Kad se samo sjetimo Bjeličina početka… Ne čak ni ovih dviju utakmica u kojima je na kraju prošle sezone zamijenio Nikolu Jurčevića, već početka na pripremama u Moravskim Toplicama. Igrači su dolazili jedan za drugim, neki se vraćali s posudbi, neki dolazili kao zvučna pojačanja, ali bilo je i nekoliko onih koji su stigli u Maksimir na mala vrata, prožeti sumnjama nogometne javnosti, a nešto više od pola godine kasnije baš su ti dečki postali jedni od glavnih junaka Modrih u ovogodišnjoj Europskoj ligi. Znamo, to će reći i sam trener Bjelica, ovo je momčadski uspjeh, ne treba izdvajati pojedince i svi oni koji su danas u svlačionici pod jugom, zaslužni su za osminu finala svatko na svoj način.
Prošlog ljeta bili su teška nepoznanica, nitko nije znao što od njih može očekivati, ali ova sezona pokazala je upravo suprotno. Uz već dokazane klase poput Ademija, Olma, Gavranovića, uz zvučnija pojačanja poput Leovca ili Theophilea, koji su stigli da bi odmah bili prvotimci, od njih se ipak očekivalo da se dokažu.
Odnosno, očekivali su navijači i javnost, Bjelica je, očito, znao što može od koga očekivati. Odlično ih je uklopio u momčad i zahvaljujući i njemu postali su važne karike Dinamove igre. I igrači čiji potezi odlučuju utakmice, čiji se golovi prepričavaju. Ono što su, recimo, napravili Petković i Oršić protiv Viktorije (uz Olmovu briljantnu reakciju kod prvog gola) teško će se tako brzo zaboraviti. Eto, baš su njih dvojica jedni od tih koji su došli u Dinamo dočekani velikom skepsom, a pretvorili se u heroje povijesne sezone. Pa, krenimo redom.
BRUNO PETKOVIĆ
Majstor malog nogometa postao je ozbiljan igrač velikog nogometa
Ne pamtimo da su/smo ijednog igrača u skorije vrijeme dočekali u Maksimiru s većim sumnjama. Trebao je doći još u siječnju 2018., tada se transfer nije ostvario, ali prošlog ljeta Petković je konačno došao u Maksimir. Formalno, na posudbu s obvezom otkupa za milijun eura. Pokazalo se zasad da je to jedna od boljih Dinamovih investicija zadnjih godina.
Da se vratimo u prošlost. Bruno Petković je u Dinamo došao kao mladić, a prepoznao ga je Mirko Jozić. Igrao je mladi Bruno protiv Hajduka za metkovićku Neretvu i zabio tri pogotka, a tadašnji šef Dinamove škole i bivši izbornik Jozić odmah je reagirao i doveo Brunu u Zagreb. Hajduk ga je tada htio, međutim ispričao nam je Petković u jednom intervjuu da Hajduk prema njemu nije bio baš korektan, ponuda koju su mu poslali s Poljuda bila je podcjenjivačka i on je odabrao Dinamo.
- Odmah se vidjelo da je talentiran, imao je tu mekoću dodira, kakvu nemaju mnogi igrači - priča nam Jozo Bandić, trener koji je prvi dočekao Petkovića u Dinamu. Ne samo to, Bruno je živio kod njega, druži se i danas s Bandićevim sinom Ivanom, a u tom se razdoblju zbližio i sa Šimom Vrsaljkom. No, putovi su se razdvojili, a Petković je do prve Dinamove momčadi stigao okolnom stazom.
- To je tako u nogometu, ne možeš uvijek ići lakšim putem, Bruno je iskusio najteži put. Za mene nije iznenađenje što je napravio ovakav "boom", puno se tu stvari i poklopilo. Recimo, došao je za trenera Bjelica koji ga je znao iz Italije, a Bjelica je svjestan da igrač koji igra u Seriji B, a kamo li u Seriji A, ima kvalitetu. Njegov menadžer Cvjetković se dogovarao s Mamićem, tu je bio Bjelica koji ga je htio i tako je on došao u Dinamo. I sad će uskoro i u reprezentaciju - govori Bandić koji otkriva da je u jednom trenutku Petković naglo narastao pa mu se malo poremetila koordinacija.
