Došao je tiho i ušao je u legendu - stoji na svakoj naslovnici romana o avanturama Doca Hollidaya. Za našeg aktera možda je (pre)smiono reći da je ušao u legendu, ali je zasigurno na dobrom putu kada su u pitanju svi oni kojima je HNK Rijeka u srcu.
Prince Ampem Obeng. Njegov transfer radio se u tišini, u paketu sa suigračem i vratarom Nediljkom Labrovićem šibenski je Šubićevac zamijenio Rujevicom stigavši na “mala vrata”, više kao prinova nego pojačanje. Ugovor na tri godine, uz opciju produljenja na još jednu, ipak je bio pokazatelj da se u Princea vjerovalo. Šibenski dvojac bio je jedna od posljednjih akvizicija Ivana Mancea i pokazalo se da je svom klubu ostavio svojevrsni miraz prije nego se otisnuo u neke nove pobjede. U novim pobjedama (9) i još boljim igrama Prince je itekako postao važan kotačić Tomićeve Rijeke. Na dva pogotka u Europi dodao je još dva u HNL-u uz četiri asistencije. Vrlo dobra statistika za jednog – bočnog igrača.
Ukupan dojam možda je malo pokvario skrivljeni jedanaesterac i šokantni poraz u nedavnom jadranskom derbiju, Hajduk je i treći put uzastopce Rujevicu napustio uzdignutih glava i raširenih ruku.
- Stvarno mi je teško i dalje pričati o tome. Ne znam, to je sigurno bila utakmica koju nismo smjeli izgubiti. I ja sam na kraju napravio pogrešku koju nisam trebao, ali što je tu je. Ponekad se dogodi u nogometu da ne pobijedi uvijek bolja ekipa, u tome i jest draž nogometne igre. Zbog navijača mi je najviše žao. Hvala im na velikoj podršci, stvarno ti “napumpaju” samopouzdanje, meni je odlično igrati pred takvom publikom, puno mi pomogne kad čuješ taj huk s tribina. O ružnim stvarima ne bih - dodao je Ampem.
Vratimo se tri i pol godine unazad. Mladi, tada jedva punoljetan golobradi mladić, stigao je u drugoligaša Šibenika. Svemu je kumovao, kako i sam Prince kaže, hrvatski menadžer Darko Nejašmić.
- Istina, on me primijetio u Red Bull Salzburgu. Nogomet sam počeo igrati već s pet godina, a negdje u 13. su me na jednom turniru u mom rodnom gradu (Sunyani, op.a.) primijetili skauti Feyenoorda, koji je tada bio vlasnik WAFA akademije (West African Football Academy). Razgovarali su s mojim roditeljima, dogovorili su se, te sam sa 17 godina već bio u seniorima u Prvoj ligi. Kako sam te godine bio stvarno dobar, a Red Red Bull je postao novi vlasnik te akademije, stigao sam u Austriju. Bio sam mlad, htio sam igrati i tako mi je Darko, kojeg sam upoznao u Austriji, predložio Šibenik. Nisam puno znao o klubu kada sam dolazio, ali bilo mi je bitno igrati. Mislim da se pokazalo da nisam pogriješio. Bilo mi je stvarno lijepo tamo, ljudi su odlični, uostalom, kao i u cijeloj Hrvatskoj, nisam imao baš nikakvih problema. Osjećam se ugodno, opušteno, mislim da je to jako važno, ne samo za nogometaša, nego za svakog čovjeka.
Prosječnom gledatelju nogometnih zbivanja u Europi ganska Premijerliga (broji 18 klubova, op.a.), kao i gotovo cijeli afrički klupski nogomet, potpuna je nepoznanica. Nema izravnih prijenosa, nema na desetke kanala koji prenose susrete, nema svog tog “šušura”, tamo se samo igra nogomet.
- I to dobar nogomet. Ljudi od toga i u Gani mogu dobro živjeti. Malo je drugačija situacija s mojim bivšim klubom. On je, iako se uspješno natječe u ganskoj Premijerligi, prvenstveno akademija, pa su i primanja bila drugačija. No, moram reći da mi nije ništa falilo, brinuli su se o svemu.
Usporedba s Prvom HNL?
- Europski i afrički nogomet ipak su dosta različiti. U Gani ima jako puno mladih i vrlo talentiranih igrača, no razina je ipak nešto niža. Prva liga u Hrvatskoj je sigurno jača nego ona u Gani - dodao je Ampem.
