U studenom je sve zvučalo kao nemoguća misija. Hajduk bez trenera, sportskog direktora, s hrpom skupih, nekvalitetnih i beskarakternih igrača. I bez novca ili točnije s "blagajnom u kojoj ima novca za još dvije plaće", te sa zimskim prijelaznim rokom, koji je i prije korone bio daleko siromašniji od ljetnog. Plus što je Hajduk u izlogu imao tek Marija Vuškovića (19), a nikako nije bio dobar trenutak za njegovu prodaju. Europa nije slijepa i svi su kupci računali da je Hajduk u drami i da mogu dobiti veliki "skonto". Uglavnom, apsolutno nemoguća misija...
Međutim, dolazak samo jednog čovjeka promijenio je sve. Premda nogometno neiskusan, Lukša Jakobušić u rekordnom je roku posrnulog diva osovio na noge. I vratio nadu...
Jakobušić je bio nogometno neiskusan, ali i vrlo bogat sportskim iskustvom. U njegovom je mandatu dubrovački Jug harao Europom, tako da je Jakobušić na Poljud stigao s pedigreom pobjednika, koji dobro zna što jedan klub treba da bi zasjeo na vrh. Koliko god vaterpolo i nogomet bili neusporedivi. Međutim, temeljni postulati su u sportu svugdje isti.
Predsjednik treba klasnog sportskog direktora, klasnog trenera i karakternu, te što je moguće kvalitetniju momčad u svlačionici. Što je bila jedina vodilja od dana kad je Jakobušić preuzeo Hajduk. Novac se ne spominje u temeljnim postulatima uspješnog kluba, novac se u pravilu podrazumijeva. Jakobušić je znao da novca nema, ali je znao pronaći način da mu financijski manjak ne poremeti viziju s kojom je došao na Poljud. Hrabro, možemo reći i hazarderski, ali doista je bilo tako.
Mindaugas Nikoličius bio je prvi izbor za sportskog direktora. Mlad, a afirmiran, stranac, a sjajno upućen u HNL prilike, jer ih je skoro tri godine živio kao sportski direktor Gorice. Misija koju je Jakobušić sjajno odradio u velikoj tajnosti. Potraga za trenerom nije bila tako uspješna. Njegov su izbor bili hajdukovci, ali oni mladi, prepuni energije, ali i dokazani u Europi - Ivan Jurić i Ivan Leko. Međutim, nije bilo realno da ih se dovede. Slavena Bilića također. Svjestan trenutka, povukao se Jakobušić na plan B, te je na Poljud stigao pragmatični Talijan Paolo Tramezzani, na glasu kao dobar stručnjak dosta teškog karaktera, posebno za ljude iznad njega.
Igračka pojačanja bila su posebna priča. Dok su "nogometni znalci" koji su vodili Hajduk u prethodne dvije sezone odbijali mogućnost dovođenja Lovre Kalinića, Jakobušiću je to bio primarni zadatak. Brzo su se dogovorili. Nikoličius je za to vrijeme "kopao" po strancima koji bi mogli pomoći, te se zaustavio na Fossatiju i Kačanikliću. Šlag na tortu stigao je na kraju u liku Marka Livaje. Jakobušić ga je doveo na emociju jer novac koji Livaja ima na Poljudu stane u njegovu mjesečnu plaću koju je ubirao u Grčkoj.
Nakon što je riješio pitanje sportskog direktora, trenera i pojačanja, Jakobušić se prihvatio onoga što je imao u svlačionici. Kapetan Mijo Caktaš bio je simbol gotovo svega u njoj. Najbolji igrač, najbolji strijelac, najskuplji igrač, kapetan, ali i čovjek koji je odbio prihvatiti načela na kojima je inzistirao novi predsjednik. Načela da Hajduk mora biti iznad svih pojedinačnih interesa, pa i interesa najvećih zvijezda.