- Ali talent uvijek nekako ispliva. Kod njega se na taj talent i tehniku nadovezala Italija. Taktički je napredovao, shvatio je da sve moraš napraviti u dva kvadratna metra, nema puno prostora i vremena za razmišljanje. Ima i 24 godine, sazrio je, sve je došlo na svoje mjesto. A ovi potezi, pete i proigravanja, to sve može zahvaliti malom nogometu. Malo tko zna kakav je Petković malonogometaš. Svaki put kad bi došao iz Italije on bi s mojim sinom i ekipom s kvarta igrao turnire, bio je odličan, sjajan hakler.
Pokazao je to doista ove sezone. Proigrao petom Olma u Plzenu, pa Oršića u Maksimiru, prije toga i u Bruxellesu, gdje je prvi put skrenuo pažnju na sebe, također je dodavao petom, zadržavao loptu, izborio kazneni udarac. Gledamo li samo europsku skupinu i ovo poslije, prvo ime Dinama.
MISLAV ORŠIĆ
Nadmašio je sva očekivanja i - počeo zabijati
U Dinamo dolazi Mislav Oršić. Igrač kojega smo pamtili iz zaprešićkog Intera, koji je potom otišao u Rijeku, gdje se Matjažu Keku nikako nije mogao nametnuti. Bio je u Speziji, u Celji, u Kini na koncu i u Koreji. Gdje se igra brz i dinamičan nogomet, ali, je li to razina visokih europskih ambicija? Pogotovo za tih milijun i pol eura, koliko je, kažu, iznosio transfer? Dolazak Mislava Oršića dogovoren je prije Bjeličina dolaska, međutim, novi Dinamov trener pogledao je njegove partije iz Koreje i onda rekao:
- Dobar igrač, vidjet ćete Oršić će se odlično uklopiti u moj Dinamo!
Opet, dosta je bilo skeptičnih, zašto je iz Europe tako mlad morao na Daleki Istok, zašto u Rijeci nije uspio dobiti šansu. Međutim, od prvoga dana Oršić je za Bjelicu bio starter, a onda je došla i europska premijera protiv Hapoela Be'er Sheve. Oršić je iznenadio čitav auditorij, odigrao je utakmicu za prste polizati. Zabio je i gol, prodirao, izluđivao protivničku obranu, igrao defenzivu, bilo ga je svuda.
- Zadovoljan sam kako je krenulo, ali znam da je preda mnom još puno posla i da moram odigrati više ovakvih utakmica da bih se potpuno nametnuo - govorio je tada Oršić, a mnogi su mislili da je to bila početnička sreća, slab suparnik, tko zna što.
Ma ne može čovjek tako igrati nogomet! Može, pokazalo se kasnije. Oršić je postao jedna od udarnih napadačkih igala, jedan od onih nezamjenjivih.
- Nisam očekivao da će baš sve biti tako uspješno, ali vjerovao sam da se ovdje mogu izboriti za mjesto. Igram dobro, međutim, još moram popraviti realizaciju, više zabijati. Pogotovo u HNL-u!
I popravio je. Ovog proljeća već je zabio četiri gola u HNL-u, a pet ih ima i u Europi. Hapoel je uistinu bio tek početak, zabio je potom Young Boysima, pa za pobjedu i Trnavi, Spartaku u Maksimiru i sad ovaj najljepši, najupečatljiviji gol Viktoriji Plzen. Nikako da zastane taj "početni" elan, da Oršić padne u formi.
