Sve je pod nekim upitnikom ili dubiozom. Nagovještaj transparentnosti HNS-a, kroz prizmu natječaja za prodaju TV prava, koji je ovog tjedna objavljen na službenim stranicama Saveza, te koji traje do 11. svibnja, bio je novi okidač za nove prijepore.
I doista, je li se prenaglilo, je li sve baš tako čisto kako se tvrdi, je li pravo vrijeme za tako nešto, i, jasno, što se iza svega toga skriva, nova su neonska pitanja koja svijetle iznad Hiltona.
Neosporno, dosadašnji deal neodrživa je i paradigmatska točka oko koje analize uopće startaju. Tih, valjda, 20 milijuna kuna, odnosno 12 milijuna klubovima godišnje, ionako nije službeni već neslužbeni podatak oko kojeg se stvaraju referentne točke. I jasno zaključuje kako se radi o mizeriji. Varaždinskih 440 tisuća godišnje zbilja zvuči degradirajuće i sigurno ne prosperitetno za ligu koja bi trebala biti odgajatelj. I koja bi trebala kvalitativno rasti. Kako, kad tih pola milijuna kuna nije dovoljno niti za kikiriki. Ti su ugovori, konačno, vrlo diskutabilni, pogotovo jer su tajni, i pitanje je što bi se pravnom analizom u njima našlo. Nešto dobro? Čisto sumnjamo...
Upravo je i stoga nedavno Hajduk izašao s ciljem uspostave Udruge prvoligaša, koja bi putem nove strukture tvrtke bila raspodijeljena na dva sektora, onaj sportski i komercijalni, koja bi stajala oko pet milijuna kuna godišnje, ali koja je planirala godišnje prihode na razini oko 35 milijuna kuna, s time da bi od TV prava klubovima išlo najmanje 20 milijuna. Dakle, dvostruko više nego sada.
- Tko je za? - upitali su predstavnici Hajduka u Hiltonu prije mjesec i kusur dana.
Slaven Belupo je jedini sramežljivo podigao ruku, dok su drugi unisono konstatirali:
- Ma bolje je da se za naša prava bori naš povjerenik pri HNS-u...
I evo, Robert Markulin, dopredsjednik HNS-a i predsjednik komisije za profesionalni nogomet, dakle, emisar HNL-a, jučer je poručio kako će novi natječaj “pokazati koliko liga doista vrijedi”, što a priori znači da je postojeći ugovor prilično degradirajući, ali je neslužbeno procurila vijest da bi novi ugovor, koji bi se trebao potpisati na sedam plus tri godine, trebao donijeti oko 75 milijuna kuna, s time da bi klubovima išlo 45-50 milijuna kuna.
Ovako, izvana, ključna pitanja svega glase: zašto se u jeku krize ide na natječaj, zašto je otvaranje ponuda tajno, zašto natječaj traje samo tri tjedna, zašto se ide preko agencija, zašto je sam natječaj po kriterijima nejasan, te zašto traje na sedam godina. Onaj posljednji “zašto” je suvišan, jer klubovi su sami krajem veljače prepustili Savezu da ih vodi, kao sve ove godine, pa onda pitanje zašto nisu uključeni djeluje blasfemično...
- Mi na ovome radimo već godinu dana, i očekujemo da će se na natječaj javiti Talijani, Englezi, Skandinavci, naše TV kuće... Ali sve će biti javno i transparentno, to jamčimo! Uostalom, nikad firme ne otvaraju javno ponude, ali tvrdimo da će baš svi podaci biti dostupni - uvjeravaju nas izvori iz Izvršnog odbora, koji je blagoslovio inicijativu.
Razgovarali smo jučer i s nekoliko TV insajdera, koji ovu problematiku razumiju u srž, no i od tamo su stigla neka dvojaka tumačenja. Dok jedni, naime, tvrde da nemaju pojma što se valja iza brda jer prema tim kućama nisu išli nikakvi signali, i da rok od samo tri tjedna sugerira da je posao dogovoren s već nekom TV kućom, s druge strane saznajemo da ovo, za razliku od brojnih drugih poslova unutar Saveza, nije u startu loše ili muljevito. Bez obzira na to što smo ih suočili s informacijom kako će, recimo, i BT Sport, Sky Sports i Amazon Prime, kao nosioci prava za Premiership, ići u reviziju ugovora oko TV prava, jer bez obzira na to što logika nalaže da bi zatvoreni stadioni krcali više ljudi uz TV prijamnike, planiraju da će prosječnom engleskom nogometnom konzumentu nogomet u “pay per view” izdanju biti luksuz koji će si teško priuštiti...
- Ovoga puta doista ne vidim u HNS-ovom potezu velike greške. Tržište TV prava nije stalo, dapače, ono se diže iz godine u godinu, a ujedno se ‘pitchevi’, novi poslovi oko ugovora o TV pravima u pravilu pokreću i postižu negdje na polovici tekućih kontrakta. To, recimo, sada radi i HNS - tvrdi jedan iskusni TV insajder. - Niti rad preko agencija meni nije sporan, jer to jest praksa u TV biznisu...
Nama je, međutim, ostalo nejasno sljedeće pitanje: ako i sve bude transparentno i čisto, Markulin priča o 10 milijuna eura godišnje. Što zvuči super. Ali - voljeli bismo da smo u krivu - koji bi to luđak u ovo ludo doba nesvakidašnje krize ponudio tri i pol puta više od dosadašnje niskotarifne cijene?
- Ako će cijena biti bitno bolja nego postojeća, a ponavljam, korona nije paralizirala TV prava - dapače - onda HNS čak ovoga puta nije napravio krivi potez. Čak bi napokon odigrao nešto dobro i svrsishodno za HNL. Pod uvjetom, naravno, da sve bude posve i kristalno jasno, bez bilo kakvih nedoumica i zamagljivanja tijeka tog novca po ugovoru. Rok, po meni, nije sporan, to su šprance koje se znaju, a producenti imaju uvid u svoj budžet i ako procijene da je to to, ponuda se može složiti u roku od nekoliko dana - ističe naš sugovornik.
Ispada, doduše, da dosadašnji ugovor definitivno nije bio dobrohotan prema našem nogometu, već vrlo diskutabilan, jer da je čist, zašto ga nikad nitko nikome nije pokazao. Ne medijima ili javnosti, već samim konzumentima tih prava, dakle - klubovima. Ah, da, oni se uz iznimke ne bi “šteli mešati...”.
Doznajemo, pritom, da su u Hrvatskoj samo tri kuće sposobne participirati (Arena, platform SK te HRT), ali, koliko čujemo, nitko od njih zasad nije zagrizao HNS-ov mamac.
Logika nalaže da je prvi operativac ovoga posla, Damir Mišković, sigurno sondirao inozemne terene u potrazi za agencijama, a s obzirom na to da se trenutačno nalazi u Kataru, ne bi bilo čudno kada bi možda i najkonkretniji ponuđač bila neka kuća iz tog područja, primjerice Bein sports. No opet, to su sve špekulacije.
Ono najbitnije, zbog legalnosti, odvit će se vrlo brzo: postojeći ugovor koji je tajan trebalo bi demistificirati, a novi, kada dođe, postati javan i transparentan. Sve drugo ostavlja realne špekulacije i ključno pitanje: “Je li sve čisto?”. Uz lavinu koju je pokrenuo sam HNS svojim misterijima i marifetlucima svih ovih godina: “Što se, konkretno, valja iza ovog brda?”