Tri godine poslije, tijekom kojih je u 96 nastupa postigao 19 golova, istekom ugovora u Krešimirovom gradu ganski se Prince seli Kvarner. Bila je to velika stepenica prema - gore.
- Slažem se s vama, Rijeka je bez sumnje veliki klub. Kad je Rijeka pokazala interes za mene, javio mi se moj menadžer, nisam puno dvojio. I sada sam tu.
Razlike između Šibenika i Rijeke?
- Pa, kako sam već rekao, Rijeka je stvarno veliki klub, no poštujem svaku ekipu, pa tako i Šibenik. U svemu se osjeti ta razlika, u usporedbi sa svime. Od treninga, navijača, pa na kraju i samog grada. U Šibenku mi je bilo lijepo, no moja priča je sada - samo Rijeka.
U Šibeniku je Prince uglavnom igrao krilnog napadača, trener Bijelih Goran Tomić je gotovo odmah po dolasku prekomandirao omalenog Ganca (169 cm) na lijevi bok i – nije pogriješio.
- Mogu igrati i na lijevom i desnom krilu, nije mi to strano. Volim driblati, asistirati, volim se igrati nogometa u granici u kojoj mi to dopuštaju taktičke zamisli trenera. Da, nekad sam više bio istureniji, ali to je nogomet. Moraš biti timski igrač. Moraš dati sve od sebe na kojoj god poziciji igrao, odnosno, na onoj na koju te trener stavi. Znači da ti vjeruje. I zaista, onda ja samo uživam što više mogu, na kojoj god poziciji bio. Jedino još moram poraditi na realizaciji, mislim da to može biti bolje. No, ako mogu pomoći ekipi, onda je sve dobro. Protiv koga je najteže igrati? Ma, nisam razmišljao o tome, bitno je samo dati svoj maksimum.
Maksimum potkovan kvalitetom koju Prince neosporno posjeduje prepoznala je i tradicionalno zahtjevna riječka publika, ali i još važnije - trener. Na spomen Gorana Tomića brzonogi Prince ima samo riječi hvale.
- Između ostaloga, tu poziciju koju igram sada nisam nikada igrao dok nisam došao u Rijeku. Šef mi je tu stvarno puno pomogao, jako je dobar trener, ali je jako i dobra osoba. On mi kaže što da radim, ja se trudim koliko god mogu prenijeti sve njegove ideje na teren i to zasad mislim funkcionira jako dobro. U svaku utakmicu ulazim maksimalno, nema kalkulacija, a trener je uvijek tu i kada treba porazgovarati. Puno priča s nama. Meni je to stvarno puno pomoglo. Ima, naravno, nešto i u tom timskom duhu, u - momčadi. Ne smijem zaboraviti svoje suigrače, puno mi i oni pomažu, kako na terenu, tako i izvan njega. Ova Rijeka igra stvarno dobar nogomet, odgovara mi ovaj način igre.
Iduće pitanje, nakon toliko hvalospjeva, nameće se samo od sebe. Može li ova Rijeka i nakon 36. kola biti tamo gdje je bila većinu ove jeseni, na prvom mjestu, može li se još jednom ponoviti zasad povijesni naslov prvaka u gradu koji teče.
- Ha, ha, sve je moguće. Ali, idemo utakmicu po utakmicu. Znam da je to možda floskula, no doista je tako. Imamo dobru momčad, dobro igramo, ali utakmicu po utakmicu, pa ćemo vidjeti - dodao je Prince.
Iz utakmice u utakmicu mladi Ganac pokazuje svoje nogometne vještine, ne samo hrvatskoj javnosti, nego i brojnim europskim skautima i trenerima koji sve više pohode travnjake diljem zemlje u potrazi za potencijalnim pojačanjima. Na pitanje gdje se vidi za dvije-tri sezone, odgovara kako nije razmišljao toliko daleko...
- Sada sam tu i ponavljam - samo Rijeka mi je na pameti. Kada sam bio mlađi maštao sam o nekim europskim ligama poput engleske, njemačke ili španjolske. Dodao bih tu i talijansku Serie A, sve su to lige o kojima mladi igrači u Africi maštaju. No, moj život je sada – Rijeka i dok god sam tu dat ću sve od sebe za ovaj grad, ovaj klub i ove navijače - dodao je Prince za kraj.