IZET HAJROVIĆ
Bio je jednom nogom izvan Dinama, a onda je postao Dinamov stup
Kad je u siječnju 2018. dolazio iz Werdera, nije bio nepoznato ime. Naprotiv. Ali, ako odlazi iz Werdera u Dinamo, nekoliko mjeseci nakon operacije koljena, tko zna u kakvom je stanju? Bilo je problema na liječničkom pregledu, u Maksimiru su vagali hoće li ga uzeti, solomonsko rješenje bilo je da će Hajrović ostati do ljeta, a Dinamo će tada imati priliku povući ili nastaviti ugovor. Proljeće je bilo takvo kakvo jest, Dinamo je gubio od Lokomotive, Rudeša, Hajduka, Rijeke... Hajrović je u nekim utakmicama pokazivao klasu, međutim za HNL travnjake bilo je to ipak premalo. Može li on biti pojačanje za Europu.
- Mislim da je moj dolazak u Dinamo dobra odluka. Želim se ovdje nametnuti, a onda možda napraviti još jedan iskorak u karijeri - kazao je tada Hajrović, ali i na kraju sezone bilo je oko njega "svađe" u maksimirskim hodnicima. Treba li on Dinamu, u takvoj formi i za takvu cijenu ili bi klub trebao aktivirati onu klauzulu? Sad možemo reći - srećom, odlučeno je da ostane, a sve dalje je, što se kaže - povijest.
Hajrović je u međuvremenu postao stup Dinamove europske priče, fantastično krenuo u sezonu golom i asistencijom protiv Hapoela, zabio je i u Izraelu, zabio je Young Boysima u Maksimiru, dva gola Fenerbahčeu, jedan Anderlechtu. Sve sjajni potezi, iako bismo, ako nas pitate, za najljepši, izdvojili onu asistenciju, perfektno dodavanje za Oršića u Bernu, za gol koji je Modrima donio nadu za uzvrat. Protiv Viktorije je u Maksimiru opet pokazao odličnu formu, centrirao je Dilaveru za drugi Dinamov gol.
EMIR DILAVER
Bjeličin ljubimac kao jedan od vođa momčadi
Kad se znalo da dolazi Nenad Bjelica, a s njim se iz Lecha vratio i Mario Šitum, bilo je očekivano da će prema Dinamu i Emri Dilaver. Momak kojega je Dinamov trener upoznao u bečkoj Austriji, kojega je obožavao u Lechu. Dilaveru je Bjelica "vječno" zahvalan, jer u Lechu je uskočio na mjesto desnog beka i na toj poziciji postao najbolji u poljskoj ligi. Čim je čuo da je Lech otkazao "gažu" Bjelici, Dilaver je u tamošnjim medijima odmah prozvao klub, a i nama je tada rekao:
- Oni u Lechu nisu svjesni kakvog su trenera imali, napravili su veliku pogrešku!
I došao je Dilaver u Dinamo. Također, daleko od "kapitalca", igrač koji nema nastup za Austriju, a koji još nije u kombinaciji za reprezentaciju BiH, je li on doista čovjek koji će donijeti Dinamu čvrstinu u zadnju liniju?
- Vjerujte, Dilaver je tip koji vas neće razočarati. On će za šest mjeseci možda biti i kapetan, vođa momčadi, takav je igrač - otkrio nam je tada Bjelica.
A Dilaver se uistinu brzo nametnuo u momčadi. I postao ne samo neupitni stoper, već i prorok.
- Naš je cilj da Maksimir opet gori kao nekad, da se u Zagrebu priča i živi za Dinamo!
Tada je, nakon dvoboja s Astanom, izgledalo nemoguće, jer znamo kako je to zadnjih godina s Dinamovom publikom. No, eto, Dilaver je pogodio, Maksimir je pun, a on, koji je došao kao Bjeličin ljubimac, postao je i ljubimac navijača. Veliki Blek, to mu je nadimak, gol Viktoriji sigurno jedan koji će pamtiti čitav život.