Premda su mu mnogi to zamjerili, Jakobušić je ne odstupajući ni milimetra Caktašu nakon nekoliko neuspješnih razgovora pokazao put u drugu momčad. Da bi napravio korak naprijed, katkad moraš napraviti i veliki korak unazad. Međutim, svi u klubu baš su na primjeru Mije Caktaša spoznali da Jakobušić doista misli provesti ono što govori. Ne obazirući se na kolateralne žrtve.
Danas, samo nekoliko mjeseci kasnije, Hajduk ima mjesto u Europi. Gorica je prije 14 kola imala 17 bodova prednosti, da bi na kraju Hajduku gledala u leđa. Nemoguća se misija ostvarila. Samo zato što je Jakobušić dosljedno i hrabro provodio ideju s kojom je stigao na Poljud.
Jakobušić - da ne bude zabune - nije na Poljud došao osvajati četvrta mjesta i veseliti se izborenom plasmanu u pretkolo Konferencijske lige. Sad su na redu još teža vremena i odluke. Treba izabrati put koji će Hajduk dovesti u priliku da se bori za naslov prvaka, a s druge će strane biti fenomenalni Dinamo i Osijek koji nadire nezadrživo poput plime.
Prvi i ključni zadatak tandema Jakobušić - Nikoličius bit će izbor trenera. Tramezzani je s osvajanjem četvrtog mjesta kupio brojne stručnjake i navijače. Hajduk je u posljednjih šest kola izgledao kao ozbiljna momčad sposobna za daleko veće dosege. Tramezzanijeva zasluga za takva izdanja svakako je neupitna, Talijan je dokazao da zna posložiti momčad koja lovi rezultat. Stoga nije mali broj onih koji zazivaju aktiviranje njegove ugovorne klauzule s kojom bi dobio mandat za sljedeće dvije sezone.
Je li to - međutim - najbolji potez za Hajduk? Tramezzani je dobar trener, ali neke njegove osobine koje smo vidjeli u proteklih nekoliko mjeseci poprilično su zabrinjavajuće. Tramezzani je po vokaciji trener defenzivac, a Hajduk je veliki klub, velike tradicije i velikih planova u bliskoj budućnosti. Oni se ne bi trebali temeljiti na defenzivi.
Tramezzani je i trener koji nije sklon razvijanju mladih igrača, u njegovom je kodu čvrsta vjera u one iskusnije. Ni Biuk vjerojatno ne bi danas bio ovo što jest da se nisu dogodile ozljede i kartoni, te da već u prvoj utakmici nije pokazao izvanserijski talent i sposobnost odlučivanja utakmica. A Hajduk će i u sljedećoj sezoni trebati nove Biuke, jer to je temeljna odrednica sportske politike kluba. Ne samo Hajduka, nego svih klubova s ovih prostora.
Ima još nešto. Tramezzani je prgavog karaktera, što često zna biti dobra osobina u sportu, ali njegovo je inaćenje otišlo predaleko. Slučaj s jaknom Adidas marke - a Hajduku je sponzor Macron - nezabilježen je u modernom nogometu. I najbolji mogući pokazatelj koliko se Tramezzani teško podređuje interesima kluba kad se oni ne podudaraju s njegovima.
Odluka je na kraju dana u rukama Jakobušića i Nikoličiusa. Čvrsti postulati i čvrsto vođenje kluba doveli su ih do uspjeha, hoće li tu čvrstinu pokazati i prema Tramezzaniju? I imaju li uopće neko drugo rješenje na vidiku? Bilić i Leko su u Kini, Jurić u Italiji. Izvorni plan A i dalje je neizvediv. Tramezzani se pokazao kao odličan trener za plan B, ali plan B trebao bi imati svoj vijek trajanja, koji ne bi smio biti previše dug.
Tramezzanijev status trebao bi se riješiti do kraja ovog tjedna. Vidjet ćemo kakvi će argumenti prevladati...