Hajduk je pobijedio Goricu u vrlo važnoj prvenstvenoj utakmici s visokih 4-0, pa su "bijeli" i dalje u điru za europsku scenu, ali više od te značajne pobjede navijače splitskog kluba, a može se reći i uopće ljubitelje baluna, razgalila je igra mladog 18-godišnjeg Stipe Biuka, momka koji je potvrdio da se radi o iznimnom talentu, vjerojatno jednom od najdarovitijih igrača u povijesti kluba. Zato je šteta što na Poljudu nije bilo gledatelja pa da se u 74. minuti, kad je trener Paolo Tramezzani izvlačio iz igre Biuka, dogodi pravi standing ovation, ono kada se deseci tisuća gledatelja na tribinama dignu na noge i ovacijama isprate budućeg idola.
Biuk je poslije utakmice, dječački sretan, iskazao želju da "tako nastavimo i izborimo Europu, koju toliko želimo". Još je rekao kako je sigurna pobjeda protiv Gorice "dobro došla zbog samopouzdanja".
- Vušković je poslao dugu loptu, prihvatio sam je, osjetio sam prostor, krenuo sam okomito, šutirao i uspio sam zabiti - zaključio je.
Poziv iz Bayerna
Stipe Biuk je postao zanimljiv javnosti kad je u siječnju potpisao petogodišnji ugovor za "bijele", pa je bio i na zimskim pripremama na Braču. Mogu sada svi na Poljudu govoriti što god žele i hvastati se s talentiranim mladićem, ali činjenica je da je ugovor dobio tek kad su se zainteresirali jaki europski klubovi, pa i Dinamo, koji su ga željeli angažirati. No, ni tada, nakon potpisivanja ugovora i slikanja za povijest s predsjednikom Hajduka Lukšom Jakobušićem, Biuk ipak nije dobio prostor za nastupe. Devet utakmica bio je na klupi, u međuvremenu je jednom startao, i to protiv Šibenika (1-0) u Splitu, da bi zablistao u derbiju u Zagrebu na Maksimiru 25. travnja protiv Dinama (0-2) i otad je mladi Solinjanin postao standardni prvotimac. Točnije, najljepša priča s Poljuda.
- Odmah sam ga uočio na jednom turniru, na terenima Karepovca (predjel gradskog smetišta, op. p.) - ispričao je Ante Bašić, tada trener Hajduka, generacije 2002. Trener Solina Damir Boban potvrdio mi je da se radi o dječaku izvanrednih sposobnosti, doveo sam na Poljud Biuka, Ljubičića, Klarića i Škaričića... Vodio sam ih četiri godine.
O dječaku je jedno vrijeme kao agent brigu vodio Domagoj Bilić, brat trenera Slavena, ali poslije su se razišli jer su se javili razni savjetnici, sve dok Bašić nije Biuku osigurao kontakt s agentom Dženisom Mujačićem. E sad, što je i koliko Mujačić uložio u svojeg štićenika, nije toliko bitno koliko je važna činjenica da je Mujačić korektno upozorio vodstvo Hajduka da bi Biuk mogao odlepršati u Bayern od kojeg je stigao službeni poziv.
- Nije sad toliko važno koliko je klubova pokazalo interes - rekao je Bašić. Bitnije je da ljudi u Hajduku nisu smjeli dopustiti da igrač takvog talenta uđe u posljednju godinu stipendijskog ugovora.
Stipe je jedan od trojice sinova (još su Duje i Filip) Danijele i Roberta Biuka, skromne obitelji koja je prije 12 godina doživjela tragediju. Naime, mami Danijeli je iznenada pozlilo baš u vrijeme kada je Stipi pripremala rođendansku tortu, pala je u kuhinji, pukla joj je aneurizma u glavi, nije joj bilo spasa. Otad je tata Robert, umirovljeni specijalac, posvećen odgoju svojih sinova. Život im nije bio lagan.
- Tu i tamo dobivali su neku pomoć, Stipe je imao skromnu stipendiju od Hajduka, a jednom im je, na primjer, jedan od trenera poslao 1000 eura.
U Akademiji "Luka Kaliterna" drugi su imali veću potporu, Stipe baš i nije bio prepoznat.
- To je bilo neoprostivo, divan momak, pristojan, iznimno talentiran. On vam ide kao da je na skijama, jednostavno prolazi, ne mogu ga uhvatiti i zadržati ni rukama. A balun mu se lijepi za nogu. Odavno sam pojedincima u Hajduku rekao, upozorio ih da je to igrač koji će vrlo brzo vrijediti deset i više milijuna eura. Figurativno rečeno, trener sam sto godina, radim s djecom, ali tako talentiranog nisam susreo.
Sada se na Poljudu svi zaklinju u Biuka, a Zoran Vulić, iskusni trener, nekadašnji prvotimac Hajduka te reprezentativac Jugoslavije i Hrvatske, kaže:
- Neću optužiti nikoga, premda bih mogao, jer su klub doveli na niske grane i jer su dopustili da se napusti osnova Hajduka, a to su naša dica. Došli su neki koji dovode problematične igrače sa strane, iz inozemstva, skupo ih plaćaju i prije ili poslije otpuštaju. Dobro je da su se u Hajduku osvijestili, valjda je svima jasno da ugled i uz to trofeje mogu dobiti jedino forsiranjem svoje djece.