Hrvatsku nogometnu praksu i proroke u Bijelom Brdu su davno demantirali! Klub s krajnjeg istoka Hrvatske i iz sela s manje od dvije tisuće žitelja više je od desetljeća u vrhu slavonsko-baranjske kvalitete svake, zapravo, godine podižući tu letvicu. Start doista nije bio obećavajući jer je u 87 godina postojanja veliku većinu vremena obitavao u (naj)nižim državnim ligama u kojoj ga je zatekao i tvorac današnjeg BSK-a Jovo Vuković početkom ovoga tisućljeća preuzimajući vođenje kluba koji je tada bio bez infrastrukture natječući se u Drugoj županijskoj osječko-baranjskoj ligi.
Nismo srljali
I nakon 22 godine kormilarenja nije se umorio štoviše uspijevajući uoči nastupajuće sezone klub podići na najvišu natjecateljsku razinu plasmanom u Prvu ligu i nadalje, međutim, drugoligaškog predznaka koja će za BSK biti u znatno kvalitetnijem okruženju budući da se zadržao među 12 sudionika saziva neposredno ispod elitnoga! Suprotno mnogim prognozama i petu godinu u nizu participirajući na toj razini o kojoj predsjednik Vuković nije ni sanjao kada je 2000. godine dobio povjerenje vođenja kluba.
- Primarna je tada zadaća bila opstojnost kluba koji je bio zapušten u svim segmentima u čijem kontekstu treba istaknuti da su se igrači za treninge i utakmice svlačili u obližnjoj Osnovnoj školi “Bijelo Brdo”. Tako je bilo punih pet godina, ali ne uzaludno potrošenih jer smo uspjeli u prvobitnoj namjeri stabilizirajući se i animirajući neposredno okruženje. Te 2005. godine počeli su prvi infrastrukturni zahvati na današnjem zdanju koji su nakon tri godine dobili novi zamah i ubrzo je niknuo funkcionalni objekt s natkrivenim tribinama. Usporedo su se ostvarivali i rezultati na travnjaku te smo te godine izborili plasman u Prvu županijsku ligu iz koje smo odmah otišli u Četvrtu i zatim Treću HNL “istok”. Plasirajući se, zapravo, u regionalnu vrhušku što je upotpunio završetak izgradnje stadiona kojeg su 2010. godine otvorili tadašnji predsjednik HNS-a Vlatko Marković, načelnik općine Erdut Jugoslav Vesić i moja malenkost, a događaj na travnjaku uveličao je Osijek odigravajući prijateljski susret s BSK-om - kratko je Vuković prepričao svojih prvih deset godina na čelu kluba žuto-plave boje.
Za konkurente je ona postojala sve tamnija jer mu nisu mogli parirati tako da je bilo samo pitanje trenutka kada će iskočiti iz lokalnih okvira. Za što je trebala odluka čelnog čovjeka jer su se rezultati u borbama za bodove i nadalje nizali...
- Kada smo ušli u Treću ligu odmah smo bili ispred svih i to čak s 27 bodova prednosti bez ijednog poraza! Nismo, međutim, htjeli hijerarhijski iskoračiti jer za to nismo bili spremni što se iz današnje perspektive pokazalo ispravnom procjenom. Tako smo sljedećih sedam godina participirali u najkvalitetnijem slavonsko-baranjskom amaterskom nogometnom sazivu permanentno imajući relevantniju ulogu. U više navrata skrečući pozornost šire hrvatske javnosti na sebe jer smo u 1/16-ama finala državnog kupa ugošćavali prvoligaše iz Varaždina, Zaprešića i Rijeke te zagrebačku Lokomotivu, a prošle godine i njene sugrađane iz Dinama čiji je sraz bio klupski vrhunac budući da je to bilo u 1/8 finala u kojem smo se dostojno oprostili s “modrima” europskog predznaka koji su se provukli s(p)retnim pogotkom. Tome bih dodao da smo i tekuće sezone na putu dovesti atraktivnog protivnika u Bijelo Brdo pod uvjetom da prethodno preskočimo dodijeljenu nam Marsoniju - govorio je predsjednik BSK-a kada je klub već grabio krupnim koracima naprijed i sljedeći je bio logična posljedica...
Porođajne muke
Ulaskom u drugi državni razred gdje su dvije sezone trajale porođajne muke da bi u sljedeće dvije žuto-plavi stekli status građanstva. Kao i predsjednik koji je brzo prepoznat i u tome okruženju budući da su ga predstavnici drugoligaških klubova izabrali da ih zastupa u Skupštini HNS-a. Na adresu državne krovne nogometne organizacije išle su sljedeće riječi čelnika BSK-a:
- Neprimjereni glavni travnjak dugo nam je bio najveći problem što smo zahvaljujući HNS-u odgovarajuće riješili postavljanjem umjetnoga koji zadovoljava kriterije i međunarodnih utakmica na čemu se tim vodećim ljudima zahvaljujem. Ostali, međutim, izgrađeni sadržaji bili su klupskoj režiji, a obuhvaćaju natkrivene tribine s 1.100 sjedećih mjesta, elektronski semafor, moderne kabine za pričuvne igrače i reflektore koji omogućavaju noćne aktivnosti. Kadrovski je, ipak, najvažniji resurs, a on je u zadnjih desetak godina doslovno bio reprezentativan jer je Borna Barišić preko BSK-a dosegao status u “A” hrvatskoj vrsti. Izravno iz Bijelog Brda u prvoligaške klubove otišli su zatim Jakov Fiipović (Cibalia), Vedran Dalić (Inter Zaprešić), Patrik Periša (Gorica) i Marko Dabro (Lokomotiva), ali je, ipak, povijesni klupski transfer nedavno ostvario Bjelokošćanin Roman Mory Gbane prešavši u ruskog prvoligaša Himki nakon trogodišnjeg stasavanja u BSK-u kamo je stigao kao 18-godišnjak. Bilo je tu još pregršt igrača visoke kvalitete koji su odlazili u lukrativnije sredine, kao i onih koji se nisu uspjeli nametnuti, ali im je zajednički nazivnik da nitko nezadovoljan nije otišao iz Bijelog Brda! U tome me kontekstu posebice razveselio nedavni posjet Borne Barišića kada nas je došao pozdraviti nakon završetka sezone u Škotskoj.
Nećemo se uspavati
Gledajući, dakle, unatrag puno razloga za zadovoljstvo, ali što nas ne smije uspavati nego nas držati budnim kako bi nastavili započetim putem. Ponosan sam stoga i čast mi je što smo se zadržali na aktualnoj natjecateljskoj razini koju ne želimo ispustiti te ćemo na travnjaku načiniti sve da to tako i bude. Na kraju se želim javno zahvaliti zaslužnim ljudima, poslovnim partnerima i sponzorima bez kojih to sve skupa ne bi moglo biti moguće - zaključio je Jovo Vuković bjelobrdsku priču za 21. stoljeće.
Da će ona potrajati zorno svjedoči (i) podatak da u protekle 22 godine nitko nije bio zakinut za bilo što dogovoreno pa i u danima koronavirusnog “lock-downa” kada su plaće bile redovito isplaćivane unatoč izostanku aktivnosti...