IVAN ŠUNJIĆ
Umjesto ostanka u Lokomotivi, veliko Bjeličino otkriće
A kakav je tek put do priznanja u Maksimiru prošao Ivan Šunjić. Morao je na Kajzericu, gdje je igrao standardno, bio je dobar, javio se Club Brugge. Dojam je, možda vara, da dotad u Maksimiru nisu bili sigurno treba li im Šunjić u budućnosti i na kojoj razini. No, kad je stvar s tim Bruggeom postala ozbiljna, kad je Šunjić već išao gledati stanove u Belgiju, u Dinamu su shvatili da bi se morali njime pozabaviti. Dakako, u tom trenutku u Maksimiru nije bilo mjesta za njega, bilo je šteta vratiti ga da bi sjedio na klupi, dogovoreno je da će do kraja sezone ostati u Lokomotivi, a onda se na ljeto (2018.) priključiti Dinamu.
Ali mijenjaju se i planovi, pa tako ni Šunjićeva perspektiva prvog dana priprema nije izgledala bajno. Ademi koji se vraća u veliku formu, stigao je Majer, vratio se Knežević koji je imao u startu imao prednost, pa onda Gojak, što kad se vrati i Moro? A Bjelica igra samo s jednim "Ademijem", nema mjesta za dvojicu. No, karte su se podijelile drugačije.
Dinamov trener odlučio je imati dvije momčadi, jednu za Europu, drugu za HNL, Šunjić je figurirao kao Ademijeva zamjena. No, onda se protiv Young Boysa Ademi ozlijedio, Dinamo ispao, međutim protiv Fenera morao je igrati Šunjić. Ne samo da je igrao, nego je zabio i gol, odradio sjajno sve ono što je Bjelica od njega tražio. Kao uostalom i protiv Viktorije kad je zaigrao zajedno s Ademijem. Funkcionirali su odlično, a Šunjić je dodatno iznenadio zbog činjenice da nije prošao pripreme i da se vratio na teren nakon stanke. Neumoran, ozbiljan u defenzivi, teško prolazan.
Ipak, ima jedna stvar koja mu baš ne ide. Ili, bolje rečeno, baš ga i ne zanima, Šunjić još nije položio vozački ispit. Na treninge i utakmice i dalje ga vozi netko od suigrača ili članova obitelji, a sam nam je jednom kazao kako jednostavno nije lud za autima, nije to tema koja ga preokupira. Neobično za današnjeg 22-godišnjeg nogometaša.
SADEGH MOHARRAMI
"Dobri duh" svlačionice položio je veliki ispit
Dobro, on možda odudara od ostalih junaka europske sezone, jer nije dao toliki doprinos Dinamovim rezultatima, štoviše ima samo jedan nastup, ali taj jedan bio je za njega veliki ispit. Koji je položio s odličnim. Dakle, Iranac je iz Persepolisa otišao uz suze tamošnjih navijača, obožavali su ga i u njemu vidjeli veliku nadu iranskog nogometa.
- On je daleko najbolji desni bek u Aziji - pričao nam je i iranski novinar, a slično je razmišljao i Branko Ivanković, trener Persepolisa, koji je i dao zeleno svjetlo za njegov dolazak u Dinamo.
- Vidjet ćete, odličan je. Samo s njim treba biti strpljiv, trebat će mu vremena za adaptaciju, nemojte ga odmah otpisati nakon prve utakmice - rekao je Ivanković.
Sadegh Moharrami (u plavom dresu)
I doista, prilagodba je teška, ali Moharramija je svlačionica jako dobro prihvatila, on je poput nekog dobrog duha Dinamove kabine. Stalno nasmiješen, dobro raspoložen, iako razumije malo toga što suigrači pričaju. Navodno je naučio pozdrav "Di si brate?", a kad mu netko odgovori: "Tu sam", onda se zbuni i ne zna što bi dalje rekao. Ali, zbog te njegove nevinosti, svima je simpatičan, a protiv Viktorije je pokazao i da zna igrati dobar nogomet. Već protiv Slavena je skrenuo pažnju na sebe, Bjelica je puno riskirao što mu je dopustio europski debi u tako važnoj, velikoj utakmici kao što je ova protiv Viktorije. Sasvim novi taktički zahtjevi, veliki ulog i sasvim novo iskustvo. Međutim, Moharrami je odigrao prilično dobro, bio i blizu pogotka, pokazao da mu se u budućnosti može vjerovati. Veliki dobitak!