbe i rezultata predstavljao je veliki problem, ali više nema uzmaka, nema prostora za pogrešku. Sve kalkulacije počinju i završavaju s četiri pobjede u nizu, stoga se od Bijelih traže igračka, ali i mentalna sposobnost pobjeđivanja u finišu sezone.